PROČITAJTE IZVJEŠĆE SA SJEDNICE VIJEĆA SIGURNOSTI UN IZ 1991. NA KOJOJ JE BUDIMIR LONČAR ZAGOVARAO EMBARGO NA UVOZ ORUŽJA
25. rujna 1991. održana je na zahtjev Budimira Lončara, tada ministra vanjskih poslova Jugoslavije, sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, na kojoj je izglasano uvođenje embarga na uvoz oružja za područje bivše Jugoslavije. Pročitajte što je Lončar, kasnije Mesićev i Josipovićev savjetnik, tada govorio o sukobima.
Zavijene u klasično jugoudbaško naricanje nad Jugoslavijom i bratstvom i jedinstvom, riječi koje je izgovorio Lončar jasno ukazuju kakvu je on tada vodio politiku, kao i to da je njegova činjenično velikosrpska politika ista onakva kakvu su nakon toga vodili Mesić, Josipović i Milanović. Patetično klepećući o tome da jedino embargo na uvoz oružja može zaustaviti “tragične sukobe” u kojima su “svi krivi”, ciljano je u interesu Srbije osigurao embargo na uvoz oružja čime je dodatno narušio jedva prisutnu vojnu ravnotežu u Hrvatskoj i BiH, nakon čega se rasplamsao rat, prvo u Hrvatskoj, a nakon toga i u BiH. Lončar niti jednim slovom nije spomenuo srpsku i JNA agresiju na Hrvatsku i tada već do pola razoreni Vukovar. Pročitate li dokument do kraja, vidjet ćete da je to umjesto njega napravio James Baker, državni tajnik SAD.
Zanimljivo, Lončar je pitanje embarga na uvoz oružja pokrenuo točno nakon što je JNA zabilježila prve veće poraze na Trpinjskoj cesti i drugdje u Vukovaru sredinom 1991. i prva veća uništavanja JNA tenkova od strane hrvatskih branitelja, uvoznim oružjem. Još je zanimljivije to da je u vrijeme Lončarevog savjetovanja Josipovića, istog savjetovao i Fred Matić, samoproglašena junačina s Trpinjske ceste, koja se u vrijeme uništavanja tenkova na Trpinjskoj cesti u rujnu 1991. godine skrivala u podrumu dječjeg vrtića.
U nastavku navodimo par Lončarevih citata, a dokument možete pročitati ovdje.
Str. 5. Niti jedan čimbenik na jugoslavenskoj sceni nije izuzet od krivnje.
Str. 5. Nije bitno tko je prvi počeo i tko je dalje eskalirao sukobe
Str. 5. Hrvati i Srbi su stoljećima živjeli zajedno, a isključive opcije su ih gurnule dublje i dublje u metež
Str. 6. Hrvati i Srbi moraju ostati živjeti unutar postojećih granica (Jugoslavije, op.a).
Str. 6. Jugoslavenska kriza ima dodatnu tragičnu komponentu zbog povijesnih, političkih i posebno etničkih razlika
Str 7. Nametanje jednostranih rješenja (odcjepljenje Slovenije i Hrvatske, op.a), i korištenjem sile, kao odgovor na krizu, donijelo je tragične sukobe, gubitak života i razaranje.
Str. 7. Nacionalizam je ukinuo sva egzistencijalna pitanja i sveo ih isključivo na nacionalno pitanje.
Str. 7. Koncept jednog teritorija za jedan narod je zatomio individualni duh kao temelj demokracije
Str. 7. Duboko međusobno nepovjerenje, jednostrane odluke (proglašenja neovisnosti Slovenije i Hrvatske, op.a.) i politika svršenog čina i uporaba sile blokirali su napore prema mirnom rješenju
Str. 7. Jugoslavija se ne može popraviti, mora se redefinirati
Str. 7. Najvažnije je održati krhko primirje
Str. 8. Neprihvatljivost jednostranog ili nasilnog prekrajanja granica (otcjepljenje Hrvatske i Slovenije, op.a.)
Str. 8. Priznavanje legitimnih interesa svih u Jugoslaviji (a ne republika, op.a.)
Str. 8. I nakon potpisanog prekida vatre sukob se nastavio, u tim okolnostima je odluka OSCE d prestane s isporukama oružja za sve uključene strane racionalna i značajna
Str. 11. Slabljenje nade za integraciju u europske institucije može pokrenuti negativnu energiju i nacionalističku isključivost
Str. 12. Međunarodna zajednica se mora uključiti aktivno i konstruktivno u traženju rješenja namećući generalni i potpuni embargo na oružje i opremu svim stranama u Jugoslaviji
Izvor: dragovoljac.com
