Koga lažu ‘bombaš’ Erceg i Piekutowski?
Branitelji u Savskoj su očito trn u oku ove vlade i režimskih medija, a oni jednostavno ne žele otići. Pokušano je sve, Josipović je Glavaševiću osmislio grupu “ja.ne.mrzim”, medijska paljba po njima ne prestaje, traži se bilo što kako bi ih se kompromitiralo u očima javnosti.
Zadnjih dana je u centru zbivanja Poljak Piekutowski koji je služio u HOS-u, u bojni “Rafael Boban”, i njegov mentor Zoran Erceg, koji već dugo vodi svoj privatni rat protiv braniteljske populacije kojoj, prema vlastitim tvrdnjama, i sam pripada. Ukratko, Erceg piše po Faceu “Vratite mi Beograd”, a Poljak se slaže, i tako jedan drugog podržavaju, lijepo. Svatko ima pravo biti razočaran, pa i branitelji i ratni snimatelji, zar ne? I iznijeti svoje mišljenje, ali nema pravo odricati drugima pravo da iznose svoje i demokratski prosvjeduju!
Zoran Erceg je osoba mutne prošlosti, a priča između njega i Piekutowskog očiti igrokaz u poznatoj režiji “krojača Hrvatske”. Erceg, navodni “ratni snimatelji i invalid DR” se 1994., kao član regionalističko-udbaške organizacije “Dalmatinska akcija” (koja se sred rata borila za odvajanje Dalmacije od Hrvatske, našao pred sudom zbog postavljanja bombe! Naime, Ercegu je suđeno za postavljanje bombe 28. rujna 1993. u prostorije “Dalmatinske akcije”, u Splitu, u Kružićevoj 2. Od njih devetoro šestorica su bili članovi Dalmatinske akcije: Zoran Erceg, Srećko Lorger, Mirko Bogdanović, Božidar Marušić, Srećko Rafanelli i Jurica Gilić. On je tada bio tajnik te separatističke stranke, a inače se vadio na to da je on “branitelj i više puta ranjavani invalid” pa mu stoga sud mora vjerovati! Radilo se, inače, o klasičnoj udbaškoj raboti – “napadni vlastite prostorije i reci da su ustaše”.
Erceg je osnovao i medijski snažno promoviranu grupu “Ja vas se ne bojim”, nasljednici grupe “ja ne mrzim”, u sklopu nastojanja da se prosvjednike u Savskoj prikaže kao nasilne, prijeteće. Pa nije prosvjed u Savskoj isto što i rušilačke tzv. “Facebook demonstracije”, iza kojih su po svoj prilici stajale udbaške strukture i stanoviti političar samozvani “pravednik”, kad su maskirani delikventi, odlično organizirani i vojno vođeni, napadali prolaznike i kordone policije pred Markovim trgom toljagama, kamenim kockama iščupanim iz kolnika, i molotovljevim koktelima! Čega se imaju građani bojati? Koga? U preko sto dana prosvjeda, ni papirić nije pao na pod, kamoli nekom dlaka s glave! Ako se nekog treba bojati, to su likovi koji brane vlast od prosvjednika, a spominju se i u vezi terorizma. Usto, Erceg i sad, kao i 1994., maše time da je “bio branitelj i ratni snimatelj” što bi mu trebalo dati kredibilitet, ali snimaka iz DR koje bi mogao prezentirati baš i nema – tvrdi da su mu sve snimke pokrali Bosanci i Srbi. Zadnja njegova fotografija iz rata je, koliko smo mogli pronaći, ona gdje je on u uniformi Armije BiH u Sarajevu, gdje je navodno i ranjen.
Erceg kuka u tekstu objavljivanom ovih dana po režimskim medijima kako prosvjede treba prekinuti, jer “Ovo uzaludno potrošeno jelo i piće pod šatorom moglo je nahraniti mnoga dječja usta. Vrijeme koje je provedeno u prosvjedu moglo se iskoristiti za popravak mnogih trošnih krovova koji prokišnjavaju a ispod kojih žive branitelji sa svojim obiteljima u situaciji koja nije dostojna čovjeka”. Stvarno, možda bi branitelji trebali ne jesti i krepati od gladi? Da nisu u šatoru nego doma, ne bi imali potrebu jesti pa bi se ta hrana podjelila gladnoj djeci? Ljigavog li patosa!
