Predsjednica zaprepaštena plaćama Josipovićevih savjetnika
Pravde nikad dosta! Pravda se na Pantovčaku dijelila šakom i kapom. Portal net.hr je danas objavio koliko su pravde primali savjetnici Ive Josipovića na Pantovčaku. Zrinka Vrabec Mojzeš (poznata i pod nadimkom Zrinka Vrabec Mazneš) primala je 17.445 kuna, šef Ureda Vito Turšić čak 20.020 kuna.
Navodno je nova predsjednica šokirana plaćama savjetnika. Budžet Ureda predsjednika RH za prošlu godinu je iznosio 43.104.869 kuna, čemu treba pribrojiti i troškove za Ured bivšeg predsjednika koji je izjavio da namjerava živjeti vječno.
Od tog iznosa gotovo polovica – 19.565.000 kuna – odlazi na plaće zaposlenih, plus 3.306.492 za doprinose na plaće i 2.390.000 kuna za naknade troškova zaposlenima. Tu su i rashodi za usluge u visini od 4.590.000 kuna. U budžetu za 2014. na žalost ti rashodi Ureda predsjednika nisu onako detaljno specificirani kao kad je predsjednik bio Stipe Mesić, iz čijih se rashoda moglo vidjeti da, primjerice, Pantovčak daje 4 milijuna kuna godišnje za usluge veterinara (je li to bilo za Mesića osobno ili Titove muflone, nije pisalo) i po dva do tri milijuna godišnje za informatičku opremu.
Tamara Obradović Mazal, savjetnica Ive Josipovića za gospodarstvo, kojim se predsjednik inače uopće ne bavi, bila je plaćena 16,500 kuna. Danica Juričić Spasović, pročelnica kabineta Ive Josipovića, imala je 18.198 kuna. Plaće nekih koji više nisu savjetnici, primjerice notornog jugoslavena Jovića, nismo saznali jer on to više nije, kao ni Ankica Lepej, koja je sa srednjom školom valjda savjetovala Josipovića o šalterskim poslovima u banci.
No više od plaća, koje jesu visoke za hrvatske standarde ali ne i astronomske, u oči pada broj i način izbora savjetnika. Ivo Josipović je uveo sustav nagrađivanja lojalnih partijskih kadrova lukrativnim sinekurama. Sistem je bio, tko jače hračne na crkvu, branitelje, Hercegovce ili HDZ, dobiva sinekuru. Tako je Josipović i jednog Freda Matića iz svog ureda, gdje je bio savjetnik, poslao u vladu. Radi se o sustavu institucionalizirane nepravednosti, gdje se nagrađivala isključivo partijsko-ideološka podobnost i lojalnost. Time je državi nanesena osjetno veća šteta od one financijske, jer se na taj način održava sustav u kom uspijevaju podobni a ne sposobni, i u kom djeca od malena instinktivno znaju da se stručnost i rad ne isplate, osobni integritet i poštenje najmanje. Ono što se isplati je uvlačenje, koje na koncu uvijek bude nagrađeno.
No visoke plaće su tek vrh ledenog brijega. Dobro je nagrađen i Marko Rakar, koji je udbaškim spinovima znatno pomogao SDP-u i Josipoviću u osvajanju vlasti – poznata je njegova izmišljotina o dvjestotinjak lažnih birača prijavljenih na samo jednoj adresi u selu Dusina, koja se meteorski raširila medijskim prostorom kao krunski dokaz da Hercegovci muljaju s glasovima i da glasaju mrtvi, iako selo Dusine nije imalo kućne brojeve pa su se svi stanovnici vodili na istom kućnom broju, 99. I za njega je bilo rezervirano mjesto savjetnika, no kako je ispalo da je dotični dužan državi preko milijun kuna neplaćenog poreza to nije realizirano, ali je Rakar za lojalnost pravedno nagrađen na drugi način.
Rakar je naime s Uredom predsjednika i ostalim tijelima državne uprave sklopio najmanje 17 ugovora, vrijednih ukupno 1,4 milijun kuna. No brojke su kasnije rasle, onako kako smo dužnosnike koji su poslovali s Rakarom uspijevali natjerati da polože račune. Rakarova tvrtka koja se bavi “komunikacijskim konzultacijama”, dakle savjetovanjem, s dvoje zaposlenih dobila je tri ugovora dobio od ministrice Milanke Opačić, devet od Mrsića, a po jedan od ministara Branka Grčića i Tihomira Jakovine te ravnatelja Državnog zavoda za statistiku Marka Krištofa. Svi ti poslovi bili su u pravilu sklopljeni na iznos od 69.900 kuna, sto kuna ispod 70.000, što je prema Zakonu o javnoj nabavi bila cifra ispod koje se moglo posao dodijeliti izravno Rakaru, bez javnog natječaja. Namještaljka? Ne, pravDA za Rakara! Pa nije on valjda badava odrađivao za SDP sve što je po medijima odrađivao!
U svakom slučaju, sad bar znamo što je značila sintagma “nova pravednost”: iza nje se krije stari hrvatski klijentelizam.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
