Nove krivotvorine Slavka i Ive Goldsteina

Ta nedjelja 4. svibnja 1980. bila je dan neobične tuge za sve samosvjesne Hrvate – Svirepi zlotvor Josip Broz Tito umro je prirodnom smrću i bez suda! Surovi Bože, u kakve nas kušnje dovodiš? Tito je dao smaknuti stotine tisuća nevinih ljudi! Tito je usmrtio cijele narode!

Slavko i Ivo Goldstein konačno su shvatili da Tito nije bio antifašist. Pa ipak, nude nam nove zakrpe kulta Tito. Tito je bio toliko ljudski prazan da ga možemo načiniti sa 3D printerom. Nešto se pitam, bi li partizan Slavko Goldstein prihvatio komunističku NDH?

“Novi slovenski savez” okuplja protivnike komunističkog režima. Za sutrašnju subotu, 13. lipnja 2015. u 11:00 pri oknu sv. Barbare u Hudoj jami, zakazana je komemoracija u povodu 70. obljetnice ratnog zločina nad Hrvatima. Pronađeni su i dijelom forenzički obrađeni posmrtni ostaci oko 3.000 žrtava, među kojima su više od 300 njih bili žene i djeca. Duhovni oprost od žrtava vodit će katolički velikodostojnici Stanislav Lipovšek, Mile Bogović i Edmund Rudolf Wagenhofer. Dvije žrtve došle su na ideju sakriti se baš u jamu, odakle su se iskrale noću, koristeći nabacana tijela, sve prije zalijevanja ulaza betonom, pa se tako za zločin saznalo. Zamislite na kakve su ideje dolazili klerofašisti da kompromitiraju Tita!

Drugačiju “istinu” o Titu serviraju nam Slavko i Ivo Goldstein. Njihova nova knjiga i teza o 3D Titu i 3D Hudoj jami zapravo je na svoj način neukusna. Zanimljivo, knjiga nam stiže uoči parlamentarnih izbora, u okolnostima koje je neki dan u Sarajevu papa Franjo prepoznao kao Treći svjetski rat. Hrvati žive u totalnoj depresiji, sa obje strane Une, u uvjetima totalne reokupacije. Okupacijska vlast bezuspješno se skriva iza lažnih pokazatelja oporavka. Partija nalazi da je najpametnije pitanje novog mandata riješiti unutar podjela iz Drugog svjetskog rata. Kada podvučemo crtu, hrvatski branitelji ispali su poremećene osobe. Tko normalan može braniti ovakvu zemlju? Vesna Pusić instalirala je Ivu Goldsteina za veleposlanika RH u Parizu, i time pridobila mnoge lobije u svijetu da podrže njenu kandidaturu za mjesto glavne tajnice UN-a. A Ivo je požurio u veleposlanstvu istaknuti Titovu sliku, kao dokaz reokupacije Hrvatske. Krug je interesno zatvoren – Vesna Pusić je projekt Slavka Goldsteina.

Slavko i Ivo Goldstein u sjeni Holokausta i tragedije u vlastitoj obitelji svaku Hrvatsku do Drine vide kao nešto loše. Sve više sumnjamo i u njihovu ljubav prema avnojskoj SRH/RH. Uvijek se pitam kako bizantolog Ivo Goldstein doživljava Branimira i njegovo i naše priklanjanje Rimu. Zašto samo Hrvati trebaju zanemariti svoje rodoslovlje? Jer, trodimenzionalni Slavko uredno je slijedio vlastito jednodimenzionalno rodoslovlje, pa se nakon Drugog svjetskog rata prijavio u izraelsku vojsku. Jeli “sovjetski agent Tito” više učinio za sovjete ili za cionizam? Tito je poticao odlazak domaćih Židova u Izrael, slovio je kao veliki prijatelj arapskih nacija, ali je iste nagovorio na vojne avanture koje su pasale Izraelu, koje su realno proširile Izrael. Slavko je isprobao i kibuc. Kako mu pravi komunizam nije odgovarao, vratio se u Jugoslaviju, na ugodnu poziciju profesionalnog titoiste.

