To je važna stvar za iluminatske obiteljske loze, a središte njihove globalne moći još uvijek je engleski dvor. WikiLeaks je objavio detalje o tvrtkama u 25 država koje zarađuju milijarde prodajom sofisticiranih špijunskih alata državnim vlastima, uključujući diktature. Objavio je i stotine dokumenata prikupljenih iz čak 160 tvrtki “izvođača radova” u okviru obavještajne industrije zapadnih zemalja…

U travnju 2012. pokrenuto je ono što je jedan pisac nazvao „najvećom digitalnom špijunskom operacijom u povijesti”. Radilo se zakonu CISPA (Cyber Intelligence Sharing and Protection Act), kojemu je navodna svrha zaštita radnih mjesta i intelektualnog vlasništva Amerikanaca. Za razliku od njegova prethodnika, SOPA-e, koji nije prošao, ovaj kontroverzni prijedlog zakona nije naišao na glasan i jedinstven otpor. Jedna vijest to je sažela ovako: „Predstavnički dom američkog Kongresa podržao je kontroverzni zakon o nadzoru interneta, odbivši sve glasnije kritike da će time više naštetiti privatnosti Amerikanaca nego pomoći cyber sigurnosti. Prema odredbama tog zakona, internetske tvrtke predavat će povjerljive podatke i komunikaciju svojih korisnika sigurnosnim službama američke vlade poput NSA. Tijekom maratonske rasprave koja je prethodila usvajanju zakona kritičari i protivnici su upozoravali kako će poništiti sve zakone o zaštiti privatnosti dosad donesene te dopustiti vojsci i obavještajnim službama dosad neviđeno špijuniranje Amerikanaca. Odbijen je niz amandmana kojima se htjelo blago ograničiti zadiranje u privatnost, dok oni ozbiljniji nisu ni uzeti u obzir. To je potaknulo neke zastupnike da nevoljko glasuju protiv, ali na kraju ih nije bilo dovoljno.”

Poništeni svi zakoni vezani uz zaštitu privatnosti!

CISPA-u kontroverznom čini odredba po kojoj, bez obzira na bilo koju drugu zakonsku odredbu, tvrtke mogu dijeliti i razmjenjivati informacije s Ministarstvom domovinske sigurnosti, Poreznom upravom, NSA i drugim agencijama. Time se poništavaju svi zakoni vezani uz zaštitu privatnosti na saveznoj i razini pojedinih saveznih država, uključujući i one koji pokrivaju prisluškivanje, medicinske i obrazovne podatke. Njegov prethodnik, zakonski prijedlog SOPA doživio je poraz zahvaljujući širokom savezu internetskih tvrtki i milijuna nabrušenih korisnika. CISPA-u su pak podržale tvrtke poput Facebooka, Microsofta, Oraclea, Symanteca, Verizona, AT&T-a, Intela, T-Mobilea, Nokie i Qualcomma. „Ovlasti CISPA-e protežu se i na pružatelje internetskih usluga, koji u SAD-u ionako već prilično dobro surađuju s vlastima”, napisao je Electronic Frontier Foundation, „a ovaj zakon omogućuje kompanijama da ‘špijuniraju korisnike i dijele njihove privatne informacije s vlastima i ostalim kompanijama, i to sve s gotovo potpunim imunitetom na bilo kakvu vrstu tužbe.”
Zakon CISPA omogućuje vladi i velikim korporacijama da sile Internet providere da blokiraju websiteove samo na temelju tvrdnje o povredi autorskog prava, bez suđenja ili dokaza da je netko kriv za taj zločin. Sve je to velika igra jer su alate za dijeljenje datoteka izumile i širile iste velike tvrtke. CBS je poticao programe razmjena datoteka proizvodnjom softvera za distribuciju piratskog sadržaja (stvaranje problema), a potom lobirao za novi totalitaristički zakon (nuđenje “rješenja”) čija je prava svrha kontrola Interneta i ljudi na njemu, a ne zaštita autorskih prava i ukidanje piratstva.

