Zašto se Hrvati srame tradicije koju Europa slavi?!
Mi kao da se stidimo i bojimo se podsjećanja na to što su Hrvati značili u obrani Europe od Osmanskog carstva.
Iako zvuči već pomalo otrcano od ponavljanja, Hrvati nikako ne shvaćaju pravo značenje izreke koja kaže da nema budućnosti narod koji ne cjeni vlastitu prošlost. Zadnji primjer omalovažavanja naše tradicije zabilježili smo nedavno, prilikom predstavljanja Sinjske alke u sjedištu Europske unije u Bruxellesu. Taj događaj je izazvao puno veću pažnju inozemnih nego domaćih medija. Hrvatskoj televiziji izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu bili su važniji događaj od našim vitezova u EU, pa su svoju dopisnicu iz Bruxellesa na dan dolaska alkara poslali u London.
Osim u zgradi Europske unije, Sinjski alkari i alkarski momci izazvali su veliku pažnju i na ulicama Bruxellesa, pričao mi prijatelj koji se tog dana slučajno zatekao u Belgiji. Hrvat zaposlen u sjedištu EU-a svjedoči mi da su hrvatski vitezovi izazvali ogroman interes i kod europarlamentaraca iz skoro svih država. Sami Sinjski alkari kažu da su ih posjetili skoro svi zastupnici iz redova hrvatskih pučana u EU, te Tonino Picula iz redova lijeve frakcije. Za ostale hrvatske europarlamentarce, dakle osim za one iz redova HDZ-e te za Ružu Tomašić i Tonina Piculu, njihov dolazak nije bio osobito značajan događaj.
Sinjska alka je uvrštena u nematerijalnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. Ovako to zvuči kao fraza, ali značenje toga ima veliku težinu. Viteška igra cetinskog kraja priznata je kao dio svjetske civilizacijske baštine koju treba sačuvati pod svaku cijenu. Nije tu riječ o obvezi čuvanja Sinjske alke zbog brzih konja ili lijepih narodnih nošnji, nego zbog njezinog utjecaja na razvoj kulture i civilizacije. Stavljanjem na popis nematerijalne baštine pod zaštitom UNESCO-a Akli je priznat status presudnog utjecaja na kulturu ovog podneblja.
Ove godine proslavljamo puna tri stoljeća održavanja viteškog alkarskog nadmetanja. Ono je započeto kao spomen na događaj, na veliku bitku u kojoj je poražena moćna turska vojka pred čijim naletom je drhtala cijela Europa. Hrvatska uloga u tom vremenu takva je da Hrvati imaju razloga za kolektivni ponos. Nažalost. mi kao da se stidimo i bojimo se podsjećanja na to što su Hrvati značili u obrani Europe od Osmanskog carstva. Nimalo se ne trudimo zaboravljivu Europu podsjetiti na to, a kad se i ukaže prilika, kao prije desetak dana prilikom dolaska alkara u Bruxelles, tada to i sami zanemarujemo.
Hrvatska radio – televizija je pokrovitelj tristote godišnjice Sinjske alke. Nažalost, za javnu televizijsku kuću to ne znači da je trebala u Bruxelles poslati ekipu s novinarom i kamermanom kako bi nas izvjestili o svakom detalju alkarskog pohoda na sjedište EU. Za Radmana i društvo pokroviteljstvo nije značilo to da im njihovi hrvatski vitezovi budu važniji od izbora britanske aristokracije, pa da svoju dopisnicu ostave u Bruxellesu, umjesto što je ona izvještavala iz Londona. Za HRT pokoroviteljstvo znači samo to da oni imaju ekskluzivno pravo na snimanje događaja vezanih uz Alku i da samo oni mogu zaraditi na takvom filmskom materijalu.
Mogućnost izravnog prijenosa održavanja Alke na javnoj televiziji daje im mogućnost za ucjenu. To što su propustili kamerom i izvještajima popratiti značajan događaj u promociji Alke, u promociji hrvatske tradicije, davno je prošlo svršeno vrijeme i propust za kojeg nitko neće odgovarati. Viteško alkarsko društvo iz Sinja i onako nema puno manevarskog prostora u toj priči, pa HRT sam određuje što je zanimljivo, a što nije vezano uz Alku.
Da ne bi ispalo kako napadam samo HRT, treba spomenuti ni da se ostali nacionalni mediji nisu pretrgli s izvještajima o hrvatskim vitezovima u Bruxellesu. Mislim da je tih dana udarna vijest bila da Severinin novi svekar još nije do kraja odgledao njezin poznati video uradak.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