Trodimenzionalne ubojice

Pokoj duši nesretnog Ive Goldsteina, knjižničara u Karlovcu, ovdje ću odvojiti više redaka za njegovog ubojicu, koristeći stil nekih njegovih potomaka u relativiziranju zločina partizana. Da naglasim koliko je titoizam neukusna pojava. Onako na prvu, tvrdim da je ubojica oca Slavka Goldsteina bio trodimenzionalan lik. Imao je i neke pozitivne crtice. Kada je umro, mnogi su za njim plakali, kao da je tog dana stao cijeli život. Na ispraćaju je vjerojatno puštena kajkavska tužaljka “Fala”. Opaki ubojica najprije je bio predivna beba, pa pitomi bosonogi dječak, pa onda šegrt, vojnik, zarobljenik, bonvivan i plejboj. Supruga ubojice bila je prekrasna žena. Zašto sotonizirati čovjeka koji je imao samo jednu jedinu manu ubijanja?

Slično promišljaju Slavko i Ivo o Titu, koji je ubijao cijele narode. A počeo je tako skromno. Cijelog života patio se s jednostavnim rečenicama. Ponavljao je prvi razred! Prirodno je uslijedila njegova jedina intelektualna faza, na bauštelama Austrougarske. Kada ga zatekla vojska, pa ruska fronta i zarobljeništvo, za njega je to bila relaksacija. U Oktobarsku revoluciju uključio se kao pripadnik Kažnjeničke bojne. Dobio je tatarski nadimak Tuta, a sovjeti su ga “prekrstili” u Tito. Sovjeti su obratili pažnju na njega zbog tog njegovog prirođeno opakog pogleda. Prepoznali su njegovu prirodnu i životnu neotesanost i nedostatak empatije za bilo koga, pa je postao likvidator. Kod nas je ponovno završio u pržunu. Mutavi Bravar načinio je eksplozivnu napravu koja nije eksplodirala. Tako smo dobili cirkus poznat kao “Bombaški proces”, na kojemu se Josip Broz branio da je miroljubiv i da je namjerno sabotirao komunističku ilegalu. Da je Zvonko Bušić imao uza se takvog stručnjaka, danas bi bio živ i sretan, vjerojatno i prvi predsjednik RH.

Oni neosjetljivi među nama su dugovječni – ne doživljavaju stresove, niti ih muči pravednost. S druge strane, postoji nešto mazohističko u temeljnom biću čovjeka, genetski povezano sa užasnim patnjama kroz koje je prošla ljudska vrsta. Pojedincu se u sjećanje najviše ureže nesreća, prema kojoj razvija pomalo bolesnu ovisnost. Prisjetim se 1990. kada je Đuro Perica, vidno poremećen štokholmskim sindromom, izašao pred narod i izjavio kako ljubi kretena koji ga je u istrazi vezao za radijator! Tuđman je poštivao Tita, ali je svoje zarobljenike pustio da odu na slobodu. Koji idiot! Našlo se tu more naših blentavih jednodimenzionalnih fatalista i mazohista. Te tužne nedjelje 1980. na ispraćaju smrdljive boljševičke lešine na zagrebačkom kolodvoru čula se kajkavska pjesma “Fala”. Miroslav Krleža izrekao je nešto raskrinkavajuće: “Za dugom kolonom svojih mrtvih divizija ode Tito preko Romanije”.

Slavko i Ivo Goldstein sami ruše svoje ranije teze

Posve prirodno, 3D Tito bježao je prvi! Bio je glup kao top, a ipak prirodno lukav i 3D pokvaren. Vi ranjenici odite na jednu stranu, a ja ću se pritajiti dok Velebit u Gornjem Vakufu dogovori našu predaju Nijemcima. Odi ti Savo na njemačke položaje, a ja ću zaprašiti na drugu stranu. Jurišajte vi Crnogorci ponosno na utvrđeni Kupres, a ja ću sigurnijim putem. Samo vi držite položaje u Drvaru, ja sam u Moskvi. A bedasti Hrvati danas se čude kako je Tito tako lako žrtvovao ustaše. Partizani su već u ožujku 1943. poraženi od Nijemaca na Neretvi. Zaista su u Gornjem Vakufu pregovarali s Nijemcima o predaji. Prema svjedočenju Koče Popovića, “genijalno Titovo rušenje mostova na Neretvi” je obična izmišljotina i budalaština. Uhvaćeni u laži, Slavko i Ivo Goldstein nude nam novu konstrukciju: genijalni Tito mudro je izgradio mit o “Bitci za ranjenike”.