Internet – prijetnja “demokraciji”

Osim zaštite autorskih prava, argument za uvođenje kontrole interneta jest i …terorizam! Senator Jay Rockefeller se za cenzuru Interneta zalagao pod isprikom “kibernetičkog terorizma” pa je 2009. donesen Zakon o kibernetičkoj sigurnosti kojim se predsjedniku daju ovlasti da “proglasi krizno stanje glede kibernetičke sigurnosti”. Rockefeller je čak rekao da bi “bilo bolje da nikada nismo uveli Internet”. Obama je rekao da su internetski izvori vijesti “prijetnja demokraciji” te najavio financijsku sanaciju propadajuće industrije vijesti. U prijevodu s novoorvelovskog, rekao je sve manje ljudi vjeruje njihovoj tvornici magle, pa se u potrazi za istinom okreću alternativnim portalima, koji su tako postali “prijetnja demokraciji”. Ustvari su prijetnja totalitarizmu, kojega je taj tip tek trgovački putnik, ali nemam više dosta navodnika.

Novine Huffingoin Post su još u lipnju 2011. obavijestile da i danska policija predlaže zabranu anonimnog korištenja Interneta. “Zamislite da policija zna za sve što radite na Internetu”, napisala je autorica, “sve porno-siteove kojima potajno surfate, žučne komentare koje ostavljate na blogovima, broj sati koje provodite igrajući Farmville.” U Danskoj je policija predložila parlamentu da donese zakone koji će građanima onemogućiti anonimno surfanje da bi se… “pomoglo istraživanju terorizma”! Ideja je da i mjesta koja nude besplatnu internetsku vezu, poput kafića i knjižnica, trebaju potvrditi identitet korisnika nekim oblikom osobne isprave prije nego što ga se pusti na Internet. Naravno, podrazumijeva se da bi kompanije morale registrirati i potvrditi identitet korisnika prije nego što mu omoguće pristup Internetu, kao i čuvati podatke o korisničkim spajanjima, tako da policija dobije mogućnost otkrivanja tko se točno nalazi na mreži, kamo ide i s kime razgovara.
U vijesti iz travnja 2012. naslova “Veliki brat ne spava – kad vam vlast želi čitati e-poštu”, pisalo je da su u Velikoj Britaniji “parlamentarni zastupnici osudili plan prema kojem bi bilo moguće pratiti i nadzirati aktivnosti online svake osobe u toj zemlji. Oluja se podigla kad se ispostavilo da će zakonski prijedlog – koji bi policiji, obavještajnim službama i drugim institucijama mogao omogućiti prikupljanje pojedinosti poruka poslanih Skypeom i društvenim mrežama – britanska kraljica spomenuti u svom govoru”. Očito, važna stvar za iluminatske obiteljske loze čije je središte globalne moći (još uvijek) engleski dvor, kad se i kraljica-majka upliće.
Obavještajci, prema tom zakonskom prijedlogu, dobivaju mogućnost prikupljanja informacija “na zahtjev”, u realnom vremenu, i to bez sudskog naloga, a tvrtke koje se bave pružanjem usluga pristupa Internetu bi bile prisiljene instalirati opremu za praćenje telefonskih poziva i prometa na web siteovima. Policija i obavještajna zajednica tvrde kako su te mjere… nužne za hvatanje kriminalaca, pedofila i terorista! No, pritom ne misle na sebe.
Vlada se nakon kritika povukla, objavivši kako će najspornije predložene mjere biti objavljene u obliku nacrta, kako bi ih se temeljilo pregledalo i provjerilo, te obećala da neće pokušati progurati zakon na silu kroz parlamentarnu proceduru. To nikako ne. Kao i u mnogim drugim slučajevima, ti prefrigani tipovi samo će istu stvar zamotati u drugi celofan.
Sve ovo je bilo prije nekoliko godina. A gdje smo danas?

