Josipović vs Milanović – UDBA vs KOS
Rat Josipovića i Milanovića kao ogledalo sukoba UDBA-e i KOS-a
Ako bi pokušali pojednostaviti dva glavna centra moći, dakle bivši Ured Predsjednika RH i Vladu RH, mogli bi reći kako se radi o dvije različite centrale. Jednu bi mogli kolokvijalno opisati kao bivšu udbašku, a drugu kao bivšu KOS-ovu
‘Ono što ti je Brkić rekao da im je Josipović nudio da zajedno ruše Milanovića i postave Pusićku je istina’, ispričala mi je sinoć jedna kolegica novinarka koju ću za ovu priliku opisati kao vrlo blisku Uredu Predsjednika za mandata Ive Josipovića. Izjava glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića u mojoj emisiji ‘Markov trg’ prema kojoj je Ivo Josipović slao signale HDZ-u da zajedno sruše Milanovića i postave Vesnu Pusić izazvala je veliku buru ne samo zato što ju je izgovorio visokopozicionirani član HDZ-a, nego i zato što je vrlo logična ako je stavimo u situaciju.
Najprije na osobnoj razini. Naime, poznato je da postoji veliki animozitet na liniji Milanović – Josipović. Predsjednik vlade Zoran Milanović ima snažan temperament i ego pa često pada pod njihov utjecaj. U takvoj strukturi ličnosti osobni emocionalni interesi nadilaze sve ostalo pa tako i interese funkcije koju obnaša. S takvom osobom nije lako surađivati jer iracionalno ponekad nadvlada racionalno. Drugim riječima, sam sebi i ekipi koja ga prati zabija autogolove, a koje onda netko drugi mora mukotrpno ispravljati. Takvom je Milanoviću bilo vrlo bolno promatrati koliku popularnost ima Josipović, predsjednik kojeg je de facto on ‘izmislio’ jer ga je kao šef SDP-a predložio i podržao. Joipović je taj animozitet sasvim sigurno i te kako osjećao jer je u konačnici stvarao problema njegovim planovima.
Potom, Josipovićevu sklonost urotama i zavjerama je nedavno posvjedočio i novinar Gordan Malić izjavivši kako ga je Josipović vrbovao da zajedno s njim, s tadašnjim Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i ondašnjim novinarskim mogulom i tada vlasnikom EPH-a Ninoslavom Pavićem sudjeluje u rušenju HDZ-a. Budući se ta ponuda dogodila u kontekstu istrage afere Kamensko, možemo pretpostaviti da se taj razgovor Malića i Josipovića dogodio 2012. Ili 2013. godine. Brkić je u mojoj emisiji napomenuo kako je ta Josipovićeva ponuda stigla u HDZ prije godinu i pol dana. Dakle u vrijeme kada možemo pretpostaviti postojanje barem još jedne Josipovićeve zavjereničke ponude.
Zanimljivo je primijetiti kako je vrijeme koje Milijan Brkić navodi kao vrijeme slanja Josipovićevog poziva HDZ-u da zajedno idu rušiti Milanovića istovremeno i vrijeme kada Ministarstvo financija stavlja omču oko vrata Ninoslavu Paviću. Naime, Ministarstvo financija je u rujnu 2013. godine izdalo rješenje kojim je potvrdilo potraživanja vjerovnika EPH u iznosu od 1,7 milijardi kuna. Rujan 2013. je razdoblje koje se podudara s vremenom koje Brkić navodi kao vrijeme Josipovićeve nemoralne ponude HDZ-u. Posljedica tog rješenja Ministarstva financija je predstečajna nagodba nakon čega je Pavić ostao bez svojeg medijskog carstva koje je ubrzo prešlo u ruke odvjetničkog ureda Marijana Hanžekovića. To rješenje Ministarstva financija, oko kojeg se ovih dana vodi spor na Upravnom sudu jer dio vjerovnika smatra da je procjena ministarstva bila prenapuhana, je koštao Pavića životnog mu djela – moćne medijske toljage EPH. Mislim da u kontekstu ovakvih informacija nije teško zamisliti Ninoslava Pavića koji u jesen 2013. godine sav izbezumljen dolazi kod Josipovića i sveg glasa viče i psuje Milanovića da je lud i da ga treba maknuti. Josipović je sasvim sigurno imao osobitu empatiju prema takvom gubitku jer je EPH bio i te kako važna poluga realizacije i njegovih planova.
