O. Bašić: Zašto su ukinuli Oluju i dali mi otkaz?
Ozana Bašić: Moja emisija više nije bila potrebna Milanoviću nakon što je Josipović izgubio izbore
Dok sindikat novinara i ulizivački HND, blizak aktualnoj vlasti, po svim medijima diže uzbunu zbog otkaza novinarkama HRT-a Karolini Vidović-Krišto, Hloverki Novak-Srzić i Elizabeti Gojan, pozivajući se na zatiranja prava, na slobodu govora, na zloćudan presedan i demonstraciju sirove moći poslodavca, naglašavajući da je glavni cilj otkaza odmazda i sijanje straha, nitko ne spominje ukidanje popularne i najgledanije emisije ‘Oluja’ komercijalne Mreže TV i otkaz novinarki Ozani Bašić koja je vodila tu emisiju. Početkom ovog mjeseca ‘Oluja’, koja se godinu dana svake večeri emitirala i u goste pozivala uglednike iz javnoga života, često one koji su nepodobni na javnoj televiziji, ukinuta je preko noći. U talk showu Ozane Bašić sugovornici su otvoreno i bez dlake na jeziku govorili o problemima svakidašnjice.
Iz Mreže TV razloge ukidanja pojasnili su tvrdnjom da je njezina autorica Ozana Bašić u posljednje vrijeme svojim ponašanjem u redakciji, izderavanjem na kolege s pozicije zvijezde i neprihvaćanjem kritika za uredničke propuste, poput jednostranoga prikazivanja činjenica i nedavanja prilike napadnutima da se brane, povrijedila novinarsku etiku ponašanja. Objašnjavaju da ni nakon više upozorenja nije promijenila svoj odnos pa su bili prisiljeni donijeti odluku o raskidu suradnje.
Prave tv zvijezde ne šminkaju goste
Je li postupak MrežeTV pokazatelj odnosa prema novinarima u Hrvatskoj?
Na žalost, mogu samo reći u zaštitu svoga dostojanstva da Mreža TV nije uspjela izdržati ni toliko da mi uruči službeni otkaz ili ono što već namjeravaju, nego me na jedan sasvim neprimjeren način kleveće. Ovo je svakako jedan vrlo ozbiljan trenutak koji upozorava u kakvome se položaju mnoge kolege novinari nalaze, što se tiče njihovih statusa i prava na iznošenje činjenica, ali i slobode govora i novinarstva. Dužna sam hrvatskoj javnosti, posebno svojim gledateljima, reći istinu, a ta je, da sam kao osoba koju vlasnik TV Zoran Kovačić naziva zvijezdom, uredno dolazila na posao po kiši i snijegu ZET-ovim autobusom, a ne službenim autom, na što su mnoge manje zvijezde imale pravo.
Nikada nisam dobila niti sobu za redakciju, niti računalo, ni stol, a navodno sam glumila zvijezdu. Prave se zvijezde ne šminkaju same, ne šminkaju svoje sugovornike, niti mole goste da ih odvezu do grada poslije emisije, kada autobus više ne vozi. To znači biti zvijezda Mreže TV. Radila sam 16 emisija mjesečno, sama kontaktirala s gostima, pripremala se za intervjue, a plaću u iznosu od 6 tisuća kuna dobivala na rate. Makar im je Bandić novčano pomagao.
Bili ste i novinarka ste s dugogodišnjim stažem i na HTV-u.
Da, otkako sam 1995. prešla s Radio Sljemena na HTV, radila sam godinama kao novinar, vanjski suradnik u emisijama ‘Dobro jutro Hrvatska’, u projektima Gorana Milića, dokumentarnim filmovima, da bih 2002. došla u emisiju ‘Brisani prostor’. Bez mogućnosti napredovanja, dala sam otkaz 2007. Imala sam kredite i malo dijete. Jednoga dana pozvali su me na Mrežu TV da radim u emisiji ‘Sedma sila’. Plaća je bila skromna, 4 tisuće kuna, pa sam povremeno onako drčna zarađivala za život kao turistički radnik na Kornatima. Ostala sam sve to vrijeme u dobrim i profesionalnim odnosima s upravom Mreže TV. Krenula sam s uređivanjem emisije ‘Rendgen – tjedni pregled’. Zbog jednoga novinarskog istraživanja, srušio me ispred kuće do danas neotkriveni BMW. Valjda slučajno? Vidite da novinarstvo nije samo život zvijezde.
Kako je stasala ‘Oluja’?
Kada je u studenom 2013. godine voditelj popularne emisije ‘Bujica’ Velimir Bujanec završio u zatvoru, vlasniku TV kuće Zoranu Kovačiću došla sam s prijedlogom da ne smijemo stati i tako je već od sljedećega ponedjeljka, tri dana kasnije, 18. studenoga, krenula svakodnevna talk show emisija ‘Oluja’. Bili su to dani i gužva oko Vukovarske kolone. Zvala sam u emisiju branitelje, pa silovane žene iz Domovinskoga rata. Tako je to krenuo. Bujancu su kasnije ponudili da se Oluja i Bujica izmjenjuju dnevno, što on nije prihvatio, te je otišao na Osječku TV. To je njegovo pravo. Gledanost Oluje bila je velika pa su mi ostavili svakodnevni termin.
