Pastirsko-državnički pohod pape Franje Sarajevu ne prestaje izazivati različite i uglavnom oprječne komentare i reakcije. Kako u svjetovnim medijima – poglavito u kolumnama tzv. ‘dežurnih stražara’ nad javnim mnijenjem (a najčešće “peračima mozga” čitateljima) – tako i među tzv. običnim ljudima pa i vjernicima.

Susretnem tako nedavno na Kaptolu dragoga kolegu (vrlo uglednog i cijenjenog među klerom i narodom – a imam sličnih prijatelja i znanaca i među katoličkim laicima intelektualcima) – nismo se vidjeli možda i nekoliko godina, ali on meni u prvoj rečenici, nekako snuždeno (kao učenici na putu u Emaus!) veli: “Znaj kaj, nisam baš zadovoljan Papinim nastupom u Sarajevu…!”

Zašto? Zato što su mnogi od tih i takvih razočaranih – to sam mu otvoreno rekao – očekivali da Papa govori upravo onako kako bi govorio u njihovu vlastitom dvorištu… (Premda, ruku na srce, bilo je u svim Papinim govorima i tzv. općih mjesta, koja jednako odgovaraju i na Aljasci i na Madagaskaru i u Fukushimi i u Washingtonu… Meni osobno naj(is)praznija je floskula: NIKAD VIŠE RATA!, ali i za nju je Papa sigurno imao ‘najpuniji’ razlog, a svakako je kompenzirana spominjanjem “trećega svjetskog rata” i strašne činjenice da ratove planiraju oni koji prodaju oružje – što je prije njega “uvijeno” spomenuo i papa Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptor hominis” pa su ga pokušali likvidirati…(!)… itd.

Razumijem kolegu ‘kaptolika’ i ne osuđujem ga – to više što ne spada u one (vatikanske i kaptolske) “kurijalce” kojima je papa Franjo nedavno “očitao bukvicu” – ali je ipak teško shvatiti kako neki tzv. ugledni crkveni ljudi ne shvaćaju da se na svijet ne može gledati kroz ključanicu velike porte svojega “čardaka ni na nebu ni na zemlji”…

Zapravo, gledano u cjelini, bit svega je da su od Papina nastupa u Sarajevu svi imali neka SVOJA očekivanja. Štoviše, od OVOGA Pape svi stalno imaju SVOJA očekivanja i zamišljaju njegove nastupe, stil, program… sve… po nekoj SVOJOJ mjeri… i jao Papi ako nije tako odnosno ako nije takav! Zbog toga je za neke čisti “antipapa”, a za neke čak – “antikrist”! Njihovi mejlovi stižu mi svaki dan, poglavito s Fejsa… i mnogo vrjemena gubim samo na brisanje, a žao mi ih je “otkantati” (ali neću to još dugo trpjeti – možda samo do kraja ovoga posta!)! I takvi se, što je zabrinjavajuće i potpuno nelogično, mirne savjesti i dalje nazivaju i smatraju – KATOLICIMA!

Na moju veliku žalost, među sadašnjim “papomrscima” – ili, doslovce ih se može tako zvati, “franjomrscima” – ima mnogo onih koji su oduševljeni Međugorjem. U toj skupini su mnoge pobožne duše bez ikakve teološke izobrazbe, ali i oni s malo pobožnosti i još manje duhovnosti ali s mnogo teološke ‘bezobrazbe’ – koji i biblijskim citatima barataju gotovo kao Napasnik tijekom Isusove kušnje u pustinji…

Sada su dodatno bijesni nakon što su “progutali” medijske interpretacije Papina upozorenja na “šou” koji neki po svijetu izvode s vidjeocima i tako zlorabe njihovu iskrenost i dobronamjernost… Takvi su, nažalost, uvjereni da je Gospa žestoki protivnik i pape Franje i biskupa Perića, štoviše, siguran sam da bi se oni i protiv Kraljice mira uznemireni okrenuli kada bi vidjeoci prenijeli Njezino miroljubivo majčinsko razumijevanje za postupke tih pastira (ma koliko bili bolni i grubi)! A upravo je grubost, bahatost, samouvjerenost, oholost, drska sigurnost u “ispravnost” njihovih stavova ter ponašanje bez imalo poniznosti glavna oznaka gotovo svih trenutačnih “franjomrzaca” – što je vrlo znakovito…

