ANTUN BUDIMIR: Štetočine i španci
Kako to da u Hrvatskoj ministrica vanjskih poslova može biti Vesna Pusić, u europarlamentu pod hrvatskim imenom Jozo Radoš, ministar obrane Predrag Matić, premijer Zoran Milanović, bivši predsjednik Ivo Josipović, a predsjednički kandidat Ivan Sinčić?
Odgovor je dao jugoslavenski književnik Ivo Andrić prije jednoga stoljeća u svojim zapisima skupljenim u knjigu Znakovi pored puta. U njoj Andrić piše: “Dugotrajno robovanje i loša uprava vladajućih mogu toliko zbuniti i iskriviti moć rasuđivanja jednoga naroda da zdrav razum i ispravan sud njemu otupe i oslabe, da se potpuno izvitopere.
Takav poremećen narod ne može više razlikovati, ne samo dobro od zla, nego ni svoju vlastitu korist od očigledne štete.” Riječi su to koje kao da su pisane na temelju promatranja hrvatskih birača na izbornim mjestima u trećem tisućljeću. Jedino hrvatski glasač može birati one što su mu u prošlosti nanijeli štetu. Samo biračko tijelo kojemu je moć rasuđivanja potpuno izvitoperena može na pozicije vlasti izabrati svoje očigledne štetočine.
Sljedeće Andrićeve riječi pomažu razumjeti odakle u hrvatskom narodu tako puno nemira i trajnoga trvenja: „Znatan broj nesporazuma, sukoba i nezgoda u duhovnom životu jednoga naroda dolazi otuda što mnogi nepozvani i nesposobni ljudi osjećaju potrebu da brinu narodnu brigu, da ‘strepe’ za budućnost naroda, da ga brane od opasnosti koje samo oni vide.“ Dakle, u svojoj je nezrelosti i nedoraslosti sitna duša premijera Milanovića svoju državu nazvala ‘slučajnom banana republikom’, a još je sitniji duševni gomolj bivšega predsjednika Josipovića u njedrima vlastitoga naroda vidio ‘zmiju’. Sve te nedorasle hrvatske dužnosnike zbirno smijemo, sažimajući povijest, nazvati španci. A španci su ljudi što jure u zadatke kojima nisu dorasli sve na svoju štetu, a manipulatorima na korist. Zato ih ovi i nazivaju ‘korisne budale’.
Španci i aktivisti
Moglo bi se spomenute očigledne štetočine što su uzurpirali strukture hrvatske javne vlasti nabrajati gotovo pa do u nedogled. A zašto ih skupa s njihovim uličnim pomagačima nazvati špancima? Španci su u mraku jugoslavenskoga obrazovanja učenicima bili propagirani kao najodaniji borci socijalističke internacionale, a ti su borci bili međunarodni teroristi što su za račun komunizma izvršili upad u Španjolsku sredinom 30-ih godina prošloga stoljeća kako bi izazvali građanski rat. Velikoga su zla napravili, ali se Španjolska ipak održala. Jedno od njihovih zala je devastiranje bazilike Sagrada Familia i uništenje njenih izvornih arhitektonskih nacrta genijalnoga arhitekta Antonia Gaudija. Takvih ljevičarskih bezimenih jurišnika kao što su bili španci internacionalci i danas ima po Hrvatskoj samo se nazivaju aktivisti Gonga, Živoga zida, Occupy Croatiae, Građanske akcije, Foruma za slobodu, zelenih… Današnji ulični španci u Hrvatskoj organiziraju protuprosvjede na inicijative odgovornih građana za spas društva i države iz ruku očiglednih štetočina s početka teksta. Već se toliko osjećaju moćno da su slobodni i spremni skočiti na noge protiv pokušaja javnoga izražavanja mišljenja i ideja što se na njihovom popisu nalaze kao heretične i nepoćudne, jer je njihova bit netolerantnost i isključivost.
Nisku bezimenih španaca jurišnika iliti isključivih i netolerantnih mizantropa u ove dane predvodi Zoran Erceg, koji svojim pokušajima destrukcije opravdanih prosvjeda stradalnika Domovinskoga rata u Savskoj 66 potvrđuje da su hrvatski građani medijsko-politički zbunjeni i otupjeli da ne vide očiglednoga manipulatora. U potpuno zagađenom i izvitoperenom javnom hrvatskom prostoru vrti se njegovo ime, jer sadržaj dominantnih medija određuju opskurni tipovi i kriminalci kao što je Saša Radović osuđen za iznudu milijun eura od generala Ivana Čermaka. Radovićeva ucjena generala Čermaka bila je da ga mediji neće ocrnjivati i kriminalizirati, a pravosuđe istraživati, ukoliko plati spomenuti iznos. Dubinu izmanipuliranosti hrvatskih građana potvrđuje činjenica da Radovićev pamflet, koji je bio sredstvo ucjene, a on ga naziva knjigom, danas propagiraju desničarske skupine. Sumnjam da je i Andrić mogao zamisliti baš toliku izvitoperenost moći rasuđivanja.
Odgovor dobrim dijelom daju dvije najdestruktivnije talk show emisije na Hrvatskoj televiziji: negda Latinica i aktualno Nedjeljom u dva, a koje su nažalost bile i najgledanije. Te su emisije i producirane da manipuliraju građanima i isprepariraju ih kako bi na izborima birali svoje očigledne štetočine. A sve će na kraju jednoga dana uroditi telefonskim nazivanjem iza ponoći kojekakvih opsjenara na komercijalnim televizijama da im kroz magiju riješe životne probleme. Trajno ostaje enigma zašto prosječne hrvatske obitelji za blagdanski nedjeljni ručak redovito ugošćuje Aleksandra Stankovića i njegove, uglavnom, špance da im u dan Gospodnji zagađuju dušu.
Izvor: vjeraidjela.com
