SUĐENJE UDBAŠIMA: Perković se bio spreman nagoditi s njemačkim tužiteljstvom
Josip Perković se htio nagoditi s njemačkim tužiteljstvom no to je prekinuto kada je došao pod nadzor hrvatske policije, novi su detalji iskaza Josipa Perkovića koji je objavio Jutarnji list.
Sutkinja Ott bila je prva koja je ispitala Perkovića dan nakon njegova izručenja na Saveznom sudu u Karlsruheu. Osim toga, 15-ak dana kasnije ispitala je i jednog od ključnih svjedoka optužbe u ovom predmetu, nekadašnjeg Perkovićeva “ratnog druga”, osuđivanog Udbinog ubojicu Vinka Sindičića.
Istražna sutkinja ukratko je iznijela sadržaj iskaza Josipa Perkovića i Vinka Sindičića pred Saveznim vrhovnim sudom Njemačke, kod čega se ograničila striktno na sadržaj zapisnika obaju ispitivanja.
S obzirom na to da na ovoj raspravi nije bilo nikoga od predstavnika medija, javnost je ostala uskraćena i za sadržaje njihovih iskaza koje je sutkinja dijelom sama prepričavala, a dijelom su pročitani, sad neke od njih donosi Jutarnji list.
Kako prenosi isti izvor, Perković je tražio da ga, u slučaju odluke o zadržavanju u istražnom zatvoru, ne odvode u zatvor u Nürnbergu, već da ga ostave u zatvoru Stadelheim u Münchenu. Zatražio je to, kako je rekao sutkinji, u prvom redu zbog lakšeg ostvarivanja kontakata s odvjetnicima i članovima obitelji, ali je dodao i da bi u Münchenu bio sigurniji u slučaju da “kooperira”. Je li Perković stvarno razmišljao o suradnji s Nijemcima ili je to “nabacio” iz taktičkih razloga, može se tek nagađati, navodi Jutarnji.
Ono što je posebno zanimljivo, Perković je tom prilikom govorio i o određenim događanjima koja su prethodila njegovu izručenju, a koja su navodno uključivala dobrovoljnu predaju, ali i ponudu da se nagodi.
Potvrdivši da je znao da ga njemačko pravosuđe traži zbog ovog kaznenog djela još od 2005. godine, naglasio je da je mogao sto puta pobjeći i negdje se sakriti da je to htio. No, nije imao potrebu ni bježati niti iz drugih razloga napuštati Hrvatsku, koju, rekao je, nije napuštao od 1994. godine.
Do ulaska Hrvatske u Europsku uniju od izručenja ga je štitio Ustav, a onda je 2013. razmišljao o tome da sam ode u Njemačku. Međutim, već je tada, kako je rekao, bio “pod paskom” hrvatske policije i nije želio riskirati da ga uhite ako pokuša prijeći hrvatsku granicu.
Ispričao je kako je, dok je od Božića 2013. do izručenja 24. siječnja 2014. bio pod policijskim nadzorom, pokušavao olakšati posao policiji javljajući im se svakodnevno više puta, a pritom su i oni svakoga dana dolazili na njegovu kućnu adresu.
Najprije je govorio o susretu koji se dogodio 21. studenog 2013. godine, ustvrdivši da im je tada pristupila jedna osoba iz Hrvatske, kao posrednik prema Bavarskom pokrajinskom kriminalističkom uredu (BLKA). No, ustvrdio je da tada nije bilo govora ni o kakvom “dealu”, već da je samo prezentirana pravna problematika i sve moguće opcije koje je zakon omogućavao. Pritom nije davao nikakva obećanja, istaknuo je Perković.
Perković je u iskazu potvrdio da je pred Staru godinu dobio e-mail od BLKA-a u kojemu se govorilo, kako je shvatio, da zbog određenih radnji koje je poduzela hrvatska policija više ne dolazi u obzir njegov dobrovoljni dolazak u Njemačku.
