Antifašistički mediji su u transu. Naime, staklene lamelirane ploče unutar kojih se nalazi sloj od 4 milimetra oniksa na fasadi zgrade Biskupske konferencije su propale i bit će ih potrebno zamijeniti. Po svoj prilici o trošku dobavljača. “Ruglo na Ksaveru, propada investicija od 16.5 milijuna eura”, glasi naslov u Jutarnjem.

No, proglasiti ruglom Fabijanićevu zgradu koja je kandidirana za nagradu “Viktor Kovačić” kao najbolje arhitektonsko dostignuće godine je najblaže rečeno pretenciozno, tim više što je isti list u zvijezde kovao zgradu koja stvarno jest ruglo po svim estetskim kriterijima – zgradu MSU-a u Novom Zagrebu, koja je po kvadratu koštala tri puta više od zgrade Biskupske konferencije, iako nije izgrađena od “poludragog kamena” – koji to, naravno, nije, radi se o jednoj u nizu svjesno puštenih dezinformacija – nego od betona i plastike. I izgleda kao kakva socrealistička tvornica.

No zanimljivo je da Jutarnji list ponavlja tisuću puta dokazanu laž: ” Poludragi kamen oniks postavljen u obliku ploča na glavnu fasadu izgleda flekavo, odnosno kao da ga je nagrizla vlaga. “Da oniks koji se koristi u gradnji nema veze s poludragim kamenom, nije problem doznati, dovoljno je imati google i pola minute. Oniks je vrsta mramora. Istina, postoji i specifična vrsta oniksa koja se koristi u izradi nakita, i on jest skupocjen i poludragi kamen, ali on nema nikakve veze s onim koji se koristi u gradnji. Nemojte misliti da novinari Jutarnjeg to ne znaju, i da to u tri godine nisu stigli provjeriti. Nemojte isto tako misliti da ne znaju da cijena laminiranih staklenih ploča sa slojem od 4 mm oniksa između njih, kakve su korištene za fasadu biskupske konferencije, nije “najmanje 15,000 kuna po metru kvadratnom”, kako je tada pisalo, već bar deset puta manja. Što isto tako nije problem provjeriti ako odete na siteove na kojima se prodaje građevni materijal na veliko, poput alibabe ili monstera. Svatko može pogriješiti. No tri godine lagati svjesno? To je tek dio huškačke kampanje kojoj je cilj dokazati kako nas crkva pljačka. Istovremeno, dok se pričalo o nezasitnim biskupima koji na fasadu stavljaju oniks (ali je nekako promakla skromna unutrašnjost zgrade, i to je da je ona osim fasade rađena od jeftinih i ekoloških materijala) šutjelo se o tome da je ta zgrada koštala nekih 1.600 eura po kvadratu, i to uglavnom novca talijanske biskupske konferencije: hrvatski porezni obveznici za tu zgradu nisu dali niti kunu. Ali su zato dali preko 400 milijuna kuna za nakaradni MSU, koji se gradio u isto vrijeme! MSU, građen od betona i plastike je u gradnji koštao preko 4.000 eura po kvadratu, točnije oko 4.600 – iako takva kvaliteta gradnje ne može biti veća od tisuću! I dok se lamentiralo o razmetnim biskupima, netko je izgleda odnio lijep novac na gradnji MSU-a.

No kampanja protiv biskupa i palače na Ksaveru počela je floskulom o fasadi od oniksa, a sad joj se vraća. Oniks je očito ušao u igru zahvaljujući informatoru insideru koji je u dokumentaciji negdje uspio pročitati riječ “oniks”, ne zalazeći u nevažne detalje poput cijene, s jedinim ciljem da da opanjka investitora i graditelja. Inače od istog takvog oniska je recimo rađena jedna javna knjižnica u Finskoj koja se nalazi u udžbenicima povijesti umjetnosti, oniks je naime pogodan za diskretno osvjetljenje zbog svojstva propuštanja svjetlosti. No u građevnini se koristi bijeli oniks, koji se reže se u milimetarski tanke ploče i rabi na fasadama i u interijeru, ali uvijek u sendviču, između staklenih ploha koje ga štite i pojačavaju svjetlosne efekte. Zato je arhitekt Nenad Fabijanić (a ne biskupi) izabrao staklo sa slojem bijelog oniksa kao jedinu, ali snažnu atrakciju glavnog pročelja zgrade HBK. Taj oniks inače s oniksom koji se koristi u izradi nakita, i koji je crne boje i spada u poludrago kamenje, nema apsolutno nikakve veze. No “poludragi” oniks ostaje i dalje glavnim motivom optužnice protiv rastrošnosti, socijalne neodgovornosti, arogancije i elitizma crkve.

