TREBAJU LI CRKVE UOPĆE BITI ASKETSKE? – ‘Nova crkva liči na casino iznutra’. ‘Luksuzna crkva’. ‘Uz toliko nezaposlenih u Kninu’… to su naglasci iz medija o novoj crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu, koja je u izgradnji. Svi ističu da crkve trebaju biti skromne, kako bi bile u skladu s principima katoličanstva. To jednostavno nije točno, i tko god to tvrdi nema pojma o čemu govori

Jučer su se mediji unisono obrušili na tu crkvu, kao što su se svojevremeno obrušili na gradnju zgrade Biskupske konferencije, koja je jedna od najljepših zgrada u Zagrebu. Tada se spominjao “Oniks” i u beskraj ponavljala izmišljena cijena od nekoliko desetaka tisuća kuna po kvadratu i izmišljotina da se radi o “poludragom kamenu”, iako svatko tko ima internet lako može provjeriti dobavnu cijenu građevnog oniksa – dosta čestog materijala za gradnju pročelja javnih zgrada zbog transparentnosti – odnosno, 4 mm debelih ploča oniksa između dva stakla, kakve je tamo upotrijebio arhitekt Fabijanić.

Istovremeno dok je trajao pohod na zgradu sa vrlo skromnim spavaonicama – ali svakako reprezentativnom fasadom, koja je koštala 1.500 eura po kvadratu crkvenog novca, nitko se nije zapitao o estetskim kvalitetama nakaradnog Muzeja suvremene umjetnosti izgrađenog u Novom Zagrebu, koji je koštao 4.600 eura po kvadratu i to novca poreznih obveznika, a izgleda kao mješavina tvornice akumulatora i shopping centra u Rumunjskoj. Nevjerojatna je potreba hrvatskih ateista i lijevo orijentiranih medija da se obruše na sve što crkva gradi u Hrvatskoj, na ovaj ili onaj način. Ako nije preskupo onda je ružno, ili neukusno, ili jednostavno crkvi tamo nije mjesto.I kad bi ta crkva izgledala poput čuvene modernističke le Corbusierove kapelice Chapelle Notre-Dame-du-Haut de Ronchamp u Francuskoj, opet bi joj našli sto mana! A što tek reći za velebnu i spektakularnu katedralu u Braziliji koju je gradio Oscar Nimeyer, koji je, usput, bio zakleti komunist pa mu svejedno crkva nije smetala? I tamo je bijelo i vrlo svijetlo, i naravno prilično “luksuzno” po kriterijima luksuza hrvatskih ateista. Ta katedrala čak ima i bazen na 40 metara visoko podignutom krovu (koji naravno ne služi kupanju, već spektaklu i prirodnom hlađenju) i stakleni kosi krov napravljen od 2.000 kvadratnih metara specijalnog obojenog stakla. Radi se zapravo o licemjerju: zašto izmišljaju ovakve ili onakve razloge, umjesto da jednostavno kažu da im smeta crkva kao takva? Osobno, ako mi se negdje ne sviđa, ja tamo ne idem, a ako za nešto ne plaćam, ne pitam koliko košta onog tko plaća. Usto, zaključivati temeljem dvije računalno generarirane slike o crkvi koja nije još ni blizu gotova je moguće samo vrlo ograničeno, iako na njima, valja priznati, neki detalji poput lustera tuku oči i djeluju neskladno, no zacijelo ih u konačnoj verziji uređenja neće biti, jer je rečeno da će se neke stvari još mijenjati. No, reći da nova crkva liči na casino može valjda samo netko tko nikad u životu nije u njega ušao.

