JESTE LI SUMNJALI? HND nastavlja gdje je Duka stao!
NISKI PROFESIONALNI KRITERIJI – HND štiti Radmanovu privatnost, a potpredsjednica Slavica Lukić iznosila laži o privatnosti građanskih aktivista
Novi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković osudio je napad na privatni život glavnog ravnatelja HRT-a, Gorana Radmana, ali je pritom zaboravio kako se o povredu istih načela teško ogriješila njegova prva suradnica Slavica Lukić, potpredsjednica HND-a.
Tijekom inicijative prikupljanja potpisa za referendum o braku kao zajednici žene i muškarca, Slavica Lukić objavila je 8. lipnja 2013. difamirajući članak o tzv. vođama neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj. Članak je bio prepun neistina o privatnom životu osoba koje joj se ne sviđaju, a tekst je pritom pun potpuno proizvoljnih konstrukcija, te u tijeku njegova pisanja nije niti kontaktirala one o kojima je pisala. No, krenimo redom.
HND osudio napad na privatni život Gorana Radmana
“Javno iznošenje tvrdnji o privatnom životu sadašnjeg glavnog ravnatelja HRT-a, kao i bilo kojeg drugog u budućnosti, pogotovo optužujućih, a bez iznošenja dokaza, HND smatra i smatrat će nedopustivom praksom koja zahtijeva javnu reakciju. Na žalost, ovaj napad na gospodina Radmana tek je za sada posljednji u nizu sve češćih medijskih nasrtaja na privatni život javnih osoba, uključujući one iz medijskog okruženja”, kažu u HND-u.
“Društvo će i dalje ukazivati na takvo ponašanje, a novo rukovodstvo HND-a inicirat će jasne procedure koje neće dozvoljavati primanje u članstvo HND-a novinara i urednika odgovornih za nastanak i objavu sadržaja koji krše temeljne principe novinarske struke. ‘Ukoliko među novinarima i urednicima koji čine takve prekršaje ima članova HND-a, bit će pokrenut postupak pred Novinarskim vijećem časti, sve do njihova isključenja iz HND-a, dodaju.
Gdje su bili kada je Slavica Lukić zadirala u privatne živote?
Zanimljivo je kako nije bilo reakcije HND-a, koji je tada bio pod vodstvom Zdenka Duke, na iznošenje tvrdnji, bile one istinite ili ne, kada je Slavica Lukić pisala o privatnim životima Vice Batarela, Vuka Brigljevića, Dubravke Hrabar, Stjepana Bartulice, Željke Markić, Ladislava Iličića. Nećemo se baviti time što je iznosila i kako ih je povezivala, a bez da je ikoga od njih išta o tome pitala, nego time na koji način im je “sudila”.
Najbolje je o svemu tome, u svom prosvjednom pismu, progovorila profesorica Dubravka Hrabar.
Osvrnula se na tekst naslova “Tko su ljudi na čelu neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj”. Jasno je poručila kako naslov sugerira dvije neistine: “Da u Hrvatskoj postoji organizirani pokret neokonzervativizma, kojem su, dakako, na čelu neki ljudi (ili „neljudi“), te da je riječ o društveno neprihvatljivom načinu mijenjanja sustava (političkog ponajprije, a potom moguće i vrijednosnog) kojeg se kroz povijest uvijek nazivalo revolucijom, a znamo da taj pojam gotovo uvijek ima negativne konotacije, a neizostavno ostavlja iza sebe žrtve”.
Upozorila je na činjenicu da je cijeli tekst zapravo intoniran s mržnjom, usmjeren da čitateljima otvori mogućnost vjerovanja kako ” u Hrvatskoj postoje nepoželjni ljudi, stigmatizirani svojim članstvom u nekim (nepoćudnim) organizacijama ili udrugama”.
Nejasno je, navodi prof. Hrabar, i po čemu su navedeni ljudi “ključni akteri” u lancu događaja koje se u medijima običava nazivati “neokonzervativnom revolucijom”, odnosno, tako ih se naziva samo u Jutarnjem listu. Zanimljivo je i kako ti “ključni akteri” nisu po volji vladajućoj politici. Zbog toga ih Slavica Lukić u svome tekstu blati?
Slavica Lukić u svome tekstu upozorava da je angažman “ključnih vođa” usmjeren na “borbu oko društvenih vrijednosti”, ili na “bitku za duše mladih”, a zaboravlja, kako navodi prof. Hrabar, da mnogi ljudi misle “da je hrvatsko društvo u dubokoj moralnoj i društvenoj krizi koja se očituje na svim razinama i zadire u sve pore društva”.
Zanimljivo je da Lukić o “vođama” sudi i na temelju toga kako “nisu odgađali majčinstvo i očinstvo, imaju troje ili više djece i nadasve su posvećeni vjernici”, kao da je to nešto loše, a ne sasvim normalno.
Lukić lošim smatra da “vođe” “upadljivo često naglašavaju da su „građanski“ aktivisti …”, te navodi da im se “pripisuje značajna uloga u pravnom savjetovanju konzervativnog pokreta…“
Osim toga, kako navodi prof. Hrabar, svoje pisanje Lukić “završava nemogućnošću odgovora na pojedina pitanja (financiranja i prihoda udruga, moguće najave budućih (negativnih!) inicijativa, itd.) i time, rekla bih otvara novo poglavlje „lova na vještice“ kojem, vjerujemo u Europskoj Uniji nema mjesta”.
Zar takva osoba može donijeti promjene?
Pitamo se kako može novinarka koja je poznata po iznošenju lažnih informacija o onima koji se ne sviđaju aktualnoj vlasti donijeti promjene?
Spomenimo i kako je Slavica Lukić osuđena za sramoćenje, te je trebala platiti 26 tisuća kuna novčane kazne jer je svojim tekstom osramotila “Medikol”, sudac Marko Benčić zaključio je kako je novinarka “u cilju sramoćenja privatnog tužitelja putem tiska, kao autorica članka objavljenog dana 21. veljače 2013. godine u dnevnim novinama Jutarnji list, pod naslovom ‘Država će Medikolu dati 116 milijuna kuna da ne bi bankrotirao?’ želeći prikazati Polikliniku Medikol nedovoljno stručnom medicinskom ustanovom, iznijela navod: ‘U liječničkim krugovima ističu da je Magdalena, za razliku od Medikola, stabilna, sređena i visokostručna ustanova u kojoj bolesnici mogu računati na vrhunsku liječničku skrb’, te je time nanijela štetu ugledu “Medikola”.
Ovu presudu je ukinuo Županijski sud u Zagrebu, uz pojašnjenje da se u njezinom slučaju radilo “vrijednosnom sudu”, a ne “činjeničnoj tvrdnji”, te nema uvjeta za kažnjavanje po odredbama o sramoćenju, te je zakazano ponovno suđenje.
Zaključno, zadiranje u privatni život je nedopustivo, ali su nedopustivi i dvostruki kriteriji kojima se vodila i vodi Slavica Lukić. Hoće li dvostruki kriteriji HND-u (p)ostati praksa, pokazat će se vrlo brzo.
Izvor: narod.hr
