Hrvoje Hitrec: Životopis Budimira Lončara prepun krivotvorina, laži i opsjena
Pokušaji uljepšavanja životopisa Budimira Lončara u koje je ovih dana krenuo Jutarnji list, jedna su od tema kojom se u svom ovotjednom komentaru bavi i poznati književnik i publicist Hrvoje Hitrec.
-Umjesto slike nekoga od istaknutih branitelja sa stopostotnog Trga bana Jelačića, „Jutarnji” ima na naslovnici – koga? Budimira Lončara, čiji se životopis prepun krivotvorina, laži i opsjena nudi čitateljima na nekoliko nedjeljnih stranica. Umjesto onih koji su bili i jesu stoposto za Hrvatsku, list donosi perjanicu onih koji su bili i jesu stoposto za Jugoslaviju. Panični je to odgovor režima na optužnicu koju je Etičko optužno vijeće Hrvatskoga nacionalnog sudišta pripremilo za Lončara , posljednjeg ministra vanjskih poslova Jugoslavije i predsjednika Savjeta za vanjsku politiku bivšega Mesića – navodi Hitrec u svojoj novoj kolumni objavljenoj na portalu HKV-a.
Napominje da nasuprot krivotvorinama, autori feljtona prešućuju mnoge činjenice.
-Nasuprot jutarnjim krivotvorinama i Lončarevu upinjanju da svoje držanje devedesetih objasni neobjašnjivim, u optužbi za veleizdaju stoje neoborive činjenice. Detalj: Lončar u „životopisu” govori kako mu je, jadniku, devastirana kuća u Preku na Ugljanu (Prijeku, Priku?) ali ne kaže ni on ni autor biografije da je devet stotina žitelja Preka potpisalo kako je nepoželjan u svom rodnom mjestu jer zastupa interese Miloševićeve politike. Ne govori se ni o egzekucijama OZNA-e čiji je šef na tom području bio upravo Lončar, ne govori se o Dundovima, Ricovima, Kolegama, Jurasima i Franovima koji su ustrijeljeni ili utopljeni s kamenom oko vrata – istaknuo je Hitrec, prosuđujući “farbanje” Budinog životiopisa u Jutarnjem listu.
Hitrec također navodi kako se tezama o Lončarevoj ulozi u “spriječavanju naoružavanja jugoslavenske armije”, zapravo dovodi u pitanje inteligenciju naroda kojemu se autori feljtona obraćaju.
-Ne govori se o pretvorbi OZNA-eu Udbu i „odgovornim zadatcima” Lončarevim u to doba nego o sljedećem razdoblju u diplomaciji te se sugerira da je bio „prijatelj” Franje Tuđmana i pripadnik takoreći liberalnog kruga iz slikarskoga atelijera, Gotovca i drugih… Nakon tih novih „spoznaja” o Lončaru, autor biografije dotiče se one kobne Rezolucije o embargu na uvoz oružja koju je incirao Lončar, na što ovaj tumači priglupom valjda čitateljstvu da je tako htio spriječiti naoružavanje jugoslavenske armije!
Tako jedan od režimskih dnevnih listova otvoreno dovodi u pitanje inteligenciju naroda kojemu se obraća, a i u tome ima uzor u Lončaru koji je u svojoj „Izjavi o Jugoslaviji” početkom devedesetih proglasio Hrvatsku i Sloveniju „nesposobnim za demokraciju i bilo kakav civilizacijski pomak”, učvršćujući tada Marksovu misao o Hrvatima kao otpatcima naroda, koju drugim riječima sada podržava Milanović (slučajni narod) – smatra Hitrec.
Osvrnuo se i na Lončareve zamjene teza kada je agresiju JNA na sloveniju i Hrvatsku preimenovao u “normalno razmještanje snaga”.
-Isti Lončar branio je potom agresiju JNA na Hrvatsku odgovorom State Departmentu da je „doduše bilo upućivanja vojske u sjeverne republike, ali se radilo o normalnom razmještanju snaga”. U tom normalnom razmještanju ubijene su tisuće Hrvata među koje se Lončar nakon rata normalno vratio i normalno živio i živi, daje intervjue u luksuznim stanovima, pohađa otvorenja izložaba i uz pomoć medija nenormalno se ruga hrvatskom čovjeku i hrvatskom pamćenju – zaključio je Hitrec.
R.H./hrsvijet.net