A koji su to mogli biti planovi Ive Josipovića kao predsjednika RH-a? Ako bi pokušali pojednostaviti dva glavna centra moći iz tog razdoblja, dakle Ured Predsjednika RH i Vladu RH, mogli bi reći kako se radi o dvije različite centrale. Jednu bi mogli kolokvijalno opisati kao bivšu udbašku, a drugu kao bivšu KOS-ovu. Naravno to je vrlo pojednostavljena kategorizacija, ali zapravo suštinski pogađa u bit. Vlada RH je sastavljena od pretežito SDP-ovog kadra, a koji je značajnim dijelom bio aktivan u strukturama Službe državne sigurnosti Socijalističke Republika Hrvatske. Kadrovski sastav Josipovićevog Ureda Predsjednika RH je bio vrlo ‘regionalnog’ karaktera. U njemu se moglo lako prepoznati obavještajce bivših jugoslavenskih službi koji su se prilagodili novim okolnostima. Prema dokumentima koje je objavio Wikileaks, u knjizi opisao Radivoj Cvetičanin, ili iz onih dobroobavještenih izvora moglo se zaključiti kako su neki od njih danas vezani na neke inozemne ili srpske agenture.
Svakako suradnja tih dviju centrala – Banskih dvora i Pantovčaka u to vrijeme nije bila upitna. Međutim, ona se nije poklapala u svim segmentima. Pogotovo jer su uz jednu i uz drugu bili navezani razni poslovni interesi te domaći i strani gospodarski lobiji. Stoga nije teško zamisliti da su jedni drugima ulazili u prostor i bili konkurencija. E sad kada tome pridodamo i nezgodnu Milanovićevu narav, ispunjeni su svi uvjeti za sukob pa stoga ponuda HDZ-u da sudjeluje u parlamentarnom puču ne bi trebala biti začuđujuća.
Dio te Brkićeve informacije kako je Josipović za mandatara umjesto Milanovića htio postaviti Vesnu Pusić se savršeno uklapa u opisanu podjelu struktura. Naime, ministrica Pusić je bila neusporedivo bliža Josipoviću po svojim ‘regionskim’ ambicijama. Mogli bi tu nizati razne situacije u kojima je Josipović iskazivao posebne simpatije za naše prekodrinske susjede. I to od legendarne ‘hrestomatije dokumenta’ koju je opisao bivši srpski veleposlanik Cvetičanin, do isprike u Vukovaru predsjedniku Tadiću, ili bulažnjenje o ustaškim zmijama, ili zapošljavanje notornog četničkog apologeta Jovića na mjesto ‘Glavnog analitičara’ u Ureda Predsjednika, ili savjetnika mu besmrtnog ministra vanjskih poslova SFRJ Budimira Lončara, ili istražiteljicu Tužiteljstva Haškog suda Danju Šilović Karić koju je postavio za glasnogovornicu ili razne sinove raznih jugoslavenskih vojnih i obavještajnih časnika koji su mu bili i lijeva i desna ruka.
Stoga sinoćnji razgovor s spomenutom kolegicom novinarkom koja mi je spremno potvrdila vjerodostojnost izjave Milijana Brkića, bio je tek još jedan kamenčić u mozaiku raskrinkavanja hrvatske stvarnosti premrežene raznim agenturama. Pobjedom Kolinde Grabar Kitarović stvari kao da su se počele polako raščišćavati. Ta jedna, snažna, antidržavna i antinacionalna politika koja je uzjašila ovu zemlju i ovaj narod prije petnaest godina odlaskom Ive Josipovića s Pantovčaka izgubila je svoj vrlo važan položaj. Ostalo je još nekoliko žilavih kota koje je potrebno ukloniti, ali ostavimo to za neku drugu priliku.
Izvor: direktno.hr