Prijetnje smrću – počinitelj nepoznat
Dobivali ste tada i prijetnje smrću?
Da, odmah čim je emisija startala, već drugi tjedan dobila sam anonimno pismo u kojemu mi se prijetilo smrću. Nekako u isto vrijeme slično prijeteće pismo dobio je i glavni urednik Zvonimir Kabelka. Prijavili smo policiji oba slučaja, ali počinitelj je ostao do danas nepoznat. Nepoznati čovjek sumnjivoga izgleda kretao se oko mojega stana i kod susjeda se raspitivao o meni. Tako mi je osobna sigurnost, kao i sigurnost moje obitelji, bila ozbiljno ugrožena. No to je život javnih osoba, pa i novinara.
Imale ste u emisijama ugledne goste iz društvenoga i političkoga života Hrvatske, ali i sukobe s nekima.
Sve je krenulo od serijala o ženama iz Domovinskoga rata koje su za hrvatske medije bile nakon četvrt stoljeća od devedesetih potpuno zaboravljene, a njihova mjesta zauzele su osobe koje ni po čemu nemaju taj kredibilitet niti važnost za koju smatraju da im pripada. Tijekom emisije svjedočile su o vremenu i prisjećale se tuge, boli, ali i ponosa. Posebno je to zasmetalo gospođu Mariju Slišković, predsjednicu Udruge žena iz Domovinskoga rata. Na moju zamolbu da gostuje u Oluji te da mi pojasni nejasnoće oko Zakona o pravima žrtava seksualnoga nasilja u Domovinskome ratu i njezina kontradiktornoga svjedočenja koje mi je potvrdilo i Ministarstvo branitelja, kategorički je odbila, ali sam ju nastavila pozivati u emisije u kojima sudjelovale i druge sudionice i stradalnice Domovinskog rata.
Pritisci na slobodu govora
Očigledno je izvršen pritisak na vodstvo Mreže TV jer me osobno zvao dr. Slobodan Lang, bliski suradnik gospođe Slišković, na privatni razgovor što sam odbila. Potom se gospođa Slišković žalila upravi Mreže TV i prijetila kaznenom prijavom zbog navodnih netočnih izjava u emisiji od strane mojih gošća i mene osobno. Dakle, još jedan nedopustiv pritisak na slobodu govora mimo javnosti.
Bilo je još sličnih prigovora?
Da, imala sam goste u emisiji, prof. dr. Šeparovića i prof. dr. Jurčevića koji su benigno kritizirali predsjednika Josipovića, na što im je on zaprijetio tužbom i javno ih nazvao luđacima i bolesnicima. Jednom sam imala gosta akademika prof. dr. Pečarića. Na kraju emisije običaj mi je pročitati postotke gledatelja u odgovorima na pitanje postavljeno na banneru za vrijeme emisije. Kako ne vidim banner, čitala sam ono što su mi govorili iz režije u slušalicu, međutim krivo, te sam se poslije obrecnula na njih da me nisu upozorili na točne brojke. I prije toga imala sam incident kada sam zbog jednoga mladog suradnika skoro zakasnila na početak emisije.
To su sve i jedine moje tzv. nepodopštine, jedne tzv. tv zvijezde. Nisu u toj optužnici naveli da su me često gosti iz emisije vraćali u grad s Jakuševca kada noću nije više bilo autobusa. Niti to da sam morala umirivati kamermana koji se često svađao poslije emisija s mojim gostima zbog neslaganja s njihovim stavovima. Imala sam zbog toga nekoliko pritužbi od strane gostiju. U takvim uvjetima teško da bi tko to trpio, ali jesam jer volim svoj posao i volim Hrvatsku.
Mogao bi mi Mesić udijeliti dio svojega ureda
Doduše, kad se lani nudila na tržištu Mreža TV, tada su me dovodili na pregovore kao njihov najbolji proizvod, nisu mi tada prigovarali i nisam bila neprofesionalna. Očito, sada kada je Josipović izgubio izbore, jer je prije to vjerojatno Milanoviću odgovaralo, pred parlamentarne izbore više ne toleriraju emisije poput Oluje.
Sada ste na Zavodu za zapošljavanje, kakvi su vam planovi?
Kći i ja preživljavamo. Zadnju plaću još nisam dobila, plaćaju po običaju na rate. Pomaže mi malo mama, Josip Kokić, poznati aktivist za ljudska prava, doc. Šoš, divna Gracijela pošalju mi koji put kilogram jabuka, pa i ljudi iz Crkve s Trešnjevke me se sjete. Ne gubim vrijeme, sama učim njemački. Posla za novinare mog profila, zamislite, u čitavoj mojoj Domovini opet nema. Mogao bi mi pomoći bivši predsjednik Mesić. I tako je stalno na putu, baulja po Moskvi, njegov ured ima nekoliko neiskorištenih prostorija, plaćamo ga svi mi, mogao bi mi udijeliti koji ured pa da mi neprilagođeni novinari unutar ovoga sustava možemo slobodno pisati. Novac koji on dobiva barem bi imao svrhu i služio bi općem dobru!
Tomislav Držić/Hrvatski tjednik
