Deset tisuća duša na Muci Isusovoj u Imotskom disalo je kao jedna
Hrvatski Jeruzalem, kako Imotski zovu, dušom ovdašnjeg puka, glumom kostimiranih tristotinjak glumaca amatera, dostojanstvom publike, sjetom koja je izmamila suze, vratio se u dane najpotresnijih scena ljudskog roda
Imotski se u predvečerje Velikog tjedna, preobrazio u Jeruzalem. Dapače, Hrvatski Jeruzalem, kako Imotski zovu, dušom ovdašnjeg puka, glumom kostimiranih tristotinjak glumaca amatera, dostojanstvenim držanjem više od deset tisuća ljudi, sjetom koja je kod mnogih izmamila suze, vratio se dvije tisuće godina u dane najpotresnijih scena ljudskog roda.
Šesnaesti put za redom Imoćani su predstavili po svojim ulicama i trgovima, na svojoj mitskoj utvrdi Topani, nešto što je uistinu jedinstveno u svijetu.
Listajući Bibliju u mirnoj i tihoj ožujskoj večeri gdje su se šapat i misli čuli kilometrima daleko, krenuli su s prikazom Posljednje večere u Franjevačkom vrtu, scenama iz Getsemanskog vrta. Isus (Tomislav Martić) po šesnaesti put započeo je svoju rolu koja ga je nevjerojatno prisno stopila s Imotskim i njegovim pukom. Pranje nogu Petru, blagoslov kruha i vina, izdaja Isusa od strane Jude (Đofa Ujević), pa onda u središnjoj imotskoj ulici, suđenje Isusu. Pilatove (Ivica Bekavac) riječi „ideš na križ“ popraćene uzdasima mase.
I onda križ na Isusovim leđima sve do starih skalina. Susret s majkom Marijom (Marija Kukulj), Veronikin (Marija Bubalo) rubac, Šimun Cirenac (Zlatko Ljubičić) pomaže nositi križ. I sve tako, postaja do postaje, scena do scene.
Ulice osvijetljene samo svjetlom baklji, Rimski vojnici, židovska djeca, žene. I za kraj mitska utvrda Topana i razapinjanje Isusa. “Neka ovdje na Golgoti bude razapet Isus Krist Nazarećanin“, reče zapovjednik Rimskih legija (Zoran Mustapić). I onda scene koje kod svih, vjerovali oni ili ne, izazivaju trnce, uzdahe. Isus umire na križu na Imotskoj golgoti, nastade tama, gromovi udarahu i fijuk vjetra. List Biblije zaustavi se na pismu o skidanju Isusa sa križa i spuštanju u Marijino krilo. Muk, mir, stalo je sve u Imotskom. Deset tisuća duša kao jedna. Sjetna i jedinstvena.
Krenuše svi imotskim putem u Veliki tjedan, s nadom za bolje i ljepše.
Svaka čast organizatoru Franjevačkom samostanu Imotski, svaka čast glumcima, mladim, starijim, muškim i ženskim, svaka čast tom divnom puku koji se tako s ljubavlju pratio prikaz Živih slika.
Ni mjesto, ni vrijeme nije za neku opasku, ove divne večeri, no izbacivanje scene uskrsloga Isusa na vrhu Topane, ostavilo je tisuće u čudu. Trebalo im je to svjetlo.
AUTOR: BRACO ĆOSIĆ/MISIJA
