KING KONG
Prije otprilike dvije godine Zoran se Milanović proslavio izjavom ”Tjerali ste lisicu, a istjerali King Konga”. Rekao je to povodom svoga neuspješnog spašavanja ”vojnika Perkovića” od sudskog progona njemačkih vlasti, a mislio je na HDZ, ali i sve one u javnosti koji su se zalagali za procesuiranje udbaških zločina.
Mnogi su nagađali tko bi ili što bi mogao biti taj King Kong o kojemu je Milanović govorio, no nitko nije uspijevao domisliti nešto konkretno i suvislo. Na kraju se i odustalo od nagađanja jer Milanovićeve doskočice su pretvrd orah za običan um.
Međutim, u posljednje vrijeme otisci Milanovićeva King Konga uočljivi su na više mjesta u Hrvatskoj. Konačno se počeo pokazivati. Površan promatrač ne bi te zbrkane tragove povezao s King Kongom jer King Konga zamišlja kao gorostasnog majmuna, što je holivudska izmišljotina trulog Zapada. Ovaj, realsocijalistički King Kong više je onako King Kong s ”ljudskim likom”. Štoviše, ideološki izgrađen King Kong. Ukratko, ugrožene strukture uzvraćaju udarac. Politički život u Hrvatskoj doveden je do usijanja uslijed ideološkog rata tih struktura za bolju prošlost. Jer samo tako mogu osigurati vlastiti povlašten status u budućnosti.
Pitate se: Koji su to King Kongovi tragovi? Ima ih na sve strane! Manolić-Mesićeva naknadna saznanja o Karamarkovoj ”doušničkoj” prošlosti, upad specijalaca u crkvu svetoga Marka, misteriozni kukasti križ na Poljudu, retorika ”mi ili oni” itd. No, sve je to samo početak cijelog niza potresa, zabuna i diverzija koje će se dogoditi ako ”ugrožene strukture” doista osjete da gube poluge moći i da će uistinu doći do nekog vida lustracije u Hrvatskoj. Vrhunac svih tih sukoba mogao bi se događati najesen, tijekom predizbornih mjeseci. Bilo kako bilo, predstoje nam zanimljiva vremena.
U isto vrijeme u Hrvatskoj se osjećaju i naznake nekih drugih procesa. Recimo, povratak Tihomira Dujmovića u Slobodnu Dalmaciju, uz istodobni odlazak Dežulovića, Tomića i Pavičića iz Slobodne Dalmacije, ukazuje možda na to da neizvjesna budućnost pomalo nagriza neprobojni medijski štit oko političkih nasljednika KPH. Naravno, ne treba isključiti ni financijski moment u cijeloj toj priči. Koliko god Hrvati naivni bili, ne možeš im godinama iz tjedna u tjedan poručivati da su pretežno ustaše, gnjide, krezubi, katotalibani itd. i očekivati da naklada ne pada. Ne ide to. A Hanžekoviću je, ma koliko liberalan bio, novac ipak važan.
Nebulozni ruski izvještaj o ”pokrštavanju Srba” u Hrvatskoj pokazuje da se i na globalnoj sceni događaju neke stvari koje, čini se, vode stvaranju dvaju suprotstavljenih tabora. U toj šahovskoj igri, htjela – ne htjela, Hrvatska ide u zapadni tabor. Čini mi se da je i Josipović izgubio izbore, između ostalog i zato što je izgubio podršku određenih centara moći. Te činjenice ne idu u prilog političarima mesićevskog kova. Iako su se rado odazivali pozivima iz Londona ili Haaga, oni se intimno najbolje osjećaju u društvu Gadafija, Castra ili Nazarbajeva. Stoga nije isključeno da nekomunistička Hrvatska u ovoj fazi velike šahovske partije ima barem malu naklonost Zapada. Nije da se pretjerano veselim aktualnoj američkoj politici ”širenja demokracije” u svijetu, ali mali predah od stiska olinjalih udbaša i njihovih neokomunističkih zaštitnika dobro bi nam došao.
Kako god, King Kongu vrijeme istječe. Može rušiti, ali, odavno udaljen od svog prirodnog staništa, nema šanse da opstane.
Damir Pešorda/HRsvijet/dragovoljac.com
