Nikolaj Tolstoj: Tito je bio Staljinovo čudovište
Britanski povjesničar i ruski grof Nikolaj Dmitrijevič Tolstoj otkrio je u intervju Televiziji N1 tko je zapravo odgovoran za zločine jugoslavenske nad vojnicima i civilima nakon drugog svjetskog rata.
-U Hrvatskoj ste najpoznatiji kao povjesničar koji se bavi istraživanjem zločina nad civilima i vojnicima nakon drugog svjetskog rata. Što vas je zainteresiralo za tu temu?
Prvenstveno sam se bavio tajnom britanskom predajom Kozaka u Austriji. Za tu sam se temu zainteresirao zbog osobne obiteljske povijesti. Napisao sam knjigu “Žrtve Jalte” u kojoj sam opisao sve što se događalo i mislio sam da nemam više što reći. No, u jednom trenutku nazvao prijatelj, mislim da je bio iz Srbije i pitao me zašto ne pišem o tragediji ljudi iz Jugoslavije koji su također patili u to vrijeme. Isprva sam odbio misleći da ne znam dovoljno i da bi se neki povjesničar iz Srbije ili Hrvatske trebao baviti time. Međutim, kako sam otkrivao sve više informacija shvatio sam da su se te operacije odvijale u isto vrijeme i na istom mjestu. Pomislio sam, ako ne znam i drugu polovicu priče možda propuštam neke važne dokaze. I zaista je tako bilo.
-Što se zaista dogodilo u Bleiburgu?
U Bleiburg je stiglo 600 – 700 tisuća Hrvata i Britanci su ih vratili. Strogo i pošteno gledano Britanci ih zapravo nisu prepustili jer nisu ni prihvatili njihovu predaju. Bila je to strašna stvar, ali samo po sebi nije bila zločin. Nisu morali prihvatiti predaju tako velikog broja ljudi. Ništa ih nije na to obvezivalo. Tito im se nije želio osvetiti jer mu nisu ništa napravili, on je samo želio golemo krvoproliće. Ne vjerujem da se ikome od njih može prigovoriti da je bio ratni zločinac jer nikome nije ni suđeno. Štoviše, postojao je dogovor među Saveznicima da će ratni zločinci biti izručeni ako se pokaže dovoljno dokaza. I neki su izručeni. Da Pavelić nije uspio pobjeći Britanci bi ga sigurno izručili. Uopće nije važno je li netko od njih bio ratni zločinac ili nije. Ne možete nekoga ubiti samo ako mislite da bi mogao biti zločinac. Macmillan koji nosi najveću odgovornost u svom dnevniku je zapisao: “Šaljemo ih u ropstvo, na mučenje i vjerojatno u smrt.
-Zašto je Macmillan to napravio?
To je pitanje za 64 tisuće dolara. On sam odbio je odgovoriti na njega ili barem dati koliko – toliko uvjerljiv odgovor. Britanska vlada ga je branila na razne načine, ali je sam nekoliko puta pisao novinama i pitao: ”Ako su njegovi argumenti tako dobri zašto ih on sam ne iznese?”. Nikada nije odgovorio. Šutio je. Da budem iskren ne znam zašto je napravio tako čudnu i stravičnu stvar. Mogu samo nagađati. Nema logičnog razloga. Nismo zauzvrat dobili zarobljene Britance koje je oslobodila Crvene armija, oni su se ionako vraćali. Nismo to napravili jer smo se plašili Tita. Već su postojali planovi za izbacivanje svih partizana iz Austrije što zaista nije bilo teško napraviti. Nagađam, ali to je samo nagađanje dok ne dobijem dokaze, da ga je ucijenila sovjetska tajna služba.
-Da, on je imao neke čudne navike mogao je biti ucijenjen?
Točno, nije bio samo perverzan. Znam jako puno o tome jer sam poznavao ljubavnika njegove žene lorda Boothbya i bratića Ludovica Kennedya. Njegov problem je što je bio seksualno nemoćan i nije mogao zadovoljiti svoju suprugu. Mislim da se takvog čovjek moglo namamiti u pogrešne vode. No, sve je to još tajna. Možda postoji i drugi odgovor. Rado bih poslušao odgovor koji bolje odgovara činjenicama, ali nikada ga nisam čuo.
-Josip Broz Tito još uvijek dijeli Hrvatsku. Neki ga vide samo kao diktatora, drugi i kao dobročinitelja Hrvatske. Kakav je vaš stav o njemu?
Iskreno, Tito je bio čudovište. Tijekom tridesetih je bio u Moskvi, radio za Kominternu. Gotovo je sigurno da je izdao sve svoje kolege koje je Staljin uklonio i likvidirao. Samo je Tito preživio. Staljin ga je kasnije poslao u Jugoslaviju. Kada su njemački nacisti i Sovjeti postali saveznici Tito i komunistička partija su tvrdili da su Nijemci divan narod i da ih treba podržati. Tek nakon napada na Jugoslaviju 1941. godine su promijenili mišljenje. Istina, tijekom rata se borio protiv Nijemaca, ali sve je to kasnije prenapuhano. Činjenica je da to nije imalo gotovo nikakvog utjecaja na tijek rata. Moglo bi ga se promatrati samo kao diktatora, što je bio ostatak svog života tijekom kojeg su se u Jugoslaviji događale čistke i ljudi su nestajali, i usporediti se s drugim mediteranskim diktatorom Francom u Španjolskoj. Franco je bio nemilosrdan prema svojim protivnicima, ali Španjolska je napredovala kako Jugoslavija nikada nije. Uz to Franco je osigurao da Španjolska može postati demokracija.
M.M./hrsvijet.net
