RAZARANJE DRŽAVE: Hrvatska – što gore to bolje!

Sintagma – “Što gore to bolje!” – bila je krilatica u vremenu revolucionarnih vrenja u doba kad su se komunisti pripremali da u nekoj zemlji, tada samo Europe, preuzmu vlast. Ta krilatica bio je njihov tajni kod za revolucioniranje što više narodnih slojeva, za dobivanje što više pristaša Komunističke partije, jer tamo gdje vlada bijeda i siromaštvo lakše je nekoga dobiti u redove revolucionara, nego iz područja gdje vlada blagostanje.

Ako je u nekoj zemlji, gdje su oni krenuli u revolucionarno preuzimanje vlasti, bilo relativno dobro, njihov prioritetni zadatak je bio da to područje učine što siromašnijim, što težim za življenje i opstanak, pa će što veći broj pučanstva prihvatiti njihovu ideologiju osnivanja pravednog društva, svima prema njihovim potrebama, idejama ulaska u besklasno društvo gdje će teći med i mlijeko. To “omekšavanje” terena vršili su na način da su u zrak dizali željezničke pruge, tvornice, javne vodovode i da sve ne nabrajam, ukratko razarali su sve ono što je na tom području činilo život koliko toliko mogućim.

Naravno, poglavito u onom vremenu gdje je bilo vrlo malo mogućnosti dobiti prave informacije, jer tada gotovo da nije bilo nikakvih medija priopćavanja, pa se ono što se širilo među narodom uzimalo zdravo za gotovo. A posebno od neukih ljudi kojima se obećavalo svako dobro i pravednost, ispiralo im se mozgove do te mjere da su i dan danas, oni još preživjeli, odani toj filozofiji i tom vladajućem poretku. Tu “filozofiju” su presadili i u mozgove svoje djece, “djece komunizma” koja danas vlada Hrvatskom, ali i nekim drugim istočnoeuropskim zemljama.

Danas ta djeca komunizma, posebno u Hrvatskoj, pokušavaju primijeniti taj model vladanja, pa se pod upravom njihove ruke nalazi cijelo gospodarstvo u krizi, gura ga se sve dublje u dužničko ropstvo. Vrši se tiha dekroatizacija Hrvatske, skidaju se nacionalni grbovi s vozačkih tablica, s prometnih dozvola, na njihovim skupovima nigdje niti najmanjeg nacionalnog znaka, kao ni na njihovim antihrvatskim medijima posebno i na HTV-u. Nasilno se gura ćirilica kao okupatorsko sredstvo i to tamo gdje je u doba komunizma nigdje nije bilo.

Uvode se dupli pravni standardi, na pr. u Kraljevu već odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata Nijemcima je izdana trajna zabrana ulaska u Kragujevac (koja još uvijek vrijedi) zbog toga što su kao okupatori tamo počinili zločin nad srbijanskim učenicima. A taj njemački zločin nije ni jedan posto onga što su oni učinili nama u Vukovaru, kojeg su pretvorili u biblijsku grozu pustoši tamo gdje joj nije mjesto, i gdje je nastradalo najmanje nekoliko stotina djece, (na desetke puta više nego u Kraljevu) i nikome ništa.

Razaranje nacionalnih institucija

HTV zabranjuje Kosteliću, koji je postao svjetska legenda u hrvatskom nacionalnom dresu da u njemu nastupi na HTV-u. HTV i svi drugi mainstream mediji prešućuju četnikovanje SPC. Istovremeno pokušava se razbiti svečanost proslave Oluje, svodeći je samo na podizanje barjaka na kninskoj tvrđavi, bez nazočnosti naroda. Ne bi nimalo čudilo da kninske vlasti uskrate svoje sudjelovanje u takvojh proslavi, a vjerojatno i Katolička crkva, koja je na dan proslave Oluje planirala svečano otvoriti novu veliku crkvu izgrađenu u Kninu kao Crkvu velikog hrvatskog zavjeta.