Proguglaj i budi u reklami

U međuvremenu je Google u 14 članica EU-a optužen za kršenje privatnosti. Rekao bih – premalo i prekasno, ali bolje išta nego ništa, ili bolje ikad nego nikad. Povod tužbi bili su uvjeti korištenja usluga Googlea koji omogućavaju korištenje fotografija i komentara korisnika u reklamnom sadržaju. Krajem 2013. Google je započeo novi program (Shared Endorsment) koji komentare korisnika o nekom proizvodu te njihovu sliku i profilno ime postavlja kao dio reklamnog sadržaja koji promovira taj proizvod. Prema Simonu Daviesu, odvjetniku specijaliziranom za pitanja privatnosti, takav program krši zakone EU-a o zaštiti osobnih podataka i funkcionira bez suglasnosti korisnika. Uz njegovu pomoć prijavu su podnijele organizacije za zaštitu osobnih podataka iz 14 država članica EU-a: Austrije, Belgije, Češke, Danske, Švedske, Norveške, Njemačke, Litve, Nizozemske, Francuske, Španjolske, Italije, Poljske i Slovenije.
Ali Google nije stao samo na tome. Kažnjen je s čak 25 tisuća dolara (!) zbog prikupljanja privatnih podataka o korisnicima, a američka Federalna komisija za komunikacije optužila ga je za odbijanje sudjelovanja u istrazi. Ovoga puta Google je prisiljavao korisnike da, kao dio nove sigurnosne provjere, a kako bi mogli pristupiti svojim računima, dešifriraju nejasne fotografije privatnih kućnih brojeva koje su prikupile kamere u sklopu projekta Google Street View. Obično su se ove sigurnosne provjere – za koje se procjenjuje da ih je oko 200 milijuna dnevno – sastojale od tipkanja zamagljenih brojeva ili riječi u prazno polje (tzv. CAPTCHA sustav). Nick Pickles iz organizacije Big Brother Watch rekao je za britanski Telegraph: “Postoji ozbiljan problem s privatnošću kad se identificira pojedinačni broj nečije kuće”. Istraga je pokazala da je Google također prikupljao i lozinke, povijest internetskih pretraga i druge osjetljive privatne podatke koji mu nisu bili potrebni za lokacijske servise.

Svijet Facebooka

Ron Bowles, savjetnik za internetsku sigurnost, jednostavnim programom prikupio je osobne podatke 100 milijuna korisnika Facebooka te ih svima učinio dostupnim za download putem Interneta, čime je htio ukazati na rastući problem kršenja privatnosti. U službenom odgovoru BBC-ju, tvrtka Facebook je rekla da su na Faceobooku ljudi vlasnici informacija i da “oni odlučuju što žele podijeliti i s kim to žele dijeliti”, a „u ovom slučaju je jedan istraživač samo prikupio sve dostupne informacije”. Zato se ne radi o kršenju privatnosti jer “nisu otkriveni nikakvi privatni podaci”. No, Simon Davis, iz organizacije Privacy International, koja se bavi upravo nadzorom sigurnosti privatnih podataka na Internetu, rekao je da ne može vjerovati da “tvrtka sa stotinama zaposlenih inženjera nije mogla biti spremna za ovako nešto” te dodao da je ovo rezultat zbunjujućih postavki o privatnosti na Facebooku koje mnogi ljudi ne shvaćaju.
Ali Facebook jaše dalje! Programi za “pametne telefone” koji će pratiti lokaciju korisnika već postoje, navodno za pronalaženje “prijatelja” koji se nalaze na obližnjoj lokaciji. Jedan od izvora tvrdi da će program “raditi” čak i kada Facebook nije uključen na mobitelu, navodno kao pomoć tvrtki u prodaji reklama koje se temelje na korisnikovoj lokaciji i dnevnim navikama. Uostalom, Facebook već bilježi GPS koordinate korisnika koji stavljaju status ili fotografije sa svojih mobitela, a nova aplikacija omogućuje praćenje lokacije korisnika čak i kada profil nije uključen ili se mobitel ne koristi. Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg izjavio je da treba poboljšati proizvode koje nude za korisnike mobilnih telefona. Prevedeno s novoorvelovskog, htio je reći da treba poboljšati alate za praćenje ljudi za potrebe obavještajnih službi kojih je Facebook produžena ruka.
Ili mislite da je to fantazija – “teorija urote”?
No, 25.000 korisnika je već tužilo Facebook zbog kršenja prava korisnika sudjelovanjem u programu Prizma američke Agencije za sigurnost (NSA). Austrijski sud odobrio je zajedničku tužbu 25 tisuća ljudi diljem svijeta (građani iz Europe, Azije, Južne Amerike i Australije), koju je pokrenuo Max Schrems, austrijski odvjetnik i osnivač grupe “Europa protiv Facebooka”. Temelj tužbe jest da je Facebook kršio prava korisnika sudjelovanjem u programu Prizma izradom grafika, aplikacija i praćenja aktivnosti na drugim web stranicama kao i “big data” sustavima kojima se, kako tvrdi Schrems, špijuniraju korisnici, ne poštujući njihove zahtjeve za ograničenjem dijeljenja informacija. Svaki od 25 tisuća tužitelja traži po 500 dolara odštete od Facebooka, ali glavni im je cilj promjena Facebookove politike zaštite privatnosti na korist korisnicima društvene mreže. Hm, 500 dolara će možda i dobiti… No, društvene mreže su primarno zamišljene kao špijunski alat, a sve njihove pogodnosti za korisnike samo su “navlakuša”. Tu narav im se ne može promijeniti, pa je besmisleno očekivati da će oni koji su ih stvorili poduzeti ikakvu mjere u smjeru zaštite privatnih podataka, prije će ih ugasiti.
No, i tužbe nastavljaju. U prosincu 2014. sutkinja okružnog suda u Kaliforniji donijela je odluku da je tužba protiv Facebooka – da je skenirao sadržaj privatnih poruka korisnika za potrebe oglašavanja te time prekršio akt o privatnosti u elektroničkim komunikacijama te zakone o privatnosti i nelojalnoj konkurenciji savezne države Kalifornije – valjana i da proces može ići na sud. Ako Facebook izgubi spor, bit će primoran platiti po 10.000 dolara za svako kršenje privatnosti korisnika unazad godinu dana. U optužnici stoji da je Facebook, kad bi god korisnici Facebooka u privatnim porukama slali linkove na druge stranice, slijedio te linkove i tražio informacije o korisniku kako bi napravio profil online aktivnosti tog korisnika.

