Poštovani gospodine Pupovac, podigli ste svoj glas protiv toga što je Predsjednica Republike imenovala generala Gotovinu u svoj Savjet za obranu i nacionalnu sigurnost. Tvrdite da to neće dati doprinos povjerenju Srba u sugrađane Hrvate i nesmetan život u Hrvatskoj. Nakon tih Vaših riječi, pitam se, gospodine Pupovac, zašto bi Srbi imali ekskluzivno pravo na određivanje toga što pridonosi povjerenju, a što ne? Čini mi se da Vi nastavljate političku majorizaciju iz doba bivše Jugoslavije, u kojoj je politički stav Srba bio vrijedniji od svih ostalih. Ili je ovdje riječ o nečemu drugom?

Volio bih znati zbog čega Srbi u Hrvatskoj imaju problema, a da to nije vezano uz neko naslijeđe iz doba bivše Jugoslavije, koja se baš zbog takvog bremena i raspala. Imaju li problema sa školovanjem? Imaju li problema pri zapošljavanju ili zastupljenosti u javnim državnim službama? Trebam li Vas, gospodine Pupovac, podsjetiti na zastupljenost Srba u aktualnoj vlasti, odnosno u Vladi i njezinim uredima? Kad bih Vam sad iznio brojke, povukli biste onu dežurnu ručicu obrambenog mehanizma od istine, a ona se zove etiketa prebrajanja krvnih zrnaca. Budući da obojica znamo istinu, kao i svi dobronamjerni građani Republike Hrvatske, nećemo govoriti o konkretnim brojkama. Volio bih, međutim, da mi objasnite na čemu temeljite ovo stalno podgrijavanje napetosti tvrdnjom da Srbi u Hrvatskoj imaju problema, odnosno da nisu ravnopravni građani.

Trebam li Vas podsjetiti, gospodine Pupovac, da u hrvatskoj policiji ne može raditi nijedan građanin, nijedan pripadnik nijedne druge nacionalne manjine osim srpske ako se ogriješio o zakon? Srbi koji su činili ratne zločine rade u hrvatskoj policiji. Prije nešto više od desetak godina, kao novinar istraživač osobno sam otkrivao i identificirao neke od njih. Oni su ostali raditi u hrvatskoj policiji, a ja sam bio optužen za njihovo uznemiravanje. Nitko mi nikad nije rekao da sam rekao laž, nego su se svi pozivali na Zakon o općem oprostu i Sporazum o mirnoj reintegraciji. To su dva dokumenta koji Srbima jamče pozitivnu diskrimanaciju. To su dva dokumenta čiji privilegij nemaju pripadnici nijedne druge nacionalne manjine u Hrvatskoj. A Vi, gospodine Pupovac, kažete da su Srbi ugroženi. Tvrdite da bi neka odluka hrvatske
predsjednice mogla dovesti u pitanje njihovo povjerenje u svoje sugrađane.

Tvrdite da je hrvatski nacionalni heroj general Gotovina za Srbe u Hrvatskoj upitna osoba!?Jeste li svjesni, zastupniče u Hrvatskome saboru, da ovakvom izjavom Vi u stvari tvrdite da Srbi kao nacionalni kolektiv u Hrvatskoj ne prihvaćaju samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku? Oluja, pobjednička vojna akcija u kojoj je slomljena agresija i izvana dirigirana pobuna dijela srpskog stanovništva Republike Hrvatske, jedan je od hrvatskih nacionalnih simbola. To je dio kolektivnog hrvatskog ponosa. Vi sad tvrdite da je zapovjednik te vojne operacije za srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj nepoželjna osoba.

Gospodine Pupovac, jeste li svjesni koliko ste teških riječi se dohvatili i koliko štete Vaše riječi mogu nanijeti Vašim sunarodnjacima, posebno mlađim generacijama koje Oluju ni ne pamte? Vas se, poštovani saborski zastupniče, doživljava kao službenog političkog predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Vaše riječi imaju posebnu težinu. Rekao bih da ih se smatra službenim srpskim stavom u Hrvatskoj. Nadam se da će se naći netko dovoljno pametan i hrabar tko će me demantirati jer ako Srbi u Hrvatskoj stoje iza Vaših riječi, onda stvarno još dugo neće biti pravog suživota između dvaju naroda. Vi prozivate Hrvate i namećete nam odgovornost za suživot, a pri tome nijednom riječju odgovornost za suživot ne spominjete kao obvezu srpskog naroda. Zašto?