U toj kategoriji ‘katolikoidnih međugorofila’ – koji (najvjerojatnije nehotice!) svojim stilom, mišlju, riječju i djelom uvelike štete Međugorju i Božjem planu s njime! – poseban su endem fanatični širitelji raznih privatnih objava, među kojima se ističe tzv. “Knjiga istine”, i razne druge ‘listine’…

Zajednički nazivnik im je svima najava “posljednjih vrjemena” odnosno čvrsta vjera u “dolazak Antikrista” – o kojemu govore (Bože mi oprosti, ali to je očito!) s posebnim ushićenjem, kao da mu se raduju i (takav dojam ostavljaju) bili bi teško razočarani u samoga Isusa Krista kad sve ne bi bilo po njihovim i “Gospinim proročanstvima” – jer, kako nas sve uvjeravaju (tumačeći Otkrivenje i cijelu Bibliju kako njima izravno upravo sada “govori Duh Sveti”), i Papa i mnogi kardinali i biskupi i svećenici… nekim svojim postupcima pripremaju teren za tu “apokalipsu”…! Usput, zaboravljaju ili najvjerojatnije uopće ne znaju da je doslovce ista takva ‘pobožna panika’ vladala i u prvim stoljećima Crkve i pojavljivala se stalno u gotovo pravilnim vrjemenskim razmacima (kao što su se i veliki “potresi” događali u Crkvi svakih 200 godina)…

Na kraju, da još malo ‘zašiljim’, vjerojatno će se u budućnosti o takvim pojavama pisati kao o ‘novom dobu’ (new age) odnosno o ‘novim fenomenima’ u katoličanstvu, koji su zapravo samo ‘reciklaža’ starih zabluda i starih strahova onih kršćana koji ne vjeruju dovoljno Isusovim riječima da Njegovu Crkvu “ni vrata paklena neće nadvladati” pa se zato oni sami moraju snažno angažirati da tim “vratima…”, pardon, da Crkvi pomognu u toj “završnoj borbi” u “globalnom Armagedonu”…

Završit ću ovaj odjeljak još ‘zašiljenijim karikiranjem’ – premda takvi “Gospini vojnici” u većini nisu ni iz Bosne ni iz Hercegovine, vjerojatno će ih u budućnosti netko uspoređivati s “bogumilim” pripadnicima “Crkve bosanske” u srednjem vijeku ter ih naz(i)vati pomalo čak uvrjedljivim imenima: “hercegovački krstjani”, “međukatolici”, “međukrstjani”, “međugorski patareni”, “mimokršćani”… i sl. (ispričavam se i žao mi je ako nisam bio dovoljno maštovit i vidovit ili ako sam bilo koga osobno uvrijedio – to mi nije namjera, jer kritiziram zablude a ne ljude!).

A kad je o ‘štalokatolicima’ riječ, napominjem kako valja paziti da ih se ne zamijeni s tzv. “starokatolicima”, tj. s pripadnicima “Hrvatske (staro)katoličke crkve” (o kojoj najosnovnije podatke donosi i Wikipedija, a najvažnije je da je ta kršćanska zajednica nastala iz opozicije nekih njemačkih teologa na Prvom vatikanskom koncilu, zbog protivljenja dogmi o papinoj nepogrješivosti i primatu, a odvojili su se od Rimokatoličke crkve na kongresu u Münchenu 1871.; u Hrvatskoj su organizirani 1922.).

Jasno, i ‘štalokatolici’ su ‘stari’, tj. slijede vrlo staru tradiciju prisutnu u svim kršćanskim zemljama. Zapravo, iako i ‘štalokatolici’ u Hrvatskoj ‘datiraju’ vjerojatno od stoljeća sedmog, njihovo sam masovnije ‘okupljanje’ uočio tek ove godine na Tijelovo. Naime, kako ta kršćanska svetkovina “pada” uvijek u četvrtak ter je također državni blagdan, mnogi taj, na njihov način ‘sveti dan’, ‘slave’ radno – i taj dan, i svaki dan do nedjelje (koja je redovito uključena u ‘proslavu’).

