Što je zapravo AZOV bataljon u kojem sudjeluju hrvatski dragovoljci u Ukrajini?
Neonacisti, regularna postrojba, branitelji od ruskih agresora, ili privatna vojska izraelskog oligarha upitna poštenja?
Posljednjih dana često se spominje AZOV bataljon, pretežno dragovoljačka postrojba koja se istakla u borbama u Ukrajini. Teško je zapravo reći koja je prava priroda te jedinice, u kojoj se bori i tridesetak Hrvata, koji su uz Šveđane i najbrojniji.
Ova postrojba odgovara Ministarstvu unutarnjih poslova Ukrajine i dio je Nacionalne garde, odnosno teritorijalne obrane, no u stvari su paravojna organizacija sastavljena od internacionalnih, velikim dijelom skandinavskih dragovoljaca koja se često povezuje s krajnje desnom ideologijom i nacističkim simbolima, što je naročito zanimljivo jer tu paravojsku financira jedan od najbogatijih ljudi svijeta, Ihor Kolomoyskyi, koji je Židov po oba roditelja. On uz ukrajinsko ima i izraelsko državljanstvo i državljanstvo Cipra – jer zakon u Ukrajini zabranjuje dvojno državljanstvo, ali nigdje ne piše da brani trojno. Često su smatrani i njegovom privatnom vojskom. Zanimljivo je kako ni njemu, a ni Izraelu čiji je državljanin, očito nimalo ne smeta to što postrojba često otvoreno koristi nacističke simbole, ili njihove izvedenice, i vođena je idejom bijelog supremacionizma (kao uostalom i većina njihovih protivnika s ruske strane, uključujući i četnike koji se bore na ruskoj strani). Još zanimljivije je što su neki članovi postrojbe otvoreno antisemiti, dok je Kolomoysky, koji inače živi u u Švicarskoj, značajna figura cionističkog pokreta a proglasio se i liderom Židova u Jugoistočnoj Europi.
Kolomoyski je osnivač PrivatBanke i PrivatGrupe, a u vlasništvu ima i tvrtke koje rade s naftom, metalima, mas medijima. Težak je između 4 i 6 milijardi dolara i najbogatiji je Ukrajinac, na 799 mjestu Forbesove liste najbogatijih ljudi na planeti. Ovaj kontroverzni biznismen je i prije rata koristio svoje privatne paravojske za “neprijateljska preuzimanja” tvrtki, no ne tako što je slao pravnike na pregovore, kako se to radi na zapadu, već ljude naoružane bejzbol palicama, metalnim šipkama, plinskim pištoljima i motornim pilama, kao u slučaju čeličane u Kremenchuku, a često se služio i krivotvorenim sudskim nalozima dobivenim preko korumpiranih sudskih službenika, pojačanih gore spomenutim argumentima poput toljaga, kako bi smijenio staru i postavio svoju upravu.
No formalno-pravno, to ipak nije njegova privatna vojska, jer ju je osnovalo Ministarstvo unutarnjih poslova Ukrajine. Nakon zbacivanja Yanukoviča, koji je pod pritiskom Putina prekinuo pregovore o suradnji s EU što je bio pokretač demonstracija, vlada je 13. travnja 2014. odobrila stvaranje paravojnih postrojbi sastavljenih od dragovoljaca, do 12,000 ljudi.
Vlada Ukrajine strogo odbacuje tezu da je bataljon, poznat i pod nazivom “Men in Black”, neonacistička organizacija. “Više od polovice članova su iz istočne Ukrajine, i materinji im je jezik Ruski”, kažu oni. Nastup bataljona na socijalnim medijima na savršenom engleskom i desna ideologija – AZOV je povezan s “Right sectorom” u Ukrajini – privukli su borce iz raznih država Europe. Zapovjednik Azova, Andriy Biletsky, oficijelno je potpukovnik u ukrajinskoj policiji. U početku, Azov je bio specijalna postrojba ministarstva unutarnjih poslova a vodio ga je Volodymyr Shpara, vođa “Desnog sekotra” u Kijevu. Biletsky je od njega prezueo zapovjedništvo sredinom prošle godine, no Shpara je ostao jedan od zapovjednika.
Biletsky, zapovjednik bataljona, je u međuvremenu osvojio mjesto u parlamentu Ukrajine kao nezavisni kandidat. Još jedan od zapovjednika, Oleh Petrenko, je izabrani zastupnik u parlamentu. Zamjenik Biletskog, Troyan, je pak zapovjednik policije Kijevske oblasti. Zapovjednik Biletsky je, među ostalim, i lider dvije političke organizacije koje se povezuju s neonacizmom, “Patrioti Ukrajine” i “Socijalno-nacionalno vijeće”. Predsjednik Porošenko ga je odlikovao “Redom hrabrosti” i promovirao ga u potpukovnika specijalne policije.
Spomenuta organizacija, “Socijalno-nacionalno vijeće”, koju vodi zapovjednik Biletsky ima u svom programu “borbu za slobodu cijele bijele rase” i zalaže se za “kažnjavanje seksualnih perverznjaka i međurasnih seksualnih odnosa”. Švedski dragovoljac Mikael Skillt izjavio je za BBC da, iako u bataljonu ima onih koji dijele tu ideologiju – dakle onih koji sebe zovu nacional-socijalistima ili se kite svastikama – neki se pak ne slažu, a neki su članivi, kako je rekao, “čak i liberali.” Neki su tu zbog ideologije, neki zbog slobode Ukrajine. Skillt je međutim supremacionist i on je tu zbog ideologije.
Ruske vlasti naročito ističu neonacizam u toj postrojbi, i kažu da im je cilj genocid nad rusofonskim stanovništvom Ukrajine. No iz AZOV-a to odbacuju i tvrde da u postrojbi imaju i brojne rusofonske Ukrajince i određen broj ruskih građana koji se bore s njima. AZOV batoljon je, kažu, raspoređen od vlade Ukrajine na prve crte zbog straha da su regularne trupe infiltrirane ruskim špijunima i simpatizerima.
No na stranu ideologija, činjenica je da u konačnici niti Rusija niti Ukrajina nisu demokratske zemlje. Rusija je zapravo kriptodiktatura s demokratskom formom, ali pod potpunom kontrolom mafije proizašle iz KGB-a, a usto Rusija nije, po međunarodnom pravu, imala nikakvo opravdanje za napad na tu zemlju, čiju je neovisnost i granice priznala i zajamčila ugovorom, u zamjenu za odustajanje Ukrajine od atomskog oružja. Neovisno o tome misli li tko da je smjena Janukoviča izvedena u režiji zapadnih obavještajnih službi, odnosno da su demonstracije poduprte od njih, sama smjena vlasti u susjedoj državi ne može biti opravdanje za napad na istu. To bi bio slučaj tek kad bi se s ukrajinskog teritorija napadala Rusija. S te strane, borba AZOV-a i ostalih ukrajinskih snaga je posve legitimna.
Zato bi najtočniji odgovor na pitanje s početka – neonacisti, privatna vojska židovskog oligarha, regularna postrojba, ili branitelji od ruskih agresora – glasio: sve navedeno.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