Usto se Erceg pita i “Trebaju li svi branitelji , dragovoljci , veterani i invalidi poštivati institucije države za koju smo se borili i za čiju su slobodu naši prijatelji poginuli?”. Naravno da trebaju, i poštuju ih. Pravo na mirni prosvjed je insitucija pravne države. Bi li trebao i doministar branitelja poštivati institucije države? I poštivati one čije bi interese po zakonu trebao braniti? Ili se slizavati s documentom i raditi na tome da bivši četnici iz Bobote i Borova sela dobiju ista prava kao i invalidi DR? Erceg kaže i “Ova ekipa iz Savske uložila je ogromno energiju i enormna financijska sredstva kako bi ponizili vladu izabranu voljom većine građana Republike Hrvatske”, ne navodeći koja “ogromna sredstva” (sve se radi volonterski, i ne košta nikog ništa) i zaboravljajući da je prosvjed protiv vlasti osnovno pravo u demokracijama! Ali to važi jasno samo kad se prosvjeduje protiv HDZ-ovih vlada, a inače je “ponižavanje volje ogromne većine birača”! Kao da smo u SSSR-u! I takvi ljudi sebe smatraju liberalnim demokratima, a spore osnovno građansko pravo – pravo na udruživanje, i pravo na mirni prosvjed!
Jedna osobina fašistoidnih režima je da se često služe patetikom. Patetikom odiše i pismo Trzezbora Piekutowskog, koji u podršku Ercegu piše: “Pitam se gdje je ljudsko dostojanstvo onih koji su podigli tabor na Savskoj, vrijeđaju i prijete hrvatskim građanima, monopoliziraju si domoljublje, krše zakone RH, ne poštuju državne institucije, razbijaju krumpirima prozore u državnim zgradama, polijevaju državne dužnosnike vodom…i prijete krvavim obračunom.”
Prijetnje krvavim obračunom su naravno nešto što se podmeće po tisku, od toga iz Savske nismo ništa čuli. A gdje im je dostojanstvo? Upravo tamo gdje jesu: na demokratskom prosvjedu, gdje se za njega pokušavaju izboriti. Ako smiju homoseksualci prosvjedovati za svoje dostojanstvo, valjda smiju i branitelji? Da ne idem dalje u analizu duboko ideološki obojenih pisanija, neke stvari tu upadaju u oči: otkud netko kom su puna usta antinacionalizma, ljudskih prava, antiklerikalizma, u bojni HOS-a “Rafael Boban”?
Piekutowski piše kako je hrvatskoj strani pristupio iz ideala, što očito nije istina. Naime, ideali njegovih suboraca očito su različiti od “univerzalnih vrijednosti” koje on zastupa – bojna koja je imala ime ustaškog vojskovođe iz Drugog svjetskog rata svakako nije imala na umu ono o čemu Piekutowski priča, zar ne?
Piekutowski nesporno jest ratni veteran, s 1590 dana u borbenom sekotru (prema službenom registru). No na početku svoje facebook-litanije on piše, “Na stranu složeni razlozi moga dolaska u HR. To je druga tema”, pa onda razvezuje o idealizmu koji ga je vodio u ratu. Međutim ti razlozi o kojima on “ne želi govoriti” nisu baš tako složeni, jednostavni su.
On je sam sve o njima rekao pred dvije godine u jednom intervjuu, a tada je i posve drukčije govorio o Hrvatima i bivšim suborcima. Naime, on nije krenuo iz Poljske s namjerom da se bori u Hrvatskoj, već kao plaćenik u Legiji stranaca. 1991. mu je, ispričao je, prijatelj upao u sobu s prijedlogom da se pridruže Legiji stranaca. Prešli su poljsko-njemačku granicu ilegalno, noću, lunjali Berlinom, autostopirali do Strassbourga gdje su im časne sestre pokazale put do ureda za regrutiranje (tada još nije bio tako antiklerikalno raspoložen kao danas). No, u Legiji mu se nije dopalo, pa je od Hrvata u Legiji načuo da oni kane u svoju Hrvatsku, gdje se sprema rat. On je pak htio otići u Nigeriju kao plaćenik. Ipak, otišao je u jugoslavensko veleposlanstvo u Lyonu i krenuo vlakom za Beograd kamo su ga, kaže, uputili da izvadi papire. Svećenik (opet ti klerici!) koji je također putovao u Hrvatsku objasnio je Boreku na francuskom o čemu se točno radi u sukobu naroda na prostoru ex-Jugoslavije te je on odlučio odlučio ostati u Zagrebu. Bar po onom što je sam ispričao. Poljak je inače i prije podržavao ministre u ovoj vladi na facebooku – Jovanovića recimo – što je u najmanju ruku čudno za bivšeg HOS-ovca.