Otac i sin Goldstein priznaju da su tri glavna aspekta Titove politike doživjela fijasko: raspali su se socijalizam, Jugoslavija i Nesvrstani. I još sam Slavko Goldstein priznaje da Tito nije bio antifašist. Spominje “historičara Erica Hobsbawma”, koji je definirao antifašizam kao “privremeni savez komunista i kapitalista”. Ovdje se vraćam svojoj osobnoj maksimi da je jedinio prihvatljivo “ne biti fašist”. Goldsteini po svaku cijenu brane Titov značaj, uz ignoriranje onoga što donosi vrijeme, neovisno o svakom pojedincu. Sve ono što je uglavljeno u Teheranu i na Jalti glede zona utjecaja u Jugoslaviji, nakon pada Italije, Goldsteini pripisuju Titu. Pri tome lukavo citiraju one autore koji se u tim relacijama gube.

Gdje otac i sin Goldstein prelaze crtu prihvatljivog? Pa, o Titovim zločinima ne govore kao o nečemu znanstveno i forenzički dokazanom, nego to navode kao nečije proizvoljno mišljenje. Kao da nisu objavljene zastrašujuće fotografije pletenica ugušenih hrvatskih djevojaka i djevojčica u Hudoj jami! Goldsteini relativiziraju genocid nad Hrvatima uz apostrofiranje stradanja Židova, Roma i Srba na području NDH, uz ignoriranje stradanja Židova i nesrba u Srbiji, uz relativiziranje četničkog klanja širom Jugoslavije. “Reci mi što misliš o Titu, pa ću ti reći tko si i što si?” Ali, time su baš određeni Slavko i Ivo Goldstein! Malo je čudno da Slavka vodimo pod partizana, a on osobno nije svjedok baš ničega! Ako je osobno vidio kako partizani kod Hude jame hrane nesretne zarobljenike i njeguju ranjene ustaše i domobrane, neka nam to kaže, pa da je konačno mir.

Titov usporeni razvoj

Zastrašujuće je uvjerenje dvojice Goldsteina da je Tito izgradio socijalizam, Jugoslaviju i postavio okvire nesvrstanosti. Čak se Jovanka pohvalila da je ideja nesvrstanih više njena nego Titova. Slavko Goldstein dobro zna da je Josip Broz sve do 1948. bio rigidni staljinist. I ta godina trebala je monstruoznog masovnog ubojicu, koji će smaknuti i poslati na robiju onaj dio sovjetske agenture koji je ostao lojalan Staljinu, uključujući mnoge proizvedene domaće staljiniste. Tito je u ekonomiji podbacio – ruski socijalizam pokazao se boljim, efikasnijim, što se onda lukavo prebacuje u ravan ljudskih prava, kao da Tito nije bio staljinist i kao da Željezna zavjesa nije postojala. Sovjeti su se upustili u “svemirsku utrku”. Takozvana JNA opremljena je ruskim zrakoplovima, kao i današnji HV, a naši matematičari uglavnom su se obrazovali sa sovjetskom/ruskom literaturom. Ruska kultura sa imenima poput Dostojevskog davno je postala svjetska baština.

Kod nas je rašireno uvjerenje da je “zaseban” jugoslavenski put u socijalizam bio nešto dobro. Da imamo mogućnost proživljavanja paralelne stvarnosti, vrijedilo bi putovati u dva pravca koji su za malo postali naša stvarnost. Jedan je pad Tita 1948. i sovjetski utjecaj sve do Jadrana, veći od utjecaja Zapada, a drugi je direktno širenje Sovjetskog saveza na prostor koji je “oslobodio”. Direktna podređenost Zagreba u odnosu na Moskvu, mimo Beograda, izgradila bi posve drugačiju SRH, a možda i sovjetsku NDH. Možda bi u takvom raspletu/zapletu sovjeti do kraja istrijebili Hrvate, a možda bi spriječili genocid nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata? Na našem Jadranu nikle bi dače sovjetskih funkcionara, ali svejedno imam dojam da bismo sa Rusima prošli bolje nego sa Srbima. Hrvati bi izbjegli demografski pad, koji se za Tita proveo kroz izvoz radne snage, što je jedan od parametara aktualne reokupacije Hrvatske.