Naravno, premda izvorno pripadaju selu, brojne njihove ‘zajednice’ postoje i u većim mjestima odnosno u gradovima, ali tamo se – po poznatoj pop/rock formuli “princip je isti, ostalo su nijanse” – nazivaju “morekatolici”, “caffekatolici”, “trgokatolici”, “šumokatolici” (u Zagrebu su to “sljemekatolici”), “motokatolici”, “loptokatolici”, “šopingatolici”… itd. – ovisno dakle o tome gdje, tj. u kojoj “crkvi” te kršćanske krštene duše provode svetu nedjelju, Dan Gospodnji! A ‘ŠTALOKATOLICI’, što je očito iz njihova naziva, gotovo da ne izlaze iz ŠTALE odnosno sve što tijekom cijeloga dana pa i cijeli život rade – služi njihovoj štali.

Oni su zapravo potpuno ‘štaloovisni’ – kao neki o alkoholu, o videoigrama, o klađenju, o seksu, o drogi… – oni ni o čemu ne razmišljaju osim o funkcioniranju njihove štale! A budući da se u Hrvatskoj, zahvaljujući staroj tradiciji “spajanja praznika”, Tijelovo slavi čak ČETIRI DANA, naši su ‘štalokatolici’ već u četvrtak, tj. upravo na prvi dan superproduženoga vikenda izišli na svoje travnjake sa svojim traktorima – neki u košnju, neki u prevrtanje, neki u skupljanje, neki u baliranje, neki u odvoženje – ovisno o tome što su napravili predhodnih dana! Svi ti njihovi poslovi obavljaju se kao ‘sveti obredi’ u čast njihovim ‘svetim kravama”, ali među njima se posebno ističe ‘baaliranje’ (kao u čast boga Baala!) jer u njemu kao ‘ministranti’ vrlo rado sudjeluju i djeca nakon KRIZME – i dečki i djevojčice…

Tako je rad sa sijenom postao svetinja pa se Tijelovo (vjerska svetkovina) pretvorilo u radno-rekreativni ‘štalokatolički blagdan’ – SIJENOVO, čije su glavne oznake ‘sijenovske traktorske procesije’… jednako kao što su na cestama i prvi i zadnji dan toga “blagdana” na našim (auto)cestama duuuugačke ‘motoprocesije’… Naziv ‘Sijenovo’ može ostati za sve ‘crkve’ (seoske i gradske) jer SIJENO ovdje ne označava krmivo (hranu za životinje), nego – nasuprot pšenici! – simbolizira biljku od koje NEMA KRUHA…

U nadi da je sve dosad rečeno “sapienti sat” (“pametnu dosta” – a blenti ni budilica!), više neću tome ništa dodavati, jer bi trebalo biti dovoljno jasno “što je pjesnik htio reći” (a osim toga stalno mi prigovaraju da pišem preduge postove – kao da ja pišem za one koji NE čitaju!)! Zato – ustrajući u molitvi za sve koji su mi se bilo kada preporučili pa i za one zabludjele, za obraćenje grješnika, za duše u čistilištu, za one kojih se nitko ne spominje u svojim molitvama… – odričem se prijateljstva (stvarnoga i virtualnoga) svih onih katolika koji napadaju, obezvrjeđuju, izruguju, odbacuju Papu ter ne želim imati udjela u njihovim jalovim mislima, riječima i djelima tame, nego ih dapače, kako sam i dosad činio – prema biblijskoj uputi raskrinkavam (Ef 5,11), jer oni su sami sebe svrstali u nekakvu čudnu ‘katoličku sektu protestantskih pravoslavaca posljednjih dana’!

N(pn)B – nadoknadit ću sljedeći put!

Izvor: glasbrotnja.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save