Katolici opraštaju, džihadisti nikada!
Cijeli civilizirani svijet zgražao se početkom ove godine nad masakrom u satiričkom tjedniku Charlie Hebdo u Parizu, kad su usred bijela dana militantni islamski džihadisti upali u redakciju u centru francuske metropole i pobili vodeće karikaturiste i urednike lista koji se drznuo u više navrata narugati se s prorokom Muhamedom. Jer, smatrali su, nitko nema pravo dirnuti u njihove svetinje, i zato ih je stigla osvetnička ruka prorokovih sljedbenika koji su od cijeloga njegova nauka razumjeli samo onaj o džihadu kao svetom ratu protiv nevjernika.
Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji – mislim na teroriste koji su iz čista mira pucali na satiričare – zacijelo bi tako zaključio čovjek koji sebi pripisuje pravo da ljude naziva, naprimjer: gnjidama, desničarskom stokom, katoličkim talibanima i intelektualcima iz žnjanskog kafića.
I onda kad mu gospoda intelektualci odgovore kako i priliči ljudima s visokom školskom naobrazbom a i u skladu s onim što je još u rimskom pravu zacrtano prije dvije tisuće godina, odnosno, kad se to otrovno piskaralo pozove da na sudu obrazloži svoje niske uvrede i nečastive konstrukcije, tada se kukavica skriva kao da je u zemlju propao.
Pa je na kraju u splitsku Palaču pravde priveden od organa reda i konačno ovih dana pravomoćno osuđen zbog teških uvreda, laži i kleveta. Kad je nedvojbeno dokazano da je kriv, naš junak uz pomoć svojih istomišljenika od sebe stvara žrtvu, i cinično poručuje kako mu je žao što nije bio još oštriji u spornom tekstu: Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji.
Misli pritom na deset splitskih intelektualaca čije je teze izvrtao i s njima se sprdao, jer su prije tri godine doveli u vezu organiziranje prvog Gay pridea u Gradu pod Marjanom s potragom koja se u lipnju 2011. vodila za tada nestalom Antonijom Bilić, kao “neizravnom žrtvom” osiguranja manifestacije u kojoj je bilo uključeno tisuće policajaca. Da nisu bili na splitskoj Rivi, možda su mogli izravno pomoći da se na vrijeme zaustavi zločin, ubojstvo mlade Drnišanke koje je šokiralo Hrvatsku, a i širu javnost.
Ruku na srce, nesretna Antonijina sudbina puno je strašnije zlo od onoga što su pretrpjeli mekušasti pripadnici istospolne populacije kad su naletjeli na gnjev bijesnih građana koji nisu željeli da im pred nosom paradiraju pederi i lezbe i pripadnici sličnih seksualnih i rodnih orijentacija, koji se tobože bore za svoja prava, a u stvari služe projektu razgradnje naravnog braka muškarca i žene te obitelji kako ju je zamislio i utemeljio Stvoritelj i upisao u ljudsku narav.
Ne mora se, naravno, nitko slagati s ovim što pišem, ili što su izrekla gospoda iz žnjanskoga kafića. No, kako se rado pozivamo na pravnu državu, pogledajmo što o svemu stoji u predmetnoj sudskoj presudi: “Autor spornog članka je iznoseći čitav niz uvreda na račun tužitelja izašao izvan granica profesionalnog ponašanja jer je sve navedeno daleko od iznošenja vrijednosnog suda autora izraženog na osebujan način već se kompletan članak uglavnom zasniva na iznošenju teških uvreda upućenih izravno tužiteljima”(!)
I pitate se možda na kraju kakve veze sve ovo ima s onim na početku spominjanim pokoljem u satiričkom tjedniku Charlie Hebdo. Taj se list iz broja u broj izruguje i s Isusom Kristom, Blaženom Djevicom Marijom… Pape naših dana često su se našli i nalaze se na udaru oštrih pera iz Pariza. Uza sve to, nikada nikome iz katoličkih krugova nije palo na pamet na silu se obračunavati s onima koji vrijeđaju temelje naše vjere. Štoviše, papa je Frane na vijest o ubojstvu urednika i karikaturista služio za njih misu.
Tako i “autor spornog članka” može slobodno platiti misu i moliti se Bogu koji postoji i koji daje da sunce sja i dobrima i zlima, jer katolici u skladu s evanđeoskim naukom opraštaju svojim neprijateljima, a ISIL-ovci su na sreću još dovoljno daleko, toliko da su mu muda i dalje obadva na svom mjestu.
A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. (Mt 5,44)
IVAN UGRIN/MISIJA
