KAKAV STALJINIZAM: I Kafka bi se posramio onoga što rade Franciškoviću
I Kafka bi se posramio kada bi vidio što rade Franciškoviću i Pranklinu
O svemu što se dogodilo Ivanu Pranklinu, njegova obitelj pisala je saborskom Odboru za ljudska prava, Hrvatskom helsinškom odboru, Pučkoj pravobraniteljici, no nitko od njih nije ni na koji način reagirao na teško kršenje ljudskih prava
”Mislim da bi se i sam Franz Kafka (autor slavnog ‘Procesa’) posramio kada bi vidio što hrvatsko pravosuđe radi Marku Franciškoviću, mome bratu te mnogim drugim žrtvama ovog režima”, ističe Ksenija Pranklin, sestra Ivana Pranklina, sudskog dostavljača i vozača koji je duže od pola godine u Vrapču na prisilnom liječenju, nakon što ga je sudac Marko Benčić prijavio zbog prijetnje.
”Krajem siječnja ove godine mom su bratu produžili prisilno liječenje za godinu dana. Prije toga nije ostvario pravo na drugo liječničko mišljenje, što znači da je na psihijatriji samo zato što su vještaci – koje je poslao sud – procijenili da je Ivan opasan za okolinu te psihički bolestan. Zanimljivo je da svo to vrijeme ni sud ni Vrapče ne daju da bilo tko prisustvuje psihijatrijskom vještačenju, ne dozvoljavaju da se vještačenje snima, a ne dozvoljavaju niti da nezavisni vještaci naprave drugo psihijatrijsko vještačenje, onakvo kakvo je nakon godinu dana prisilnog liječenja imao Marko Francišković i nakon čega je utvrđeno da je posve zdrav bio zaključan na psihijatriji”, dodaje Ksenija Pranklin, brižna sestra bivšeg sudskog dostavljača, čije je prezime njemačkog podrijetla, po svemu sudeći, prouzročilo probleme nakon kojih je Ivan završio u ‘ludnici’.
Prijavio ga sudac Marko Benčić
”Sve je, prema Ivanovoj priči, počelo nakon što je slučajno jednom na Trešnjevci vidio suca Marka Benčića kako izlazi iz stana sutkinje Barlović. Ivan to nije htio vidjeti, niti je tome pridavao pažnju, no tada su za njega počeli problemi. Nakon višemjesečnog mobbinga kojega je trpio na poslu u Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, otkaz je dobio 24. rujna 2013., kada su mu osobe koje su ga proganjale obećale scenarij koji mu se kasnije i dogodio (prisilno zatvaranja na psihijatriju). Ivan se žalio na odluku o otkazu, sindikat je stao na njegovu stranu i s optimizmom je čekao da započne radni spor. O svemu što se dogodilo, Ivan je obavijestio i suca Ivana Turudića, no nikakav odgovor nije dobio. Uhićen je tjedan dana prije nego je imao zakazan radni spor, odnosno 11. veljače 2014. godine, jer ga je kazneno prijavio sudac Marko Benčić. U prijavi je Benčić tvrdio da mu moj brat prijeti i da mu je ukrao dioptrijske naočale. Nakon toga, pretresena je naša kuća na zagrebačkom Črnomercu. Tražili su kalašnjikov i naočale. Ništa nisu našli, jer Ivan nikada nije imao oružje. Valja spomenuti da je mom bratu pozlilo kada je uhićen, no policija nije htjela zvati hitnu. Tek kada su nakon četiri sata vidjeli da je doista jako loše, odvezli su ga u bolnicu na Sveti duh. Kasnije su bolnički račun poslali nama, da mi platimo trošak koji je nastao jer je Ivan nakon policijskog privođenja primljen na Hitnu! Prestrašno je i sramotno to što se u ovoj državi radi”, ogorčena je Ksenija Pranklin, pa dodaje da je Ivan nakon uhićenja tražio poligrafsko testiranje, ali su to u policiji odbili.