Civilizacija je za neke Mercedes i Marlboro

Način na koji hrvatski mediji prate izgradnju crkve koja predstavlja simbol obrane Knina i Hrvatske se ne može okarakterizirati nego kao čista zloba. Unutrašnjost nove crkve je bijela, s bijelo lakiranim drvenim klupama, s mnogo prirodnog svjetla koje dolazi kroz kvadratne prozore kojima je prožeta cijela fasada, kako kod crkvi inače i jest. Razlika je tek što ovdje ima i dosta umjetne rasvjete. Casina su, nasuprot tome, izrazito tamna, šarena iznutra, puna boja i materijala, i, suprotno od crkvi, u njih nikad ne prodire dnevno svijetlo niti imaju prozora, kako bi kockari lakše izgubili pojam o vremenu i nastavili kockati i iza zore. E sad, izgled nove crkve se nekom može i ne mora sviđati – meni se, osobno, pretjerano ne dopada, izvana je prezatvorena i ne otkriva izgledom na prvi pogled da se radi o crkvi, iznutra odudara od uobičejaneg shvaćanja crkve, što samo po sebi ne mora biti loše, naprotiv, iako se nekom može i ne mora sviđati – no reći da crkve trebaju biti “skromne”, što je šlagvort novinskih komentara, je prilično glupo. Ne znam baš da su katedrale u Europi, poput one u Kölnu ili Notre dame u Parizu, skromne niti asketske. Naročito nisu skromne one po Firenzi, poput Il Duoma, kojima se danas dive gomile turista koji dolaze u taj grad kako bi vidjeli raskošne građevine, građene desetljećima pa i stoljećima od najskupljeg mramora raznih boja, i od najboljih majstora svog vremena. Naprotiv, one su i više nego raskošne i spektakularne. Katoličke katedrale i crkve se naime grade u slavu Boga, i zato su raskošne. One nisu rađene po mjeri čovjeka, već teže savršenstvu iznad ljudskih dosega. U njima se čuvaju najvrijednija umjetnička djela i sve ono što je najbolje što je naša zapadna, kršćanska civilizacija dala svijetu. A čuva se tamo jer su vrata crkve otvorena svima, za razliku od vrata privatnih zbirki. Pa i same te katedrale nerijetko spadaju u vrhunska ostvarenja i domete naše civilizacije.Naravno, onima koji su od zapadne kršćanske civilizacije usvojili samo Mercedes i Marlboro i svode je na marginalne potrošačke proizvode i tehnologiju je to malo teže shvatiti. Oni će uvijek postaviti pitanje koliko bi se kuća s bazenom za taj novac moglo sagraditi. Kome je stalo neka ih gradi, ako ima novca, a crkve se grade uglavnom dobrovoljnim donacijama. Uostalom, postoje zemlje gdje ljudi nisu glupo trošili novac na crkve i hramove, poput Bangladeša, Zimbabwea, ili bivših socijalističkih država istoka Europe koje su umjesto crkvi gradile kronično gubitaške i nepotrebne tvornice, pa im nije pomoglo, naprotiv. Svatko tko je ikad obišao katoličke crkve po svijetu zna da su one sve prije nego skromne. Skromnost jest u duhu katoličanstva – ali samo kad se radi o osobnoj potrošnji. Dok protestantska etika nema ništa protiv osobnog bogaćenja, dok god se novac ne koristi za osobne užitke – tako je u okrviru protestantizma i nastao kapitalizam – katolička etika ne gleda pohvalno na osobno bogaćenje, nema ništa protiv gomilanja umjetničkih blaga u crkvama. Crkva i sve u njoj je zajedničko vlasništvo svih članova crkve, vjernika, i ona ne mora biti nimalo skromna niti asketska.

“Htio sam interijer crkve stvoriti kao rajsku atmosferu”

Ova, međutim, jest razmjerno skromna. Autor interijera, Ante Vrban, prominentni mladi arhitekt, kaže o tom projektu: “Bilo je jako zanimljivo istražiti i ispoštovati liturgijska pravila. Htio sam da projekt bude bezvremenski, da to bude jedna topla crkva, za razliku od svih novih koje su hladne. Da bude neutralna i da onaj tko uđe dobije dojam blagostanja.” I to jest ono što naše ateiste muči: zašto crkva ne djeluje kao mjesto pokore i trpljenja? Zato što joj to nije niti svrha, jasno. Stare katedrale su izrazito svijetla mjesta (tako su i izumljeni kontrafori, da bi se povećali prozori i protok svjetla, u vrijeme dok građevna tehnologija na običnim zgradama nije omogućavala velike zidne otvore) i izrazito ugodna, bogata, raskošna. Svrha crkve nije isposništvo, bar ne katoličke. Ona je izvorno zamišljena kao mjesto životne radosti i slavljenja života. Inkriminirana crkva je rađena u materijalima koje Vrban i inače koristi – pod je od keramike, klupe su od o drva lakiranog u visoki sjaj, što je zapravo posve u skladu s onim kako se crkve inače rade (danas, jasno, nema potrebe raditi pod od kamena, kakav je inače u crkvama, a klupe su uvijek drvene, lakirane ili ne). “Htio sam interijer crkve stvoriti kao rajsku atmosferu, ali i da bude blizak s Kninom”, rekao je Vrban i napomenuo da je sve izrađeno u Hrvatskoj te da je sa svojim izvođačima dogovorio niz donacija u obliku korištenih materijala i opreme. Autor eksterijera crkve je pak rekao kako ona služi i kao dom franjevcima koji su kroz povijest očuvali ne samo vjeru hrvatskog naroda već i njegovu nacionalnu svijest. Franjevačka kuća znači redovnička kuća, kuća bez nakita, svedena na elementarno, kaže Rošin koji je crkvu izvana izradio jednostavno, od lokalnog kamena. I dok će franjevačke prostorije biti skromne, dio namijenjen vjernicima će biti rađen tako da bude privlačan i ugodan. Boje li se neki da bi to moglo privući ljude u mrsku crkvu? Rošin je isprva zamislio asketski interijer dvorane za molitvu, no na kraju ga je radio Vrban, koji ima drukčije viđenje.