Nadzor mobitela i kompjutera

WikiLeaks je pak objavio da su ” svi mobiteli i kompjuteri pod tajnim nadzorom”. Vjerujem da takva “razotkrivanja” u izvedbi sumnjivog WikiLeaksa (koji je, ne zaboravimo, svoje informacije plasirao kroz New York Timesa, jednog od glavnih glasila Elite) prije svega imaju svrhu navikavanja ljudi na nove stvarnosti kako bi ih lakše prihvatili. Kako god da bilo, u vezi s masovnim obavještajnim nadzorom nad građanima, WikiLeaks je objavio detalje o tvrtkama u 25 država koje zarađuju milijarde prodajom sofisticiranih špijunskih alata državnim vlastima, uključujući diktature. Objavio je i stotine dokumenata prikupljenih iz čak 160 tvrtki “izvođača radova” u okviru obavještajne industrije zapadnih zemalja, koji rade na sustavima masovnog špijuniranja. Obavještajne agencije, vojne snage i policijske vlasti u mogućnosti su tiho, u masovnim razmjerima i pod krinkom tajnosti prisluškivati razgovore i nadgledati računalne procese pojedinačnih korisnika bez pomoći i znanja davatelja telekomunikacijskih usluga. To odjednom ruši na važnosti sve one parlamentarne i sudske bitke, kao i prosvjede protiv zakona poput ACTA-e, zar ne? Ti će tipovi, ako ne ide drukčije, na “mala vrata”.
WikiLeaksov projekt razotkrio je i da u posljednjih deset godina kompanije poput VASTecha tajno obavještajnim agencijama prodaju opremu koja snima i arhivira telefonske razgovore cijelih nacija. Druge lociraju sve mobitele u pojedinim gradovima, preciznošću od 50 metara. Na obavještajnom tržištu su i sustavi koji prate sve korisnike Facebooka i pametnih telefona.
Obavještajne tvrtke poput američke SS8, talijanske Hacking Team i francuske Vupen uz registriranje i arhiviranje svake pojedine operacije snimaju čak i ono što se događa u prostorijama korisnika. Druge kompanije, poput češke Phoenexije, surađuju s vojskom u proizvodnji uređaja za analizu govora koji identificiraju korisnike po spolu, dobi i razinama stresa te ih prate temeljem “govornih uzoraka”. Od siječnja 2011. američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) izgradila je pogon vrijedan milijardu i pol dolara u pustinji Utaha, gdje će se obrađivati i arhivirati obavještajne podatke o cjelokupnoj elektronskoj komunikaciji.

