Gdje je sad ono što je Zapad propagirao: samobitnost, sloboda, demokracija?
Dr. Paul Craig Roberts, bivši novinar u Wall Street Journalu i nekadašnji službenik u Reaganovoj vladi, danas je, pored Willam F. Engdahla najveći kritičar američke politike. Ovo je jedan njegov, nešto malo skraćeni i preuređeni članak, koji je objavljivan na više neovisnih američkih i njemačkih poratala.
Bivši menadžer Goldman Sachsa, koji je sada šef Europske središnje banke (Mario Draghi), najavio je da će tiskati 720 milijardi godišnje, da bi politički dobro umreženim velikim bankama preuzeo njihove trule kredite. Nakon ove najave pao je tečaj eura, dok su tečajevi na burzama i švicarski frank skočili. Ovo što čini sada Draghi, je isto što čini i američka središnja banka, Federalni sustav rezervi (FED) u SAD: Politika takozvanog “kvalitativnog popuštanja” ima samo jedan cilj: da bogati postanu još bogatiji. Druga svrha ne postoji. Dobro pripremljeni kreditni instituti, koji su pokupovali državne dionice Grčke, Italije, Portugala i Španjolske za mali novac, prodaju te dionice po povoljnom tečaju ESB-a. U velikim dijelovima Europe, nezaposlenost je na razini depresije, mjere štednje su trajno prisutne. Ipak, unatoč tomu, burze povećavaju dobitak. Ovdje se očekuje da će se 60 milijardi eura koje će svaki mjesec tiskati Draghi i ESB, i plasirati na tržište, većinom odraziti u obliku rastućih tečaja. Likvidnost pogoni tržište dionica. Kamo bi inače drugo otiao sav taj novac? Nešto će preteći u švicarske franke, nešto u zlato, barem dok je zlato još u ponudi, ali tiskare ESB-a tiskaju novac, prije svega zbog toga, da bi se množilo bogatstvo onih 1% (ukoliko se dionice budu držale).
Daj državi previše kredita i – da bi ju opljačkali
FED i ESB napravili su od Zapada jedan svijet u kojemu jedna šaka aristokrata posjeduje sve. Takozvani “mjehurovi” na tržištu dionica su djelo središnjih banaka, jer po čistoj logici, nema razloga, da bi se investiralo u dionice. Razumni investori zato izbjegavaju kupovati dionice firmi. U mojoj knjizi “The Failure of Laissez Faire Capitalism”, pokazao sam, kako je Goldman Sachs najprije naveo banke, da grčkoj vladi pozajme puno novca. Onda su bivši menadžeri Goldman Sachsa (među kojima je tada bio i sadašnji predsjednik ESB-a, Draghi), preuzeli zadatak, da rukovode grčkim financijama. Oni su nametnuli stanovništvu politiku štednje, da strani davaoci kredita ne bi pravili gubitke. Na ovaj način u Europi je uveden jedan novi princip, koji MMF nemilosrdno sprovodi u prezaduženim državama Latinske Amerike i trećega svijeta. Ovaj princip funkcionira ovako: ako strani davaoci kredita i banke naprave grešku, i dadnu previše novca vladama država i tako ih tjeraju u zaduženost, greška se ispravlja tako da se opljačka siromašno stanovništvo tih država. Mirovine, socijalni izdatci i radna mjesta u državnoj službi, sve to se reže, ili ukida, a vrijedni resursi te države prodaju se u bescjenje. I svaka vlada svake te države, mora podržavati američku vanjsku politiku. Ovo je savršeno opisano u knjizi Johna Perkinsa “Ispovjesti jednog economic hitmena”. Ovu knjigu trebate obavezno pročitati, da imate pojma o tomu, kako su SAD korumpirana i zla država. Perkins pokazuje u knjizi, da se nekoj državi namjerno dijeli previše kredita, upravo sa ciljem da bi ju se opljačkalo.
