Josip Jović: Izbori su jedino rješenje
Turistima se zaista moglo učiniti, kako bilježi naša novinarka, da se na Markovu trgu te dramatične noći između četvrtka i petka i sljedeći dan snima nekakav film. Kordoni policije, blokirani trg, željezne ograde, naguravanje na vratima crkve i čovjek na krovu koji se premišlja bi li skočio ili ne. U vlastitom strahu od braniteljskih demonstracija vlast je poduzela pretjerane mjere represije spremna čak poslati policiju u crkvu koja je pak nalikovala na neko strano veleposlanstvo, koje je pružilo azil žrtvama političkog progona.
Zastupnici su se u Saboru uključili promptno u smirivanje stanja i, reklo bismo, njihove su diskusije (Lesar, Milas, Pupovac…) ovaj put bile iznimno konstruktivne. Sve osim rasprave Nenada Stazića koji se potrudio doliti ulje na vatru Za njega su branitelji koji su prosvjedovali tek „grupa militanata“ koja djeluju u ime onih koji su krali i koji kradu čak i „dan radosti“, misleći na taj dan kad je objavljeno da je zemlja nakon šest kriznih godina izišli iz recesije. Vođu oporbe nazvao je lijenčinom i kukavicom. Spomenuo je „nacionalistički kič“ i „srednjovjekovne dogme“.
Dugo je trebalo premijeru Zoranu Milanoviću da se obrati nezadovoljnim veteranima i javnosti. Čak je i predsjednica države, kako stoji u njezinu priopćenju, s njim bezuspješno pokušala uspostaviti kontakt. I on u braniteljskoj pobuni vidi isključivo prste HDZ-a, koji želi do vlasti „utjerivanjem straha“ pa čak i prste Kolinde Grabar-Kitarović, čiji je savjetnik navodno sudionik prosvjeda. Na koncu je ipak pozvao prosvjednike na razgovor i samim time barem do ponedjeljka smirio situaciju. Dvojica bivših predsjednika su demonstracije ocijenili kao nasilno rušenje institucija, kao nešto što je veoma blisko državnom udaru.
Nije produktivno govoriti kako su branitelji izmanipulirani, jer je to uvredljivo i dodatno iritira, a ne može biti ni točno. Previše su ti ljudi pregrmjeli i previše su ponosni da bi se dali od bilo koga manipulirati. A ni eventualnim „manipulatorima“ zacijelo takva konstrukcija ne ide u račun, jer dobrom dijelu birača tih dvjesto i nešto dana života pod šatorom pomalo počinje ići na živce. Posve je deplasirano spominjanje vojnog udara. Ta ne radi se o vojnoj hunti već o običnim, nemoćnim građanima i invalidima, koji kad bi nešto i htjeli silom mijenjati ne bi tražili razgovor s Vladom.
Razlozi nezadovoljstva
Čini se da prave razloge nezadovoljstva nitko nije ni pokušao shvatiti niti su ih sami prosvjednici znali dovoljno dobro objasniti. Ono nije samo rezultat tek eventualno uskraćenih socijalnih prava, nego prvenstveno općeg stanja u društvu i specijalno odnosa prema državi i Domovinskom ratu vodećih medija, nevladinih udruga i političara. Zapravo cjelokupna politika sadašnje koalicije i bivšeg predsjednika vodila je prema ovome što sada gledamo.
Počelo je odustajanjem od pokroviteljstva nad komemoracijama u Bleiburgu, nastavilo se nametanjem ćirilice u Vukovaru, registrom (lažnih) branitelja, širenjem teza o lažiranom ratu, teorijom kako je ZAVNOH pravi izvor suvremene države, veličanjem Tita i titoizma, nerijetkim izjednačavanjem žrtve i agresora, suđenjima vodećim osobama obrane, odustajanjem od progona silovatelja i ubojica, stambenim i mirovinskim zbrinjavanjem pripadnika agresorske (para)vojske nerijetko nauštrb samih branitelja, zaštitom Udbinih egzekutora, pa sve do pokušaja da se obilježavanje Oluje izmjesti iz Knina.
Žalim branitelje koji bezuspješno pokušavaju skrenuti pozornost vlasti na ono što ih boli, žalim i vlast koja nije u stanju to razumjeti i koja ih dodatno iritira nastojeći ih prikazati kao skupinu koja nema vlastitu pamet i volju, žalim i policiju koja je gurnuta na svoje suborce ili suborce svojih očeva, a žalim i Hrvatsku, zemlju koja je unatoč svih svojih sjajnih mogućnosti i nakon teško prijeđenog puta zapala u podjele i besperspektivnost s Vladom koja nema rješenja ni vizije i koja se hvali napretkom od 0,01 posto!
Ništa od dijaloga
Svi se pozivaju na dijalog, ali bojim se kako istinskog dijaloga više ne može biti. Moglo se smijeniti ministra (kome je on tako važan?) moglo se pokrenuti donošenje novog zakona o braniteljima uz njihovo sudjelovanje, moglo se barem pokušati ublažiti napetosti, ali nije. Svi su ostali ukopani u svojim pozicijama. Izgubljeno je vrijeme i, što je još gore, izgubljeno je povjerenje. Za vladajuće strukture radi se tek o „militantnoj skupini“ koja u stvari ne zna što hoće i koja postavlja nerealne zahtjeve, dok su za branitelje vladajući od početka do kraja na strani onoga i onih protiv kojih su se i protiv čega su oni krvarili.
Jedino su pravo rješenje u ovoj situaciji izbori koji više nisu ni izvanredni pa kome narod da povjerenje moraju mu ga dati i branitelji. Dotle se treba strpjeti i najbolje je razići se i otići kućama, jer prosvjedi više nemaju smisla. Njima se više ništa ne može postići osim sukoba i nereda, ili točnije njima je već postignuto sve što se njima može postići. Izbori bi zacijelo dobro došli kao olakšanje i onima koji su trenutno na vlasti i koji se grčevito bore da tu ostanu što duže. Javnost je dovoljno senzibilizirana, a Milanovićeva je garnitura pokazala svoje pravo lice, koje se nekom sviđa, a nekom ne sviđa. Koliko je jednih, a koliko drugih vidjet će se uskoro.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