Na sve strane se razaraju nacionalne institucije, mic po mic, da Vlasi ne bi primijetili. Naprosto je nevjerojatno kolike je to uzelo razmjere, kolike razmjere antihrvatstva u samoj Hrvatskoj. To naprosto nije moguće ni sagledati sve, a kamoli sve nabrojiti. Na svakom koraku se provodi princip – Što gore to bolje. Postojećoj izvršnoj vlasti su bliži četnici i SPC, nego pošteni i miroljubivi hrvatski domoljubi i branitelji.

Stanje gladi, bezumlja, opće propasti gospodarstva, kopanje naroda po kantma, gladne djece, prijetnje općim bankrotom zemlje, dužničko ropstvo, na tisuće ovrha izbacivanjem ljudi iz njihovih jedinih stanova ili kuća, pravna nesigurnost, masovno napuštanje zemlje od najvitalnijeg dijela njenog stanovništva, totalna demografska katastrofa, strah od budućnosti – takvo stanje se od strane Premijera (formalno prvog čovjeka u državnoj vlasti) proglašava najboljim gospodarskim i životnim standardom u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset i pet godina. Izjava da se nikada bolje nije živjelo, podsjeća na palež starog Rima od strane diktaora Nerona.

Znamo da je Neron bio psihički bolesnik, da je uživao u paležu Rima i razmišljao koga za to optužiti – upravo najčestitiji dio rimske populacije – kršćane. Tko će bito optužen za opće rasulo hrvatskog gospodarstva, bankrot koji nam prijeti, tragediju koja se nadvila nad cijeli narod najvjerojatnije – branitelji i svi drugi domoljubi.

Sve više toga ukazuje da se u Hrvatskoj rasplet neće odvijati mirnim putem, pred Hrvatskom je revolucionarno narodno vrenje. Držanje postojećih na vlasti još skoro punih godinu dana vodi Hrvatsku u nesagledivu tragediju, u pitanje opstanka nas kao naroda i hrvatske države.

Trebamo odlučnost

Bolnice su nam pred općim krahom, događa se sve ono na što su hrvatski euskeptici upozoravali, ovih dana čujemo da se priprema u EU pravedna raspodjela azilanata po svim članicama EU. Hrvatska će u tome dobiti vjerojatno lavovski dio. Sjetimo se vremena neposredno prije ulaska hrvatskeu EU, tadanja Jadrankina vlada nije dopustila da se javno izgovori niti jedna riječ o argumentima onih koji su smatrali da treba biti oprezan kod svega, a posebno kod ulaska u EU, poput Radićevih “gusaka u magli”. Danas nam sve stiže na naplatu.

Političarima je bilo sve važnije od samog naroda i njegove budućnosti. Vidjet ćemo što će sve donijeti naredno vrijeme od nekoliko mjeseci koji su pred nama. Koga će sve narod pozvati da položi račune za svoju političku rabotu?! Kroz povijest je ego vladajućih bio najveća prepreka razumu, zbog njihovog nesalomljivog ega mnogi su izgubili i glave, ali nažalost često su zbog toga stradali i njihovi narodi.

Danas Hrvatska treba odlučnost, ali i razum, ne smije se dati isprovocirati, mora predviđati događaje i uvijek se postaviti politički mudro. Takvu mudrost ne možemo očekivati od vladajućih, jer su se dokazali obrnuto, razotkrili su se u cijelosti. Dok u Srbiji sve se više stvara i jača nacionalno jedinstvo i kohezija cijelog naroda, pa makar i na podlozi četništva, Hrvatska sama sebe iznutra razara, slabi, uništava, razgrađuje, obezglavljuje. Jednom je Lenjin kazao i nešto mudro – Ako u državi nešto ne štima, narod se ne može smijeniti. Eto, svaki pokušaj smjenjivanja naroda i udaljavanja od vlasti može se itekako razbiti o glavu vladajućima.

Mile Prpa/hkv.hr

Odgovori

Skip to content