HRVATSKA DANAS: Svakog tjedna diverzija jedna!
Visoki intenzitet diverzantskoga rada – Svakoga tjedna najmanje diverzija jedna!
Hajdaševi šahtovi, Bude Lončara reinkarnacija, Titova ukazanja, kružni tijek jasenovačkoga mita, Radman iznad Sabora, režimsko umanjivanje nazočnih na skupu 100 posto za Hrvatsku i zamračenje jamstvenih kartica političara. Ima li ovaj popis ikakve poveznice, zajednički nazivnik i logički smisao? Ima. Riječ je o diverzijama u mirnodopsko vrijeme.
Onemogućavanje hrvatske sadašnjosti i budućnosti
Nema, naime, tjedna a da nismo suočeni s nekom vrstom diverzije na hrvatsku državu, narod, pamet, povijest… U tom pogledu visoki stupanj konstantnoga diverzantskoga rada upućuje na to da se on može okvalificirati kao diverzionistička konstanta specijalnoga rata visokoga intenziteta. Subjekt izložen konstantnim diverzijama ne može se razviti. Smisao diverzantskoga rada moguće je sagledati tek kad se diverzije analiziraju u cjelini. Traženje smisla diverzantskoga rada nema smisla ako se promatra fragmentarno – svaka diverzija sama za sebe. Fragmentaran pogled teško da može i ustanoviti kako je riječ o klasičnoj diverziji.
Diverzija (diversus – različit, suprotan, neprijateljski) ima nekoliko značenja. Stari, dobri Bratoljub Klaić kaže o diverziji: Označava ratnu operaciju koja se vrši da bi se snage protivnika odvukle sa glavnoga pravca ili bojišta. Diverzija je i akcija uperena protiv neprijateljskih objekata u pozadini, u toku partizanske borbe – rušenje pruga, neprijateljskih komunikacija, skladišta… Diverzija je i oblik ilegalne aktivnosti, sabotaže, koju vrše agenti neke strane države ili klasnog neprijatelja u nekoj zemlji, a očituje se u kvarenju, paljenju i razaranju vojnih i industrijskih objekata, ali i neslaganje u mišljenju, razmimoilaženje. Tako Bratoljub Klaić, a o tome što kažu priručnici za prepoznavanje specijalnoga rata, kakve smo još u doba ZNG-a imali, već sam pisao, čini se uzalud.
Posljednja dva tjedna suočeni smo s nekoliko zanimljivih pothvata, koji svaki za sebe ima svoj cilj, a ciljevi sagledani u cjelini otkrivaju pravu pozadinu. Onemogućavanje hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Diverzijom se može smatrati teško otežavanje prometa tijekom prvoga važnoga turističkoga vikenda u državi kojoj je turizam, zahvaljujući prvenstveno prirodnim ljepotama a ne strateškoj orijentaciji, važna karika preživljavanja. Diverzija se dogodila u tunelima autoceste, sektoru za koji je odgovoran ministar Hajdaš Dončić. Nepotrebne kolone od tridesetak kilometara zbog „betoniranja šahtova” poslale su na početku turističke sezone poruku kako je Hrvatska neorganizirana i nespremna za prihvat većega broja turista, a s druge strane posijale su nezadovoljstvo i frustraciju među domaće ljude.
Mediji – ključni diverzantski poligon
Pretvaranje Bude Lončara u hrvatskoga branitelja diverzija je s višestrukim učinkom. Cilj joj je mijenjanje hrvatske povijesti u smjeru da je visokopozicionirani dužnosnik države agresor zapravo prijatelj (jer je branio Jugoslaviju!). Istinu pretvaraju u laž, laž u istinu. Dobro je pitanje cijenjenoga Zorana Vukmana – kakva je razlika između Lončara i Kadijevića. Nagrizanje povijesne istine legitiman je cilj diverzantskoga rada. Protudiverzantski rad kojim se svaka država štiti od diverzija, u nas ne postoji kao sustav, a tamo gdje postoji nalikuje probušenom loncu. Ali postoji sustav koji guši onu javnu riječ koja raskrinkava diverzante i diverzije! U državama Europske unije Hajdaševi šahtovi i krivotvorenje povijesne istine nisu poželjni standardi ponašanja.