Tada je kardinal Bozanić usporedio troškova HKB s troškovima Muzeja suvremene umjetnosti, koji djeluje stvarno neugledno a tri puta je skuplji po kvadratu, neki ozbiljniji novinari su citirali domaće tvrtke koje su sudjelovale u gradnji, no ni to ni Fabijanićevo objašnjenje karaktera građevnog oniksa nisu razbili mit o oniksu. Oniks je postao simbolom neprimjerenog luksuza, što treba osuditi. Ta tupoglavost betonskih glava mogla bi se protumačiti i kao populističko moraliziranje bez pokrića, kad ne bi bilo očite ideološke pobude. Estestske kvalitetet zgrade na Ksaveru nitko u medijima nije zapazio, kao ni to da jednostavnost, čistoća i svjetlo obilježavaju zgradu. No ljevičari su ovdje vidjeli samo luksuz, kojeg zapravo s izuzetkom prednjeg pročelja nema nigdje. Fabijanićeva je arhitekt koji je dao dašak plemenitosti i banalnim jeftinim materijalima, poput plastičnih ploča kojima je izvana obložen stambeni trakt zgrade HBK ili betona koji je vidljiv posvuda po zgradi. No medijima je bilo bitno popljuvati crkvu.

Priča je počela od članka u Nacionalu, u kom je “neimenovani izvor” – očito neupućen – rekao da je oniks poludragi kamen koji košta gazilijun trilijardi eura po metru, otprilike. Odnosno, naveo je cijenu od 15.000 kuna za metar kvadratni, što jasno nema veze s mozgom i lako je provjerivo kao glupost i neistina. Kao i to da bijeli oniks nije nikakav ni dragi ni poludragi kamen, već jednostavno jedna vrsta mramora. I to nipošto najskuplja. U stvari, preko interneta možete kupiti oniks rezan u pločice za kupaonu ili za kuhinjske ploče, zidne obloge, i tako dalje već od 30 do 50 dolara za metar kvadratni. Naravno, priča je bila previše privlačna da je ne bi razvukli po svim medijima, iako je od početka i onima koji pišu bilo jasno da se radi o hrpi gluposti. Greška se može dogoditi svakom. No kad netko zna da griješi, i dalje valja namjerno i svjesno istu glupost, onda je to već problem. Pa se tako i dalje piše o “skupocjenom poludragom kamenu oniksu”, iako stručnije osobe već godinama ponavljaju kako niti je oniks naročito skupocjen, niti je poludragi kamen. To nailazi na gluhe uši. Zašto i ne bi, pa na crkvu treba hračnuti što god radila, jer ometa regionsko gay zbližavanje, upravo je katoličanstvo ono što razdvaja Hrvatsku od “regiona” i spaja je s civiliziranim susjedima – Austrijom, Italijom, Mađarskom. Pa i Bavarskom, gdje se sudi antifašistima.

Zanimljivo je pritom da je lijevi, ali ipak nešto malo vjerodostjniji T-portal danas ipak priznao kako se ne radi o poludragom kamenu, niti o skupom kamenu: kontaktirali su Vladu Gvozdanovića iz Kamenarskog centra i klesarstva Lucić u Samoboru koji je objasnio da se termin “oniks” u industriji kamena koristi za sasvim različite vrste minerala od kojih neki spadaju u mramore, a drugi u čvrste kvarcne stijene. “Obično se poludragi kamen oniks koristi kao ukras na nakitu. On je uglavnom tamne boje. Svijetli kamen koji se također naziva oniksom, obično spada u kategoriju mramora’, rekao je za tportal Gvozdanović. A naveo je i cijenu od oko 500 eura po metru. To je jedno pet puta manje od 15.000 kuna, koliko se do sad provlačilo po medijima, ali i dalje je netočno, jer se vjerojatno radi o cijeni kamena, a ne stakla s tankim 4-milimetarskim slojem mramora između dvije staklene ploče, kakvo je koristio Fabijanić. Uostalom, nemoguće je spekulirati o cijeni dok se ne zna točno o kakvom se “oniksu” radi. A tportal prenosi i riječi mineraloga mr. sc. Dražena Kurtanjeka s geološkog odsjeka PMF-a koji kaže da je pravi oniks varijanta kvarca te da je jedan od najotpornijih materijala. “Možda je to samo tehnološki naziv. Postoje materijali koji se koriste u industriji i nose naziv oniks, a ne moraju pripadati toj vrsti minerala”. On je također naveo da crni oniks koji se koristi za nakit, i koji nema veze nema veze s materijalima koji se koriste u građevini. No za to nije potrebno konzultirali mineraloga u vrijeme kad postoje internetske tražilice. Ali, i u vrijeme internetskih tražilica, moguće je prodavati bureke i voditi kampanje laži po onom sistemu, “tisuću puta ponovi laž dok ne postane istina”. A koliko je duboko laž ušla u svijest, pokazuje i novinar t-portala koji je članak i napisao, a u uvodu konstatirao kako je “Skupocjena fasada palače Hrvatske biskupske konferencije vjerojatno napravljena od lažnog oniksa jer pravi poludragi kamen ne bi smio tako brzo propadati na atmosferskim prilikama kakve vladaju u Zagrebu, smatraju hrvatski stručnjaci”. Da je pokušao s razumijevanjem slušati što su mu sugovornici rekli, vjerojatno bi već shvatio da je fasada (ne zgrada) napravljena od pravog oniksa, a lažna je bila jedino vijest da je on skupocjen, i poludragi kamen.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save