NINO RASPUDIĆ: Hoće li se papi Franji u BiH najviše obradovati Srbi?
Manje od dva mjeseca prije najavljenog posjeta pape Franje Sarajevu, situacija se prilično zakuhala. Nakon zadnjeg pogoršanja diplomatskih odnosa Turske i Vatikana, sve je manje jasno dolazi li papa u Sarajevo na domaći teren ili kao (ne)rado viđen gost.
Neočekivano najavljen papin posjet kao da svim stranama u podijeljenoj BiH pomalo stvara nelagodu. U koje Sarajevo dolazi i kome? U mitsko, multietničko Sarajevo, koje više nema veze sa stvarnošću, u kojoj ga samo jedan od tri naroda u BiH doživljava kao svoj stvarni glavni grad? U Sarajevo kao važno katoličko središte, u kojem se, istina, broj svećenika opasno približava broju katoličkih vjernika? Ili dolazi u posjet onom Sarajevu o kojem je prije nekoliko godina nakon izborne pobjede govorio turski premijer Erdoan: “Danas je pobijedila nova Turska, liderska, napredna Turska. Ali ne samo Turska, danas su pobijedili Kabul, Bejrut, Sarajevo i Skoplje. Danas su pobijedili Damask, Ramallah, Gaza i Jerusalem”, dakle o nekakvom (neo)otomanskom središtu?
Hrvati, koji čine većinu katolika u BiH, pokazuju zbunjenost jer poglavar Katoličke crkve već treći put dolazi u BiH, a da neće nogom kročiti među katolike tamo gdje oni doista žive. Razumljivo je da papa dolazi u Sarajevo kao glavni grad države, ali nije samorazumljivo to da dolazi samo u Sarajevo. Zašto ne bi mogao svratiti npr. u Kreševo, stari samostan i blizak grad, u kojem su katolici, većinom Hrvati, opstali i gdje žive, ne kao tolerirane zmije, već koliko-toliko kao svoji na svome? Ako će papa doći u danas nacionalno i vjerski homogeno Sarajevo pothranjivati privid multikulturalnosti grada, onda se s razlogom bune oni koji kažu da nemaju namjeru kao ovce sjesti u tisuću autobusa od Orašja, preko srednje Bosne do Hercegovine i voziti se do Sarajeva kako bi dva sata mahali zastavicama i glumili u predstavi multietničnost glavnog grada, a onda, nakon papinog odlaska, opet u autobus i natrag kući. Neki idu toliko daleko pa tvrde da bi posjetiti 2015. samo Sarajevo bilo kao da je 1990. tadašnji papa došao u Beograd i pozvao katolike Jugoslavije da lijepo dođu tamo na misu. No, zaključak o ukupnom smislu posjeta će na kraju ipak ovisiti o porukama koje će papa iz Sarajeva poslati. A one su potpuno nepredvidljive.
Na Sarajevu se lome geostrateške silnice. Osim što je to zadnja točka na jugoistoku Europe do koje papa može dobaciti kao u donekle svoju, to je i najzapadnija točka na kojoj ozbiljno mogu igrati Turci. Nije slučajno to što je prošlog mjeseca u Vijećnici, jednom od simbola grada, održana proslava stote obljetnice bitke kod Galipolja. Organizatori događaja bili su turska općina Umranije, Institut “Yunus Emre” i Ambasada Republike Turske u Bosni i Hercegovini. Tom prigodom je veleposlanik Republike Turske u BiH Džihad Erginaj kazao da se ove godine s ponosom proslavlja, u turskoj povijesti zlatnim slovima upisana, pobjeda na Čanakkalu. Tako se u Sarajevu jedne godine svečano obilježava početak Prvog svjetskog rata, a onda sljedeće i turske dobivene bitke u ratu kojeg je Turska na koncu izgubila.
No Sarajevo nije jedina poveznica pape i Turaka. Sve svjetske agencije kao važnu vijest prenose prošlog vikenda kako je papa Franjo turski pokolj oko 1,5 milijuna Armenaca, koji se dogodio između 1915. i 1917, nazvao “prvim genocidom 20. stoljeća“. Obraćajući se armenskom predsjedniku i crkvenim poglavarima, papa je rekao:
“U proteklom stoljeću čovječanstvo je doživjelo velike tragedije bez presedana. Ova, koja se uveliko smatra prvim genocidom 20. stoljeća, pogodila je vaš armenski narod”, te dodao:
“Druge dvije tragedije počinili su nacisti i staljinisti. U novije vrijeme svjedočili smo masovnom istrebljenju ljudi u Kambodži, Ruandi, Burundiju, u Bosni.” Nakon ove papine izjave uslijedio je žestoki prosvjed Turske, koja je povukla veleposlanika iz Vatikana na konzultacije.
Kakvo je stajalište zvaničnog Sarajeva, koje uskoro ugošćuje papu, po tom pitanju? Grad, koji je veliki prijatelj Turske i koji je, po Erdoanovim riječima, slavio njegovu pobjedu, a s druge strane, barem formalno, rado dočekuje i papu, doveden je u vrlo nezgodnu situaciju. Valja li ovaj papa ili ne valja? Ako ne valja, zašto ga se ugošćuje kao prijatelja, ako valja, slažemo li se i s njegovim zadnjim riječima o genocidu nad Armencima?
Čini se da nema tog svjetskog konflikta koji se na može nakalemiti i dodatno opteretiti ionako tešku političku klimu u BiH. Bošnjačko Sarajevo bezrezervno je na strani Palestine i Turske, dok je donedavni izraelski ministar vanjskih poslova Lieberman, koji Erdoana naziva “antisemitskim nasilnikom”, bio čest i rado viđen gosti u Banjaluci. U zadnje vrijeme se i Hrvati sve tješnje povezuju sa židovskom zajednicom u BiH, o čemu svjedoči povijesna proslava Pesaha u franjevačkom samostanu u Mostaru. Istovremeno navijači nogometne reprezentacije BiH skandiraju u Beču zajedno s Palestincima “Ubij Židove”, što je uglavnom potpuno prešućeno u sarajevskim medijima. Da su kojim slučajem navijači Širokog ili Zrinjskog napravili takav antisemitski ispad, gledali bismo dvadeset dana tirade na FTV-u, ovako – popapala maca jezik.
U cijeloj toj geostrateško-vjerskoj priči tragikomično zvuči to što je papa odjednom postao hit među komentatorima na srpskim portalima i forumima, koji donose vijest: “Papa Franja zaoštrio odnos s Turskom”, i silno ga hvale zbog otvorenosti i dosljednosti.
Papi Franji bi se, na tom tragu, u Sarajevu moglo na koncu dogoditi da ga ignoriraju proturski raspoloženi Bošnjaci, bojkotiraju Hrvati jer ih poglavar Katoličke crkve zaobilazi već treći put kao da su radioaktivni, a da mu se na koncu najviše obraduju geostrateški zahvalni Srbi.
Izvor: kamenjar.com