O svemu što se dogodilo Ivanu Pranklinu, njegova obitelj pisala je saborskom Odboru za ljudska prava, Hrvatskom helsinškom odboru, Pučkoj pravobraniteljici, no nitko od njih nije ni na koji način reagirao na teško kršenje ljudskih prava Ivana Pranklina. Prije nego je uhićen, Pranklin je pisao i potpredsjednici Europske komisije Viviane Reading. Njezina glasnogovornica odgovorila mu je, no odgovor je ostao u računalu Pranklinovih, koje je policija kasnije zaplijenila…
Pretučen u Remetincu
”Kada je Ivan zatvoren u Remetincu, mjesec dana nismo mu smjeli doći u posjetu. Kasnije nam je ispričao da mu silom daju terapiju od koje trpi strašne bolove u mišićima, te glavobolju. Prije toga je dva puta pretučen u Remetincu. Bojao se to i prijaviti, no čuvari su vidjeli da krvari, pa je odvežen u Vinogradsku na šivanje glave. Pritvorenici koji su ga istukli, poslali su mu i određenu poruku, te su mu dali do znanja od koga je. Znajući što se dogodilo Franciškoviću, moj brat je odbio psihijatrijsko vještačenja jer je prepoznao vještaka dr. Marinića, kojega otprije zna sa suda u Selskoj, a koji je vještačio i Franciškovića. Nakon toga, odveli su ga u tvrku Izbornik.d.o.o., Jadranke Zorić. Tamo su ga ponovno pokušali vještačiti. Pisao je psiho test, ali ga je kasnije odbio potpisati jer ga je pisao običnom olovkom, pa se bojao da će kasnije njegove odgovore izmijeniti kako bi ga proglasili ludim. Sedmog svibnja, kada mu je trebao isteći istražni zatvor, preseljen je sa Županijskog suda u Općinski sud u Svetom Ivanu Zelini. Tamošnja sutkinja mu je na osnovu dijagnoze dr. Marinića da je paranoidan, neubrojiv i opasan za okolinu, dosudila psihijatriju u Svetošimunskoj”, ističe Ksenija Pranklin.
Potvrđuje potom da je Ivan – dok je radio na sudu – dobivao nekakve ponude te da su mu prijetili Perkovićem.
Događalo se to, kaže, u vrijeme kada je u Hrvatskoj bila napeta situacija oko neizručenja Josipa Perkovića Njemačkoj. Pojedinim djelatnicima suda tada je, kaže Ivanova sestra, zasmetala činjenica da Pranklini po tatinoj liniji vuku podrijetlo iz Njemačke, te to što je Ivan surađivao s Njemačkom zajednicom u Osijeku. Na sudu u Selskoj tada su mu, prema riječima Ivanove sestre, počeli govoriti da oni znaju kako glasi njegovo originalno prezime (Prankl) te su tražili da kaže za koga radi.
Francišković podržao Pranklina na sudu
”Veliku podršku Ivanu dala je Kuća ljudskih prava, Sanja Sarnavka i Marko Francišković. Djevojke iz Kuće ljudskih prava i Marko Francišković bili su i na ročištu u Zelini, što nam je puno značilo i što je Ivana i ohrabrilo da kasnije iznese svoju obranu. Ja to nisam slušala, jer sam nakon vlastitog svjedočenja i riječi koje mi je na sudu tada izrekao sudac Benčić osjetila veliki strah. Sudac Benčić, koji je na sudu bio u svojstvu oštećenika, postavljao je više pitanja od same sutkinje, galamio je, govorio da je samo prisustvo Marka Franciškovića za njega prijetnja, tražio da me sutkinja novčano kazni, a neizravno mi je zaprijetio i zatvorskom kaznom jer nisam željela reći ime osobe koja je čula kada je sudac Benčić prijetio Ivanu. Nisam to učinila jer sam se bojala ugroziti tu osobu”, podvlači Ksenija Pranklin, koju je zgrozila presuda sutkinje Zvjezdane Murat Milas njezinom bratu.
”Obrazlažući presudu da će moj brat slijedećih šest mjeseci biti prislno liječen u psihijatrijskoj bolnici sutkinja je kazala da Ivan nije kriv, ali da mora biti prisilno liječen jer je neubrojiv. Zanimljivo je da je prije presuda odbila zahtjev za drugim liječničkim vještačenjem, iako je tijekom suđenja uvidjela da ne postoji niti jedan materijalni dokaz protiv moga brata. Produženjem prisilnog liječenja, samo na osnovu mišljenja vještaka poslanog od strane suda, agonija moga brata se nastavlja. Zato sve koji mogu pomoći – molimo da pomognu”, zaključuje Ksenija Pranklin.
Izvor: direktno.hr