Nadalje je ispričao kako je preko jednog poznanika prije Božića 2013. doznao da Bože Vukušić, inače svjedok optužbe u ovom postupku, ima za njega neku poruku. Poručio mu je kako bi bilo dobro da netko kome Perković vjeruje kontaktira njemačko tužiteljstvo. Perković nije imao ništa protiv te je angažirao prijatelja koji dobro govori njemački da u njegovo ime ode u Njemačku.
Taj se prijatelj sastao s dvojicom tužitelja, a prema onome što mu je s tog susreta prezentirao po povratku u Hrvatsku, Perković je zaključio da bi imalo smisla nastaviti tu komunikaciju. Radilo se o tome, nastavio je Perković, da je mogao biti sklopljen “deal” ako bi bio spreman doći u Njemačku. Konkretno, ako bi došao i “nešto” ispričao, mogao bi računati s određenom kaznom.
Perković je rekao da su pregovori prestali jer je već pred Božić hrvatska policija nad njim postavila nadzor.
Sindičić u cijelosti ponovio sve svoje dotadašnje izjave
Podsjećamo, u iskazu danom pred istražnom sutkinjom Saveznog vrhovnog suda Njemačke, Vinko Sindičić je u cijelosti ponovio sve svoje dotadašnje izjave koje ozbiljno terete Perkovića.
Ovdje valja podsjetiti da je Vinko Sindičić ovaj svoj iskaz dao pred istražnom sutkinjom nakon mnogih nagađanja i špekulacija o značenju njegove izjave o povlačenju svjedočenja protiv Perkovića, dane pred talijanskim javnim bilježnikom i kojom je Perkovićev odvjetnik Nobilo mahao tijekom postupka po europskom uhidbenom nalogu u Hrvatskoj.
Za spornu izjavu o povlačenju svjedočenja protiv Perkovića, koju je potpisao pred talijanskim javnim bilježnikom, a koju je Perkovićev odvjetnik koristio, Vinko Sindičić je kazao da je to učinio pod pritiskom.
Dr. Ott ispričala je kako je Sindičić svjedočio kako se na njega vršio pritisak od strane Nobila i Perkovića, da promijeni iskaz koji tereti Perkovića i kako se zbog toga protiv njega u Hrvatskoj vodi proces o lažnom iskazu. Sve to je koordinirano iz Zagreba od strane Mladena Bajića, kazao je Sindičić.
Zanimljivo je da je Sindičić početkom 2012. bio uhićen prilikom ulaska u Hrvatsku, kako piše tiskano izdanje Jutarnjeg lista. Prema Sindičićevim riječima, tada je uhićen zbog optužbe da je provalio u svoju kuću, koju je prepustio svojim prijateljima, te je iz nje ukrao – peglu!
Perković mu je tada preko sestre poručivao da neće više izići na slobodu ako ne bude slušao njegove upute.
Sindičić mu je obećao da će dati izjavu pred sudom da je lažno svjedočio u slučaju Krunoslava Pratesa no, nije imao namjeru to učiniti. Uspio je pobjeći u Italiju odakle je s Perkovićem nastavio kontaktirati preko svoje prijateljice Marije Rodriquenz, ali su se također često čuli telefonom.
Sindičić je istaknuo kako je snimio čak 47 njihovih razgovora vođenih uglavnom 2013. godine. Krajem te godine Sindičić je u Nobilov ured poslao spornu izjavu u kojoj povlači svoj iskaz dan njemačkom sudu, ali u istoj spominje i dva druga dokumenta, “prethodnu izjavu” i “završnu izjavu”, koje im nije poslao, već ih je stavio na sigurno. U njima objašnjava okolnosti povlačenja svjedočkog iskaza i pojašnjava ulogu Perkovića i Nobila u toj priči.
Vinko Sindičić je nakon toga pokazao interes za ulazak u program zaštite svjedoka u Njemačkoj, piše Jutarnji, jer se počeo ozbiljno brinuti za svoju sigurnost.
M.M./hrsvijet.net