Pripremajući se za ovo otvoreno pismo, u Google-ovu tražilicu sam upisao „Pupovac osudio paljenje hrvatske zastave“. Namjerno nisam upisao Šešelja jer sam htio i sebi i Vama dati priliku da mi tražilica izbaci barem slučaj kad ste možda osudili paljenje hrvatske zastave na stadionu Marakana u Beogradu. I znate li što mi je na prvom mjestu izbacila tražilica? „Pupovac osudio skandiranje Josipa Šimunića“. U redu, osudio sam ga i ja, javno u tekstu na ovome portalu. Sljedeći tekst bio je o tome da je „mitropolit Porfirije osudio Šešeljevo paljenje hrvatske zastave“. To je potez koji pridonosi povjerenju. Ugledajte se, gospodine Pupovac, na Porfirija, čovjeka koji, za razliku od Vas, nije dizao političke tenzije oko micanja Titove biste s Pantovčaka.

U četvrtoj po redu poveznici koji mi je ponudio internetski pretraživač spominje se da ste za Radio Dunav osudili Šešeljevo paljenje hrvatske zastave. Međutim, kad sam otvorio tekst, ne bih se baš bio složio da ste bezrezervno osudili taj čin. Više ste ondje pričali o podijeljenoj krivnji jedne i druge Vlade. Zar je tako teško taj vandalski čin nedvosmisleno osuditi? Gospodine Pupovac, ovdje više nije riječ ni o međunacionalnim odnosima ni o (nezaliječenim) ratnim ranama. Tu je riječ o elementarnome civilizacijskom naslijeđu.

U vrijeme onih nemilih događaja oko vukovarskih dvojezičnih ploča, napisao sam kako nimalo ne sumnjam da bi baš oni koji razbijaju ploče, iste svojim rukama postavljali samo kada bi njihovi sugrađani srpske nacionalnosti konačno dali popis mjesta na kojima su zakopane žrtve agresije na Vukovar za kojima se još uvijek traga. Predložio sam tada da taj popis bude napisan na ćirilici i da to bude uvod u trajno pomirenje. Stvarno, gospodine Pupovac, zašto Vaš kolega iz SDSS-a, Vaše stranke, gospodin Stanimirović ne kaže gdje su zakopani oni za kojima se još uvijek traga? Siguran sam da zna za barem jedno takvo mjesto. Ili da barem zna tko zna.

Kako god, samo neka progovori u ime trajnog pomirenja dvaju naroda.
Trajno pomirenje dva naroda. Jeste li svjesni, gospodine Pupovac, koliko dobro to zvuči? Jeste li svjesni kakvu nam to budućnost osigurava? Jeste li svjesni koliko je malo potrebno za to? Samo treba zaboraviti Jugoslaviju te željeti što bolju i sretniju Republiku Hrvatsku. Voljeti Hrvatsku sa svim njezinim simbolima i nacionalnim herojima i to javno reći. Pitam se, kad bi se to dogodilo, što biste Vi tada radili, gospodine Pupovac? Ne bi bilo izbornog zakona koji bi Vama i Vašim istomišljenicima garantirao saborske plaće. Mogli bi Srbe u Hrvatskoj predstavljati i neki drugi ljudi, članovi nekih drugih stranaka. Zašto samo Vi iz stranaka sa srpskim prefiksom? Zar ste Vi bolji Srbi od onih iz SDP-a, HNS-a, HDZ-a, HSLS-a…. Zašto Vi
zagovarate političku segregaciju Srba u Hrvatskoj?

Kad se sve zbroji i oduzme, zastupanje Srba u Hrvatskoj uz sebe vuče jako veliki novac, od izdavaštva preko banke te raznih drugih poslova i poslovnih prostora. Bi li taj posao tako cvjetao kad ne bi bilo međunacionalne napetosti između Hrvata i Srba u Hrvatskoj?Kad neka banka u Hrvatskoj loše posluje, ona jednostavno ode u likvidaciju. Kad Tesla banka zapadne u probleme, to postane problem odnosa hrvatske države prema srpskoj nacionalnoj manjini. Ovih dana, obilježena je godišnjica propasti Feral Tribunea. Nisu se prodavali i nikom ništa. Propali su. Mogu li Novosti svoj opstanak pokrivati prodajom i oglasima? Mislim da bez državne donacije te novine ne mogu opstati. Što bi se dogodilo kad bi država prestala davati novac za njih, a mogla bi kad ne bi bilo stalnog podgrijavanja tenzija o međunacionalnim napetostima?

Gospodine Pupovac, ne znam tko sve i koliko zarađuje na tom jako dobro razvijenom etno-businessu, ali znam da ne može biti dovoljno da bi generacije koje tek odrastaju postale taoci tog prljavog posla. Možete se, Vi gospodine Pupovac, i bolje predstaviti kao osoba koja zaslužuje poštovanje hrvatske javnosti. Baš sam prije par dana, gledajući Vas na televiziji, upozorio svoju djecu kako ste Vi političar koji u Hrvatskoj govori najpravilniji hrvatski jezik i da se, što se naglasaka tiče, trebaju ugledati u Vas.

Budite to što jeste, izvrstan i poštovan stručnjak u svom poslu. To Vam ide bolje od politike.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save