Diverzija je i to kad HRT obilježava obljetnicu smrti diktatora Josipa Broza ne iznoseći pritom istinu o masovnim zločinima njegova totalitarnoga komunističkoga režima. Diverziji je cilj držati Hrvatsku u mentalnome komunizmu bliskome „regionu”. Glavni diverzant ili glavni ravnatelj HRT-a, pitanje je sad. Je li posrijedi diverzija kad Radman ne želi izvršiti zaključak Hrvatskoga sabora i podastrijeti mu podatke o plaćama na HRT-u? Mediji su u globalnom selu ključni diverzantski poligoni. Odličan pokazatelj tomu u prilog jest i sustavno medijsko umanjivanje broja nazočnih na skupu 100 posto za Hrvatsku, te ukidanje signala tv prijenosa sa toga skupa.
Na razini svjetonazora proteklih smo se dana suočili i s diverzijom u Jasenovcu. Na komemoraciji opet u prvom planu nisu bile istina i žrtve, već mitovi. Zviždalo se uvaženoj starini svjetskoga renomea Branku Lustigu jer je bio izaslanik ustanove Predsjednice Republike Hrvatske! Samo zato. Jasenovac se još od jugoslavenskoga doba koristi kao ideološka platforma velikosrpstva a sad i kao proteza komunizma, kojega komunisti nazivaju antifašizmom. Cilj je te diverzije pritegnuti mlinski kamen oko nogu hrvatske države, onako kako je Budina ozna vezala kamenje o noge žrtava totalitarnoga komunističko-titoističkoga režima nasred kanala između Zadra i Preka te između Ugljana i Dugog Otoka (što je tema za DORH).
Diverzija na europske standarde
Čista diverzija na europske standarde jest i odluka Agencije za zaštitu osobnih podataka kojom je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa primorano povući imovinske kartice dužnosnika i spremiti ih u bunker daleko od očiju javnosti. Time je, među ostalim, smanjena i učinkovitost borbe protiv korupcije. Na ovome primjeru vidimo kako se državne agencije koriste za izazivanje kaosa, ne bilo kojega, već onoga koji karakterizira balkanski kaos, umjesto da služe skladnom i održivom razvitku demokratskih, gospodarskih i civilizacijskih standarda.
U cjelini diverzije s kojima smo kontinuirano suočeni udaljuju Hrvatsku od Europe, vežu je za „region”, ne dopuštaju joj slobodno mišljenje, ignoriraju najviše državne ustanove, drže narod u ideološkoj blokadi i ne dopuštaju da se Hrvatska razvije u gospodarskom i demokratskom pogledu. One odvlače pozornost i snagu nacije s glavnih problema i sabotiraju napore za njihovo rješenje.
Likvidacija likvidatora i odakle riba smrdi
Hrvatska je postala poligon za neometani diverzantski rad. Ima li evidentno pojačani diverzantski rad protiv hrvatske države ikakve sveze s padom Lex Perkovića i suđenjem udbaškim čelnicima u Njemačkoj zbog ubojstva Stjepana Đurekovića? Ako je suditi po neovisnim analitičarima – ima. Oni i najnovije ubojstvo u Sesvetama (medijski okvalificirano kao „mafijaško”) promatraju u tom kontekstu. Štoviše, kažu, da smo svjedoci operacije „likvidacije udbinih likvidatora”, te da „riba smrdi od glave”.
Poslije ubojstva Ive Pukanića šef vlade Sanader smijenio je ministra unutarnjih poslova, hoće li sad Milanović smijeniti Ostojića pitanje je koje nitko još nije postavio, čini se nitko njegovu smjenu nije ni tražio!? Zabrinjavajuće je i to što je, kako tvrde neovisni analitičari, Hrvatska obavještajno devastirana i u tom pogledu još i zakonodavno nedorečena, čime su mjerodavnim službama „vezane ruke i noge”.
Nenad Piskač/hkv.hr