Lice i web mogu reći sve o vama

Danas je moguće sjediti u kafiću, mobitelom uslikati nekoliko ljudi i brzo biti u mogućnosti saznati tko su, tko su im prijatelji, kakvu glazbu vole, čak i predvidjeti njihov broj socijalnog osiguranja. Isto, naravno, vrijedi ako posjetite bilo koji od web-site sa slikama ljudi. Jednako brzo na njima se može identificirati bilo koju osobu, koliko god se ona potrudila sačuvati svoj identitet u tajnosti. Takvu tehnologiju je razvio Google, špijunski suradnik američkih obavještajnih službi. Eric Schmidt, bivši direktor Googlea, rekao je da je tehnologija preopasna da bi je se pustilo u svijet, ali to su, naravno, prazne riječi – ona je već tu i bit će korištena. Tako bar kaže istraživač Alessandro Acquisti sa sveučilišta Carnegie-Mellon, koje u svojem nazivu nosi imena dvaju od središnjih američkih elitnih obitelji, Carnegie i Mellon, koje uvijek iskaču kao dio mreže koja se plete oko ljudi. Zato nema mjesta čuđenju da baš oni razvijaju obavještajnu tehniku koja omogućava nadzor svih građana samo na temelju fotografije?
Koristeći svoj novi software za prepoznavanje lica s jednostavnim tehnikama pretraživanja Interenta, Acquisti je dokazao da se većinu ljudi danas može idetificirati samo na temelju fotografije lica, a to može napraviti bilo tko. Sve je manje moguće ostati anoniman u svijetu gdje se dnevno slikaju milijarde fotografija. Samo na Facebook ih se mjesečno stavi oko 2,5, milijarde. Acquisti je nabrojao mogućnosti nove tehnologije, poput mogućnosti da vlasti stvore zastrašujući novi oblik nadzora masa. Istraživači su, u još jednom nevjerojatnom spinu na kakve smo se već naviknuli u ovom svijetu novoorvelovske demagogije, rekli da će takva tehnologija… “demokratizirati nadgledanje”! Naravno, tehnologija će biti jako korisna (zijev) u borbi protiv terorizma.

Mračni poslovi “raspuštene” agencije

DARPA – jedna od najmračnijih američkih agencija (a konkurencija je bogata) je u siječnju 2002. osnovala Information Awareness Office (IAO). „Awareness” rječnik prevodi kao „svijest, svjesnost, znanje (o čemu)”. DARPA je tim uredom htjela objedini nekoliko svojih projekata nadzora i informatičke tehnologije za „praćenje i motrenje terorista i drugih asimetričnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti” i u konačnici stvoriti „Total Information Awareness (TIA)”, obavještava Wikipedija. To se namjeravalo postići „stvaranjem golemih baza podataka koje bi skupljale i pohranjivale osobne informacije o svakoj osobi u SAD-u, uključujući osobne poruke e-pošte, društvene mreže, podatke o kreditnim karticama, telefonskim pozivima, medicinskim kartonima i brojnim drugim izvorima bez bilo kakve potrebe za istražnim zahtjevom.” Te bi se informacije potom analizirale u potrazi za „sumnjivim djelatnostima, vezama između osoba i prijetnjama”. Progam je uključivao i financiranje tehnologija biometričkog nadzora kojima se može identificirati i pratiti osobe pomoću nadzornih kamera i drugih metoda. Zbog kritike javnosti da bi razvoj i primjena tih tehnologija mogli dovesti do sustava masovnog nadzora, Kongres je 2003. raspustio IAO. Međutim, nekoliko njegovih projekata nastavilo se financirati i voditi pod drugim imenom. Uvijek isti trik, kao s Hrelića – ljudi se pobune, Kongres se pravi da je na njihovoj strani, pa promijeni ime projektima.

Dečki se ne skrivaju. Logo Information Awareness Office, na kojem glavni iluminatski simbol, divovska piramida s okom, veća od Zemlje, motri naš planet

Autor: 7Dnevno/Krešimir Mišak

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save