Primjer Grčke – kako se uništava suverenitet države
Upravo to je ono što je učinio Goldman Sachs sa Grčkom, namjerno ili nenamjerno. Grcima je trebalo dugo da to shvate, ali ne svima, jer na zadnjim izborima još uvijek je puno ljudi glasovalo za dvije glavne grčke stranke, Socijaliste iz PASOK-a i pučane iz “Nove demokracije”, koji su se godinama smjenivale na vlasti i prodali grčku državu i narod stranim bankama. Ali i nova stranka, Siriza, koja je sada na vlasti, vjerojatno neće moći ništa napraviti. 36,5 % glasova za Sirizu, ipak nije tolliko puno (iako je dovoljno za sastaviti vladu zajedno sa desnom strankom), i taj postotak pokazuje, da mnogi Grci još uvijek nisu svjesni toga, kako su ih bogati bankari odveli u nevolju i opljačkali. Pored toga, nova grčka vlada se mora uhvatiti u koštac sa teškim protivnicima – velikim bankama, koje su kupile grčke državne dionice, sa vladama onih država članica EU, koje su u službi tih banaka, sa EU koja dužničku krizu koristi za to, da uništi suverenost država članica EU. Kao i sa Wahingtonom, koji podržava Bruxelles u namjeri, da ukine suverenost država članica EU i uspostavi jednu europsku državu, jer Washingtonu je lakše kontrolirati jednu vladu, nego 28 vlada.
Gdje je ono što je Zapad propagirao: samobitnost, sloboda, demokracija?
Medijske kurve u službi zapadne financijske oligarhije, su se po zadatku okomili na grčku vladu, da ne smije stavljati na kocku članstvo Grčke u euro-zonu, da ne smije skretati sa zadanog programa štednje, koji su strane vlade i banke nametnuli grčkim građanima u suradnji sa svojim slugama, bivšom grčkom vladom iz stranke “Nova demokracija”. Iako, formalno nije predviđena procedura za izbacivanje jedne države iz euro zone, Grcima se prijeti, da će ih se izbaciti. Ali nešto bolje, od toga, da budu izbačeni iz euro zone i EU, Grčkoj se ne može dogoditi. Bez vlastite valute jedna nacija nije suverena, već je ona vazal jedne druge države, druge sile. Nacija koja nema svoju vlastitu valutu, ne može financirati svoje vlastite potrebe. Velika Britanija je recimo član EU, ali je zadržala svoju vlastitu valutu i nije podložna ESB-u. Država koja nema svoj vlastiti novac, je nitko i ništa. Da SAD nemaju svoj dolar, onda na svjetskoj sceni ne bi uopće igrali nikakvu ulogu. EU i euro utemeljeni su na prjevari i obmani. Suverenost država članica EU je ograničena. Pa gdje je sada ono što je Zapad propagirao: samobitnost, sloboda, demokarcija? Kamo su nestali? Sve su to prazne fraze bez sadržaja. Cijeli Zapad nije ništa drugo već veliki sustav za izrabljivanje stanovništva od strane onih 1% bogatih i moćnih koji kontroliraju sve vlade Zapada.
SAD: fiktivna “new economy” i “Offshoring” ne donose nova radna mjesta
Sustav pljačke stanovništva u SAD ne temelji se na prezaduživanju, jer je dolar vodeća svjetska valuta. To znači, SAD mogu sebi tiskati novca koliko hoće, da bi platili račune i izravnali dugove. U SAD, radno stanovništvo se pljačka na taj način, što se radna mjesta iz SAD preseljavaju izvan SAD-a, u druge države. Američke firme su skužile da mogu povećati dobit, ako proizvodnju presele u inozemstvo, u države u kojima je sve to jeftinije. Firme koje to još nisu skužile, o tomu informira Wall Street i upozorava ih da ako to ne učine, da će biti kupljene od drugih većih firmi. Smanjeni troškovi proizvodnje i radne snage u inozemstvu, donose američkim firmama veću dobit i rastuće tečajeve dionica na burzama, ogromne dodatne plaće (bonus nagrade) za mendažere i kamate za vlasnike dionica. “Offshoring” (preseljenje proizvodnje iz SAD u inozemstvo) masivno je produbio ionako veliki jaz između dohotka i raspodjele blagostanja U SAD. Kapitalu je uspjelo poptuno opljačkati radnike. Ekonomisti kao Michael Porter i Matthew Slaughter (u stvarnosti su to propagandisti velikih koncerna) obećavali su američkom narodu, da će mu fiktivno “novo gosopodarstvo” (»new economy«) stvoriti bolja, bolje plaćena i čistija radna mjesta. I da Amerikanci trebaju biti sretni, što su američke firme teške poslove pri kojima se prljaju ruke, preseili u inozemstvo. Kako sam dokazao nekoliko godina kasnije, nema znakova, za navodna radna mjesta koja su stvorena zahvaljujući »new economy«. Umjesto toga postotak zaposlenih je drastično pao i mnogi nezaposleni ne mogu pronaći sebi razuman posao, koji bi bio dovoljan za egzistenciju. Ono što se danas nudi je ponajviše samo polovično zapošljenje, većinom na polju usluge. Da bi sastavili kraj sa krajem, mnogi Amerikanci moraju raditi danas dva ili tri takva posla, dakle raditi na više mjesta. Bolničko osiguranje? mirovinsko osiguranje? Ništa od toga. Iako je sve ovo u međuvremeno dokazano i potvrđeno činjenicama, all isti oni plaćeni propagandni novinari i mediji, koji su ranije uljepšavali pljačku radništva i uništenje sindikata, sada pričaju bajke da će radna mjesta koje su američke firme preselile u inozemstvo, biti ponovo vraćena u SAD.
