Od kukolja i pokolja do Tita i žita, ili tko to nama piše povijest?
Na Balkanu žive fenomenalni ljudi i dobričine. Pa jedino Balkanci su u stanju zločincima i koljačima naći par pozitivnih stvari i staviti im lovorov vijenac. Nažalost uvaženi hrvatski (?) povjesničar Tvrtko Jakovina, Tita na državnoj televiziji naziva najvećim sinom svih naših naroda (Naših naroda? Zar ja ili on posjedujemo neke narode? Super, Srbe ću u testamentu ostaviti sinu, a Bošnjake kćeri.) Gospodin Jakovina i slični već duže vrijeme kroje povijest po osobnim preferencijama i stavovima, što je dijametralno suprotno načelnim vrijednostima njihove ali i naše povijesti, jer povijest je jedna, ili bi barem trebala biti.
Na Balkanu povijest ne postoji, postoje povijesti u množini što automatski diskreditira i jednu i drugu stranu.
Tito kao slavenski Mesija
Zanimljivo je kako se fenomen Tita pozicionirao u javnosti. Od koljača koji je pobio 570 000 ljudi (po podacima koje je sasvim nepristrano svijetu predočio njemački Bild, a kasnije i britanski Daily Mail) stvorio se slavenski Mesija. Kada sam već spomenuo povijesnu nedvojbenost koja vlada u svijetu, bilo bi zanimljivo naglasiti kako čak i izuzetno verificiran medij, minhenski dnevnik Sueddeutsche Zeitung svrstava Tita u neprikosovene zločince. Genijalno, u najmanju ruku. Narodi koje Tito nije klao jasno prepoznaju njegovu zločinačku crtu, a pripadnici naroda nad kojim je Tito vršio politički genocid ga slave. Frustrirajuće je to kako uvijek od zločinaca pravimo heroje, a od heroja zločince.
Ugledaj se na zapad, osim kad je Tito u pitanju
Smiješno. Biti će mi smiješno i čitati komentare koji će me prozivati da nisam živio u Titovo vrijeme i da ga ne mogu kritizirati. Još smješnija je ta zatvorena sfera koja Titu neumoljivo pronalazi dobra djela pa ih predočavaju medijski zaraženim građanima. Ljetos u Italiji sam razgovarao s mnogim Talijanima i oni se stide Mussolinija, doslovno svi. S Nijemcima je ista stvar. Pa ja nikad u životu nisam čuo Nijemca kako kaže: “Hitler je ubio milijune, ali je napravio ceste duž cijele Njemačke i potakao industriju, zato je heroj” niti sam čuo da neki Kinez kaže “Mao Ce Tung je ubio 60 milijuna ljudi, ali je napravio prekrasne palače i moramo ga voljeti”. Čovjek sam po sebi uistinu je bipolarno biće, i svaki radi i loše i dobre stvari, ali ne može se od svakoga praviti heroj. Ideološki paćenici i nostalgičari za Titom tu uvjerljivo prednjače. Pa zamislite da pročitate u novinama članak “Paravinja silovao i ubio djevojčicu, ali je vozio po propisima i davao žmigavce”. To ne bi bio nimalo manja novinarska i povijesna sramota od ovog što rade Titovi podanici.
U kakvoj demokraciji živimo ako su nam Hitler, Tito, Pavelić ili Delić bogovi?
Mi se moramo dogovoriti oko terminologije, inače će svaka rasprava nastaviti biti kontekstualno promašen hir. Dok god budemo od Hitlera, Tita, Pavelića, Delića i ostalih raditi heroje biti ćemo zacementirani u hramu gluposti i idiotarije. Tita, kažu, vole zbog antifašizma. Čovjeka koji se protiv fašizma borio fašizmom. Tito je predoslovno shvatio onu da se klin klinom izbija, a njegovi titići onu da u svakom žitu ima kukolja.
Trg maršala nitko te ništa nije Pita
Već duže vrijeme se spori oko Trga maršala Tita, kako se zove inače jedan od najljepših trgova u Hrvatskoj, koji se inače nalazi kraj Sveučilišta u Zagrebu. Krajnje nepristojno. Od 5000 tadašnjih studenata, Tito ih je pobio 1000, mahom neistomišljenike. Sada se trg zove po njemu. Imam konstruktivan prijedlog. Smatram da ime trga ne treba mijenjati, već samo nešto dodati. Idealno bi bilo kada bi se trg zvao “Trg žrtava maršala Tita”. Kompromis je, kažu, najbolje rješenje.
Pa šta ima veze što je poklao 600 tisućica ljudi, bar se radilo…
Nije rijetkost da se veličaju diktatori u diktaturi, ali na Balkanu se veličaju i diktatori nakon diktature. Jasno da je ljudima lakše u diktaturi, i to svi moramo razjasniti, ali nije bolje. U diktaturi tipičan građanin nema nikakvu društvenu odgovornost i ne sudjeluje ni posredno ni neposredno u bilo čemu. Puno je lakše biti ovca nego vuk. U demokraciji je stvar drugačija, ali to su pojedinci trebali znati kada su se za demokraciju izjasnili. Tita su svjetski mediji proglasili 10. najvećim zločincem 20. stoljeća na svijetu dok se tom istom zločincu balkanski primitivci i dalje klanjaju. Čak je i HRT najavila “svečano obilježavanje Titove smrti”. Svečano mi ih je na vrh glave.
Zašto kopiramo Etiopiju, a ne Njemačku?
Fantastično se danas i ljudima koji osude Tita kači neki fašizam, ustaštvo i slično. To vam je kao da kukcu koji poleti kažete da je ptica. Krasan svijet. Živimo u 2015. godini. Vrijeme je da kao empatično i moderno društvo osudimo svaki oblik zločina, bio on počinjen od fašista, antifašista ili nekih trećih. U svijetu se prezentiramo kao naivna stoka koja uvijek ide utabanim putovima, umjesto da nove putove stvaramo. Na kraju krajeva naše društvo je licemjerno. Ne možemo glasati protiv nečega pa se buniti da tog nečeg nema. Pa koliko će vremena proći dok narodi na Balkanu ne zakopaju sramote i zločince u zemlju?
Mengistu Hale Marijam, bivši diktator Etiopije je osoba koja me najviše podsjeća na Tita, a žitelji Etiopije na žitelje bivše Jugoslavije. Sličan mentalni sklop dijele i jedni i drugi. U isto vrijeme, spomenuti Hitlera u Njemačkoj, ili još gore, klanjati mu se – značilo bi zatvor. Nisam za to da kopiramo ikoga, ali ako već ne kopiramo Njemačku, ne budimo glupi i ne kopirajmo Etiopiju.
I da, još jedna mala stvar. Povjesničarima koji pišu da se za vrijeme Tita bolje živjelo, sugeriram da ne zaborave napomenuti da se bolje i umiralo. Jadni ti smo mi u demokraciji u kojoj se na 600 000 ljudi gleda kao na kolateralne žrtve, a u isto vrijeme se gušimo u nostalgiji za raznim zločincima i koljačima. Bravo Balkan, daleko ćemo.
Marijan Knezović/kamenjar.com
