Otvoreno pismo premijeru: Zašto nisu blokirani računi Šipuša i Zlatar-Violić?
Jesu li, gospodine Milanoviću, svi građani Republike Hrvatske jednaki?
Gospodine predsjedniče Vlade, danas ste izjavili da ćete o imenovanju Berislava Šipuša odlučiti kad provjerite jesu li istinite priče da je i on neovlašteno posuđivao državni novac kojeg je vraćao u ratama. Radio je isto što i smijenjena ministrica Zlatar-Violić. Što se tu ima razmišljati? Državna revizija je to ustanovila. Njegova stranka HNS brani ga time što se radilo o manjem iznosu. Zar nije bitno načelo poštovanja zakona, a ne količina posuđenog novca? Vama gospodine Milanoviću, baš kao i Vašem koalicijskom partneru nije, jer da Vi držite do načela jednakosti građana onda bi Šipušu, baš kao i bivšoj ministrici Zlatar-Violiuć dug bio naplaćen blokadom računa, onako kako se to događa i drugim običnim smrtnicima u ovoj državi.
U Republici Hrvatskoj, gospodine predsjedniče Vlade, više od 322.000 građana ima blokirane račune jer nisu mogli na vrijeme platiti neki svoj dug. Njima su oduzeta sva sredstva s računa zbog toga. Načinom na koji je država njih ostavila na vjetrometini njihovih vjerovnika govori nam to da je nevraćanje duga na vrijeme jedan od najtežih zločina. Naime, kad su im blokirani svi računi, oni su ostavljeni bez ikakvih sredstava za život, a to znači da su osuđeni na smrt.
Neki će zaista i dočekati izvršenje kazne jer već jesu ili će tek počiniti suicid. Oni drugi neće moći kupiti prijeko potreban lijek. Treće će stres ubiti kao tihi ubojica. Vrlo mali dio će uspjeti izbjeći smrtnu kaznu na koju ste ih osudili potpunim blokadama računa koje svoje uporište imaju u Ovršnom zakonu i u Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
Gospodine Milanoviću, svi su pred zakonom jednaki, zapisano je u članku 14., stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. U članku 21., stavak 2. našeg Ustava piše i da u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne. S obzirom na učinke malo prije spomenutih zakona po kojima se provode blokade računa naših građana, moglo bi se reći da su ove ustavne odredbe mrtvo slovo na papiru.
Jesu li, gospodine Milanoviću, svi građani Republike Hrvatske jednaki? Neki zbog svojeg duga nemaju pravo na dostojanstven život, a drugi mogu postati ministri, dugu usprkos. Nije li sramota što ste još uvijek u koaliciji sa strankom koja se uopće usudila uzeti Šipuša kao moguću opciju?
Da, gospodine premijeru, sramota je, ali ne zato što je čovjek uzeo novac iz proračuna, pa ga kasnije vraćao od svoje plaće na rate. Nije sramota ni zato što Šipušu to tolerirate, nego je sramota što isto to pravo nema 322.000 blokiranih građana zbog čega ni oko 700.000 članova njhovih obitelji zajedno s njima nemaju pravo na dostojanstven život.
Svakom se može dogoditi gospodine Milanoviću, da zapadne u nepriliku i da mu zatreba pozajmica, čak i s ministarskom plaćom. Zamislite koliko tek pozajmica može zatrebati nekome s minimalnom plaćom. Svakom se može dogoditi da posuđeni novac ne može vratiti na vrijeme. Ako se to dogodi ministrici s više od 16.000 kuna, kako se neće dogoditi nekom s 1.600 kuna minimalca?! Da bi vjerovnici bili zaštićeni moraju postojati i određene metode prisilne naplate.
One su i poduzete u slučajevima Berislava Šipuša i bivše ministrice Zlatar-Violić. Nema tu nikakve senzacije i ničeg tragičnog. Država će dobiti nazad svoj novac i na kraju nitko neće biti na gubitku. Jesu li dužnosnici smjeli na takav način uzimati novac, stvar je za političke rasprave. Neću se sad time baviti. Ja Vas želim pitati zašto 322.000 građana ove države ne smije isto tako, dijelom svojih primanja otplaćivati svoj dug. Zašto se i njima ne obustavlja samo dio njihovih primanja?
Upada li Vam u oči, premijeru, da je djelomičnom uskratom od plaće u slučaju dvoje dužnosnika dug naplaćen? U slučaju blokiranih građana dug se svakog mjeseca povećava za oko pola milijarfde kuna i vrlo mali dio se naplaćuje. Govori li Vam to nešto? Oprostite što Vas pitam i gnjavim. Možda sam naivan, ali nekako se nadam da ipak nisu istinite one priče o Vašem dosta kasnom dolasku na posao i o tome kako većinu vremena provedete u nastojanju da u video igricama pobjedite svog vjernog suradnika Sauchu.
Kad sam nedavno rekao jednom poznaniku koji mi je ovo ispričao da je to vjerojatno samo zlobna laž, čovjek me upitao kako onda objašnjavam da čovjek koji nije ni gluh ni slijep, a na čelu Vlade je, vrlo je inteligentan i lucidan, pa ipak ne vidi i ne čuje socijalnu katastrofu koju izaziva sustav potpunih blokada računa? Moram priznati da nisam znao što bih mu odgovorio. Nastojeći izaći neporažen iz rasprave rekao sam da Vas to vjerojatno nimalo ne zanima. Zaista, ostavljate mi dojam da su Vam jako naporni problemi običnih smrtnika. Nisam siguran da mi je moj sugovornik povjerovao.
Ima u cijeloj ovoj priči još jedan vrlo zanimljiv detalj. Jesu li dvoje dužnosnika pri vraćanju svojeg duga bili opterećeni i plaćanjem troška odvjetnika i javnog bilježnika? Čini mi se da nisu. Zašto, gospodine predsjedniče Vlade, obični smrtnici s blokiranim računima moraju plaćati još i te troškove, čak i kad im račune blokiraju državne tvrtke koje imaju vlastitu pravnu službu?! Zašto oni nisu u istom položaju kao i dvoje dužnosnika iz ove priče? Zašto su blokirani građani glavna hrana ovršne industrije?! Ovrhe su, ako niste znali, jedina djelatnost koja bilježi rast u Republici Hrvatskoj.
Ministar Lalovac je išao obijati europske pragove tražeći način kako da država uštedi još milijardu kuna u državnom proračunu. Baš toliko, baš tih milijardu kuna u prošloj godini je iznosila dobit ovršne industrije! Zašto sustav podnošenja zahtijeva za ovrhe ne prebacite na Finu i tu milijardu kuna iz privatnih džepova ne prebacite u državni proračun? Gospodine Milanoviću, ministar pravosuđa Orsat Miljanić može brzo to razraditi. On o ovrhama zna sve. To mu je bila specijalnost prije nego je postao ministar. Pa nećete valjda dopustiti da javnost posumnja kako se bojite dirnuti u ovršnu industriju baš zato što je Vaš ministar jako dobro živio od toga i što će isto tako i nastaviti zahvaljujući ovrhama kad izgubite vlast zbog potpune neosjetljivosti na probleme socijalno ugroženih.
I za kraj još samo jedna mala molba. Molim Vas, gospodine predsjedniče Vlade, objasnite svojoj podpredsjednici, gospođi Milanki Opačić, političarki koja smatra da je sramotno družiti se sa čistačicama, da to što je oprost duga ostvarilo manje od 10 posto građana od najavljivanog broja, nije nikakav uspjeh tog programa. To je, gospodine Milanoviću, još jedna katastrofa ove Vlade.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com