Medijski spinovi: Reshoring ili povrat firmi u SAD
Ranije nam je ta propaganda tupila da će nas spasiti “offshoring”, a sada nam tupi da će nas spasiti »reshoring« – dakle povratak američkih firmi i radnih mjesta u SAD.
Međutim, uopće nema takvih znakova da se to događa, niti se te firme vraćaju u SAD, niti ima novih obećanih radnih mjesta. To je ona ista predstava kao i uvijek: američki narod se tlači i porobljava ga se, zato što narod ne shvaća i vjeruje u laži koje mu servira ta propaganda. Amerikanci sjede mirno pred televizorom i gledaju Fox News i CNN i druge postaje, čitaju New York Times itd. i sve vjeruju tim lažovima. Ako Vas interesira kako mediji varaju američki narod čitajte “Povijest američkog naroda” Howarda Zinna, ili “Neispričana povijest Sjedinjenih država”, Olivera Stonea i Petera Kuznicka. Mediji pomažu vladi, a privatni oligarsi i koncerni koji tu vladu drže u šaci i od toga imaju profit, pranjem mozga kontroliraju smekšanu javnost.
Mi moramo umarširati u Afganistan, zato što tamo jedna politička grupacija podržava Bin Ladena,- onog Bin Ladena, kojega su SAD bez ijednog dokaza optužile da je bio odgovoran za napade 11. rujna 2001.
Vojno-industrijski kompleks i Wall Street vode igru
Mi moramo umarširati u Irak, jer Sadam posjeduje “oružje za masovno uništenje”. Ma da naravno da on ima to oružje, iako su inspektori UN-a za istragu rekli nešto sasvim drugo. Mi moramo srušiti Gadafija, zato što…. ah, ove laži najbolje je odmah zaboraviti.. Mi moramo srušiti Asada, jer je navodno upotrijebio kemijsko oružje. Pa kako to, kada svi dokazi govore suprotno? Nema veze. Rat, rat, rat – to je sve što Washington želi. To donosi novac u blagajne vojno-industrijskog kompleksa, koji čini najveći dio brutonacionalnog prihoda SAD-a i ta vojna industrija, zajedno sa bankama sa Wall Streeta i izraelskim lobijem u Americi, su najveći financijski sponzori dvaju velikih stranka u SAD, koje se stalno smjenjuju na vlasti. Tko se suprostavi lažima i pokuša iznijeti činjenice toga se demonizira.
“Russia Today opasan kao i Boko Haram”
Nedavno je, novi ravnatelj državnog američkog radija i televizije, izjavio da je kanal “Russia Today” isto tako opasan kao i terorističke skupine Boko Haram i ISIL. To je naprosto absurdna optužba, koja služi vjerojatno za to, da se pripremi teren, da se podružnica TV Russia Today u SAD ukine i zabrani. Upravo tako je napravila britanska vlada-marioneta Washingtona, koja je u Velikoj Britaniji ukinula i zabranila emitiranje iranske tv postaje na engleskom “Press TV”. Dakle, britansko i američko stanovništvo smije gledati i slušati samo one vijesti, koje im servira njihova vlada. Sve drugo što se ne slaže sa američkim viđenjem, nije dopušteno. Eto dokle je došlo sa “slobodom” na Zapadu.
B. Karlo/croative.net