Međutim ono što je stvarno sporno u cijeloj priči je tvrdnja Ercega je to što on u patetično intoniranoj poruci poručuje “suborcu” Piekutowskom kako bi ga “volio osobno upoznati”. Evo, sad je prvi put čuo za njega!
Opet, pregled stranica Ercegove “fotoakademije” otkriva da je Piekutowski član iste bar dvije godine! Dakle, nije baš da Erceg nema pojma tko je taj čovjek kojeg bi “volio upoznati!” Zapravo, sve upućuje na režirani igrokaz za medije i tulavi dio javnosti koji takve igrokaze voli, kad su uprizoreni protiv onih koje ionako ne vole. A što djeluje vjerodostojnije nego kad sami branitelji ustanu protiv onih u Savskoj: to je uostalom stari komunistički način stvaranja podjela, pa tako imamo “poštene branitelje” i one druge koji prosvjeduju protiv “demkratske vlasti”, kao što smo nekoć imali “poštenu inteligenciju” koja podržava vlast i nepoštenu koja se nešto buni.
Trzezbor Piekutowski podržava Zorana Ercega, pa mu ovaj milozvučno uzvraća, a svi se zapravo prave blesavi, kao da se ne znaju nego eto neki tamo suborac ga podržava, iako ga uopće ne poznaje i nisu si dobri. Čemu sve Erceg pribjegava da bi manipulirao javnošću? Danas ga podržava član njegove akademije, nekidan je dobio potporu čelnika Udruge branitelja iz Dubrovnika Čizmića, kojeg pak suborci prozivaju da manipulira udrugom kojoj je na čelu pa se sad osniva nova.
Udruga branitelja Dubrovnika u osnutku ograđuje se od svih izjava i djela gospodina Želimira Čizmića te njegove sinoć iskazane potpore gospodinu Zoranu Ercegu. Gospodin Čizmić uglavnom predstavlja samog sebe i par svojih poltrona, a ne, kako se to želi prikazati, dubrovačke dragovoljce. Dubrovački dragovoljci i budući članovi udruge ni rječju, ni mišlju, ni djelom NE podržavaju samozvanog borca protiv prosvjeda u Savskoj 66, gospodina Zorana Ercega.
Želimo još jednom naglasiti da inicijativni odbor Udruge branitelja Dubrovnika, kao i ogromna većina aktivnih dubrovačkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, jednoglasno, čvrsto i bezuvjetno podržava braniteljski prosvjed u Savskoj 66 te da se sukadno tome, zajedno s drugim aktivnim udrugama, stavlja na raspolaganje, odlazi u Savsku 66, sudjeluje i sudjelovati će u prosvjedu sve dok za to bude potrebe.
Tekst iz 1994. o suđenju Ercegu kaže: Optuženi Zoran Erceg, tajnik regionalističke i parlamentarne Dalmatinske akcije, o predstojećem sudjenju kaze: “Hrvatskoj se ozbiljno prijeti sankcijama zbog njene politike prema Bosni i Hercegovini i u toj atmosferi vjerujem da će se smanjiti pritisak na sud. Vjerujem da će sudsko vijeće pravilno ocijeniti optužbe prvooptuženoga prema ostalima, te da će uvidjeti da su one dane pod pritiskom i na kraju da će donijeti oslobađajucu presudu za sve članove Dalmatinske akcije. Inače, nije mi jasno kako je i do sada policija poklanjala više paznje iskazima jednog kriminalca koji je 15 godina proveo po zatvorima, a nikakvu vjeru nije pokazala iskazu dragovoljca domovinskog rata više puta ranjavanom invalidu koji je izgubio zdravlje kako bi kamerom svijetu pokazao velikosrpsku agresiju. Ovaj politički proces je u funkciji obračuna vladajuće stranke s opozicijom. Skupim sudskim procesom se financijski onemogućava rad, zatvaranjem čelnih ljudi pokušava se preplašiti članstvo, a ubacivanjem svojih ljudi u opozicijske stranke vladajuća stranka ih pokušava razjediniti kako bi se smanjio njihov utjecaj na politička zbivanja. To sve govori da je glavni zadatak vladajućoj stranci ostati na vlasti a ne svekoliki rad na dobrobit naše domovine”.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
