DON ANĐELKO KAĆUNKO: Šator 66 & ‘Occupay 666’
Premda ovo nije prigodni teološki osvrt odnosno promišljanje jedne aktualnosti “sub specie aeternitatis” (pod vidom vječnosti) – iako sve u životu neizbježno ima posljedice upravo pod tim vidom! – niti neki pobožnjački nagovor u Korizmi (premda će nekima upravo tako zvučati), navodim najprije biblijsko mjesto koje mi je zapravo više asocijacija nego “argument” za tezu koju želim dotaknuti. Dakle, Biblija u Knjizi Otkrivenja, Apokalipsi (poglavlje br. 13), prema viđenju Sv. Ivana Evanđelista, doslovce daje upozoravajući opis budućih događaja:
“I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: “Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?” I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov ŠATOR i nebesnike. I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.
Tko ima uho, nek posluša! Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.
I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri ter kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari ŽIG na desnicu ili na čelo, i da NITKO ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.
U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest (666).”
Kakve dakle veze ima biblijska Apokalipsa s naslovom ovoga posta? Moram to upitati, premda je većina čitatelja, vjerujem, u njemu odmah lako prepoznala “mitsko mjesto” u zagrebačkoj Savskoj 66, gdje već predugo (neki) hrvatski branitelji iskreno iscrpljuju i svoj život i živce medijske liberalne “javnosti”, u ime koje je nedavno, sa svojim simpatizerima i protivnicima “šatoraša”, svojim antiprosvjedom pokazala svoje pravo lice i naličje također skupinica Occupy Croatia, podružnica svjetskog “occupy”-pokreta.
Odmah da pojasnim – ovo nije nikakva obrana branitelja koji štrajkaju u ŠATORU na broju 66, ali niti izravan napad na “occupytorske antišatoraše” ili njihovo blamiranje odnosno sotoniziranje. Suprotstavljene strane u ovom sukobu, više u naslovu nego na ulici, ovdje su više simboli “zaraćenih strana” nego oznaka stvarnih “tabora”, jer ovo je u prvom redu poticaj na razmišljanje o “sukobu svjetova” na globalnoj duhovnoj bojišnici na koju je Hrvatska dovedena odnosno u koju je neizbježno uvučena. Dakle, baš kako Biblija ističe u navedenom citatu – u ovome je bit: “u koga je uma, nek odgoneta”… (i što sam i ja htio reći)!
A ovo što slijedi jest recept odnosno ‘lijek’ o kojem ovisi uspjeh ili neuspjeh prosvjeda hrvatskih branitelja, koji već dugo ‘poste’ odnosno čine pokoru i mole u zagrebačkom “Šatoru 66” (i s kojima je solidarna većina naroda, poglavito vjernički pobožni puk, koji je svjestan kako je Isus Krist samo po patnjama, muci i smrti postigao Uskrsnuće za sebe i za nas). Ovaj lijek nije otkrio Einstein, nego SVETAC – Sv. Petar Krizolog, tj. on ga je kako slijedi formulirao. Evo uputa kako ga uzimati, tj. koristiti (i bez traženja savjeta od osobnog liječnika ili ljekarnika), a navodim ga najviše zato što su branitelji-prosvjednici većinom kršćanski vjernici odnosno katolici pa bih želio da shvate i prihvate kako je učinkovitost ovoga ‘lijeka’ – s kraticom MMP – korisnija od, metaforički rečeno, svih recepata koje nam “za izlazak iz krize” predlaže MMF.
“Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krjepost traje. MOLITVA, MILOSRĐE, POST (kratica: MMP – moja napomena). Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života.
Duša je naime molitve post, a život je posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli jer se ne da odvojiti. Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, nek je i milosrdan. Nek sluša onoga tko nešto traži, ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli…
Molitva, dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas.
Stoga, što preziranjem izgubismo, iznova stecimo postovima. Posredstvom postova prinesimo za žrtvu svoju dušu jer ništa dragocjenije ne bismo mogli prinijeti Bogu, kako potvrđuje Prorok kad kaže: ‘Skrušeni je duh za Boga žrtva, srce raskajano i poniženo Bog ne prezire.’
Čovječe, prikaži Bogu svoju dušu i prinesi prinos posta kako bi prineseno bilo čisto i žrtvovano sveto, a žrtva živa, da bi i za te ostala i bila dana Bogu. Tko to ne bude dao Bogu, neće biti ispričan. Nitko naime nije toliki siromah da ne bi mogao darovati samoga sebe.