Kako to tvrde Goldsteini, Tito je 1941. iz Beograda poveo goloruku vojsku u rat protiv četiri okupatorske cjeline: njemačke, talijanske, mađarske i bugarske, i protiv desetak njihovih političkih saveznika: ustaše, domobrani, žandari, Nedićeva straža, Ljotićevi dobrovoljci, četnici Koste Pećanca i Draže Mihailovića, slovenski domobrani, Bela i Plava garda, bošnjački legionari i kosovski balisti. Kao, nema veze što tada Tito nije imao nikakvu vojsku! “Veličanstvenu antifašističku Srbiju” preko Drine “oslobodile” su ukrajinske i bugarske formacije! Prema Goldsteinima, stvorena je “Bihaćka republika”, veća od današnje Slovenije! Kao u onom vicu o domaćem kriminalcu, koji svojoj supruzi pokazuje da je njegovo sve u granicama horizonta – pokazivao je svoj partizanski teritorij za krađu i pljačku.

Posebno su zabavne muke Goldsteina da sakriju koordinirano djelovanje Titove sovjetske agenture i talijanskih fašista. To toliko žulja titoiste da skrivaju talijanske koncentracijske logore. Goldsteini su brzo prešli preko staljinizacije ovog prostora, koja nije obustavljena niti 1948. Kazamat Golog otoka dobio je podnošljivu aureolu “kontrolirane liberalizacije”. Reći će “tamo se staljinističkim metodama borilo protiv Staljina!” Tito nije bio diktator, jer je proveo decentralizaciju! Dobro, a tko je proveo centralizaciju? Goldsteini podcjenjuju staljinizam – Tito nije bio autor baš ničega, jer je bio mentalno ograničen, psihički poremećen, i nesposoban za bilo kakvu pozitivnu kreaciju. Tko je u njegovoj prisutnosti pokazao veću inteligenciju brzo je uklonjen.

Oprostite, krivo smo vas informirali

“Svi prihvaćaju činjenicu da je Tito bio velika ličnost svoga vremena” – uvjeravaju nas Goldsteini, ali nekako mi ne mogu naturiti takav stav, jer je svaki komunistički aparatčik bio postavljen doživotno. Što veći kreten, to je dulje trajao. Josip Broz Tito bio je vreća ljudskih mana i ništa iznad toga. Čemu detalji o Jovanki i Titu, o svim tim njegovim ženama i metresama? Sve nas zanima nešto drugo – sjećanje “povjesničara Slavka Goldsteina” na genocid nad Hrvatima iz 1945. Zašto šuti o tome?

Posebno je zanimljiva zakrpa Goldsteina glede partizanskog zločina u selu Proslap kod Rame, gdje su po Goldsteinima gladni partizani pridobili narod na svoju stranu tako što su dijelili “sol, kafu i neke stvari”. Baš u Proslapu, “u kojemu je u četničkom pokolju u listopadu 1942. pobijeno 109 osoba”, odnosno cijelo (hrvatsko) selo. Preživjelo je toliko seljana Proslapa da su ih partizani mogli zatrpati s kafom. Istovremeno je to zgodan način da se zaobiđe četnički pokolj tisuću Hrvata u Rami, što je izazvalo intervenciju Rafaela Bobana. U knjizi Slavka i Ive Goldsteina pojavit će se i rana verzija bombardiranja Banskih dvora: Tito se skrivao u franjevačkom samostanu na ramskom Šćitu, kojega su Nijemci ili Talijani zbog toga bombardirali, a Tito se slučajno na vrijeme sklonio u podrum. Zajedno sa Antom Markovićem! Već četvrt stoljeća pitamo se kako je Anti Markoviću i Franji Tuđmanu palo na pamet 7. listopada 1991. zbrisati u podrum.

Tvrtko Dolić/croative.net

Odgovori

Skip to content