Međutim predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zvonko Maković, prema navodima Jutarnjeg lista novu crkvu vidi kao “još jedan civilizacijski nesporazum kakvih je bilo dosta kada je gradnja novih sakralnih objekata u pitanju”. “Ono što sam mogao zaključiti iz fotografija i komentara u tisku i s interneta sveo bih na konstataciju da je ovo prije nalik kockarnici ili nekom sličnom ambijentu namijenjenom zabavi, nego prostor svetosti”, kaže on. Ne dovodim u pitanje njegovo poznavanje povijesti umjetnosti, no volio bih da obrazloži gdje on vidi nesporazum, gdje vidi sličnosti između kockarnice i bijele i čiste unutrašnjosti crkve, zašto mu to djeluje kao prostor za zabavu (prostori za zabavu su mračni i zatrpani detaljima, u pravilu) i gdje je vidio katedralu u Europi u kojoj je molitvena dvorana nekakav asketski “prostor svetosti”: većina onih koje sam ja vidio su, naprotiv, i te kako raskošne. Takve i trebaju biti. Civilizacijski nesporazum je očito negdje drugdje, između hrvatskih medija i temelja civilizacije i kulture u Hrvatskoj.

Nemojmo graditi crkve, gradimo Obrovce!

Da se radi i o katedrali mediji bi je vjerojatno opet popljuvali. A da je veličine dvorišne šupe ili pseće kućice, brojni su oni kojima bi smetala čisto zato jer je to katolička crkva. Bi li se tko usudio komentirati kakvu novogradnju pravoslavne crkve, ili možda islamske bogomolje, ne daj Bože židovske sinagoge? Vjerojatno ne bi. A i nije: gradnja džamije i islamskog centra u Rijeci – koja baš nije neka ljepota od arhitekture – je prošla uz panegirike. A kako to da se nitko ne zgraža nad MSU-om i sličnim projektima gdje je neposredno upetljana vlast, kako nitko to ne povezuje s kopanjem po kontejnerima? Ispričavam se, netko se ipak bunio: isti Zvonko Maković koji je, vjerojatno tek s profesionalne strane, iskritizirao ovu crkvu. Tada doduše nije kritizirao izgled zgrade, što je svakako mogao, ali je na sjedinci odbora zapitao: “Jesu li milijuni isparili pri gradnji Muzeja suvremene umjetnosti?”. “Stvarna je cijena muzeja 443 milijuna kuna, dakle 30 tisuća kuna po četvornome metru? – upitao je Maković u nevjerici Gordana Hanžeka, zamjenika pročelnika Gradskog ureda za gradnju. Hanžek je potvrdio tu cijenu, a Maković je prema navodima Večernjeg lista zaključio da mu je drago što napokon čuje to “da”. Problem je što u tome mediji nisu vidjeli neki skandal, i o tome se nije pisalo. Kao što Maković nikad nije dobio odgovor na svoje pitanje zašto je radionica u podrumu bez prozora, a u njoj se radi s opasnim kemikalijama? Gotovo pola milijarde kuna poreznih obveznika je bačeno na zgradu koja je, sviđala se kome crkva u Kninu ili ne, objektivno neusporedivo ružnija od nje. A o ovih deset milijuna koji se daju za crkvu u Kninu se pisalo, i pisat će se, vjerojatno godinama. I to otprilike onako kako piše od države izdašno financirani forum.tm: “Znate li koja je ovogodišnja kapitalna investicija u gradu Kninu? Nije gradnja neke tvornice, razvoj poljoprivrede, ulaganje u turizam ni rekonstrukcija propalog željezničkoga kolodvora već, kako piše Forum.tm – gradnja megalomanske crkve!”. Da, ne treba nam crkva u Kninu, nego još jedna tvornica glinice u obližnjem Obrovcu…

Autor: Marcel HoljevaC/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save