A da bi Bog primio dar, mora uz dar ići i milosrđe. Post ne niče ako ga ne natapa milosrđe. Presušivanje milosrđa suši post, jer što je kiša za zemlju, milosrđe je za post. Makar da tko posti, oplemenjuje srce, očišćuje tijelo, iskorjenjuje mane, sadi krjeposti, ali ne sabire ploda ako ne pridoda vodu milosrđa.”
Eto, dakle, nemojmo i nemojte se, braćo i prijatelji, zavaravati kako je samo “vatreno domoljublje” potrebno i dovoljno da bi se izvojevalo pobjedu na teškoj (domaćoj, europskoj i globalnoj) DUHOVNOJ BOJIŠNICI! O tome imamo staro upozorenje već 2000 godina, kao i uputu kojim ćemo oružjem sigurno izvojevati pobjedu. Naime Biblija (u Poslanici Efežanima 6,10-18) govori o duhovnom boju ter jasno izričito kaže o kakvom je protivniku riječ. Kaže doslovce:
“Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete!”
Ta pak Božja riječ dakle jamstvo nam je da ćemo u svemu uspjeti ako se potpuno oslonimo na Gospodina! Ali ona ujedno znači – budući da “pisano je također”: “Bez mene ne možete ništa učiniti!” i: “Ako se na me ne oslonite, održat se nećete!” – ako naše osobno i kolektivno žrtvovanje za opće dobro odnosno za Domovinu ne bude “uronjeno” u Boga, da će silne patnje i muke, samoinicijativne ili organizirane, ostati bez ploda, poput npr. pšenice posijane po “Savskom” asfaltu od crkve u Frankopanskoj ulici do staroga “Vjesnikova nebodera” ili pak do obližnjega “hrama Jehovinih svjedoka” pri kraju dugačke zagrebačke Savske ceste.
U taj se “paket” uklapa također nekritičko oduševljeno precjenjivanje uloge tzv. predsjednika države (koji s jednakim šarmom ide na misu i na gay paradu!) & naivno “pobožno” procjenjivanje crkvenih medija što o nama misle pojedine organizacije, udruge, ucjenjivači&ocjenjivači našega tzv. kreditnog rejtinga (koji stalno s nama igraju ping-pong…), a kojima je jako stalo do toga da o sebi mislimo loše, kako bi nas lakše uvukli u dublje dužničko ropstvo i duhovno-medijski kolonijalizam… itd.
Biblija nam također na više mjesta i mnogo načina posvješćuje da smo slobodni izabrati BLAGOSLOV ili PROKLETSTVO odnosno ŽIVOT ili SMRT (Pnz 30,11). Kaže ujedno: “Što tko voli, to će mu se dati!” i: “Što tko sije, to će i žeti!” Bog nam dakle kao nešto najvažnije i najpoželjnije obećava BLAGOSLOV, a ne “blagostanje”, kako to čine POLITIČARI! Štoviše, Božji blagoslov sadrži upravo blagostanje!
Zato, budemo li više držali do toga kako glase razni Bloombergovi, Fitch&ini “dimovi” o navodnom tzv. položaju i statusu Hrvatske (za njih smo dosad najčešće bili “smeće” – je li slučajno da su nas tako nazvali također Marx i Engels u svojim Rajnskim novinama?!), nego što o nama ‘misli’ Bog – nećemo daleko stići! Ostat ćemo u svojemu malom “nacionalnom šatoru” i biti lak duhovni zalogaj globalnog Imperija (koji, siguran sam, tajno financira i pokret “Occupy”, kako bi bio ispušni ventil za općenarodni bijes), i koji je već – kako je proročki najavila biblijska Apokalipsa – ne samo svojim kodiranim brojem 666, nego doslovce i duhovno i materijalno okupirao gotovo cijeli svijet! A nama, novozavjetnim “šatorašima”, Bog je namijenio ulogu boraca za slobodu. I za Slobodu! I pozvani smo da baštinimo blagoslov (1Pt 3,9)!
Zato, ako se potpuno stavimo pod Božje okrilje, moći ćemo radosno pjevati:
“Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se brjegovi ruše u more.
Nek’ buče i bjesne valovi morski,
nek’ brjegovi dršću od žestine njihove:
s nama je Gospod nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega” (Psalam 46,2-5).
A drugi će za nas moći reći (kao što kaže Psalam 91,1-2.9-10):
“Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Bogu: ‘Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!’
Jer Gospod je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu!”
Izvor: blog.vecernji.hr
