PRAVA KATASTROFA: Za deset godina odselit će se 200.000 Hrvata
Ovog tjedna objavljene su dvije migracijske informacije koje se odnose na našu zemlju: jedna useljenička, druga iseljenička. Obje su stigle iz Europske komisije.
Prva informacija veli da bi Hrvatska trebala primiti 747 sirijskih i eritrejskih izbjeglica koji se trenutačno nalaze u Grčkoj i Italiji. Europska komisija napravila je raspored koja će članica EU-a primiti koliko nesretnika iz Sirije i Eritreje, kojih na jugu Europe trenutno ima 40.000 (24.000 u Italiji i 16.000 u Grčkoj). Ključ raspodjele utvrđen je prema nekoliko kriterija – broju stanovnika, BDP-u, stopi nezaposlenosti i broju ranije primljenih izbjeglica – a Hrvatskoj je dodijeljeno 1,87 posto od ukupnog broja izbjeglica. Konkretno, njih 448 iz Italije i 299 iz Grčke.
Druga migracijska informacija odnosi se na prognozu Europske komisije da će Hrvatsku do 2019. godine, u potrazi za boljim životom, napustiti oko 200.000 stanovnika.
Drugim riječima, kad se ove dvije migracijske informacije stave u isti algoritam, dolazimo do zaključka da je izbjeglički priljev stanovništva u Hrvatsku otprilike jednak kapacitetu nebodera srednje veličine, dok bi ekonomski odljev stanovništva u bliskoj budućnosti mogao biti jednak populaciji Splita, skupa s okolnim općinama. Nesrazmjer je vidljiv čak i ljudima s velikom dioptrijom, a mogući odlazak 200.000 ljudi iz zemlje s jedva četiri milijuna stanovnika doista se može smatrati ozbiljnim demografskim – i ne samo demografskim – udarcem.
– Jedna je stvar humanitarne prirode, da se pomogne izbjeglicama. Tu nema nikakvih negativnih posljedica – kaže jedan od naših vodećih demografa Anđelko Akrap, te nastavlja:
– Ali ova prognoza Europske komisije o odlasku 200.000 naših ljudi je prava katastrofa. U takvim uvjetima, to znači potpuni kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava, i to u srednjoročnom roku od nekih desetak godina. Bez tih 200.000 ljudi ti se sustavi ne mogu održati. EU birokrati pritom gledaju interese bogatijih i razvijenijih zemalja. Oni kažu ovako: “Aha, oni su siromašni, a nama treba radna snaga. A koga ćemo uzeti nego Slavene?” – ukazuje profesor Akrap.
– Zašto Slavene? – pitamo.
– Zato što su troškovi integracije Slavena u zapadna društva najmanji – kaže profesor.
– Nedavno sam razgovarao s kolegom Nijemcem koji se također bavi demografskim pitanjima. I znate što mi kaže:
“Nama su Hrvati poželjni jer se brzo integriraju, a u drugoj generaciji se, nažalost, asimiliraju.” S tim da ovo “nažalost” treba uzeti s rezervom: vraga je njemu žao, nismo mi bez razloga poželjni njihovom tržištu rada i njihovom društvu – tvrdi profesor Akrap.
Naš sugovornik naglašava da takvo rezoniranje EU birokrata nije zločin, ali da predstavlja ozbiljan signal i upozorenje našim političkim elitama, jer s postojećim modelom razvoja, kako kaže, mi ne možemo stvarati nova radna mjesta.
Vraćamo se na početno pitanje: tko bi mogao zamijeniti tih 200.000 ljudi koji će u idućoj petoljetci otići iz Hrvatske? Moramo se nadati da to neće biti izbjeglice, jer bi to značilo da će tragedija Sirije i Eritreje biti još puno veća nego što je sada. Naš demografski prirast je negativan, što znači da nam trebaju useljenici, osim ako ne želimo živjeti u praznoj zemlji. Ali tko bi uopće htio doći živjeti u Hrvatsku?
– Po mom mišljenju, bilo bi najbolje da se vrate svi oni koji su u zadnjih sto godina iselili iz Hrvatske – smatra profesor Akrap.
– Recimo, oni koji su u 19. i početkom 20. stoljeća iselili u Južnu Ameriku. Mnogi od njih danas u Južnoj Americi imaju niži standard nego mi. Bilo bi dobro da njih vratimo, ne zato što su Hrvati, jer ja ne govorim izolacionistički, nego zato što bi troškovi integracije bili najmanji.
Pitamo profesora uključuje li njegova zamisao i povratak izbjeglih Srba.
– Naravno – kaže on.
– Ali i Srbija se suočava s lošim demografskim trendovima. U Hrvatsku su se vratili uglavnom stariji Srbi, dok su mladi ljudi iz Srbije već masovno otišli na Zapad.
Prema lanjskim podacima Eurostata, Hrvatska je po broju stranaca na začelju Europske unije. U EU je lani živjelo oko 35 milijuna stranaca, što je nešto manje od sedam posto EU populacije. Ali od tih 35 milijuna stranaca, u Hrvatskoj ih živi svega 23.000, što je 0,5 posto naše populacije. Ako hoćemo usporedbu, u Hrvatskoj živi 14 puta manje stranaca od europskog prosjeka. Od svih članica EU, procentualno manje stranaca od nas imaju samo Rumunjska (0,2 posto) i Poljska (0,1 posto). A mi smo, za razliku od dotičnih država, mediteranska zemlja, klimatski neusporedivo ugodnija za život. Zašto nam onda, kvragu, nitko ne dolazi?
– Mi ćemo biti atraktivni drugima onda kad postanemo atraktivni samima sebi – kaže politolog Anđelko Milardović iz Instituta za migracije i narodnosti, autor knjige “Stranac i društvo”.
On migracije dijeli na prisilne, koje nastaju uslijed ratova i sukoba poput aktualnih na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi – i socioekonomske.
– Mi jednostavno u socioekonomskom smislu nismo atraktivni, jer da jesmo, onda 50.000 ljudi ne bi napustilo Hrvatsku u posljednje vrijeme, kao što čitamo po novinama. Ako neko društvo ne može postići stabilnost i razvoj, bit će nužno suočeno s odljevom stanovništva, kao što se to događa nama. Obzirom na naš geopolitički položaj, mi možemo migrantima biti samo tranzitno područje za druge zemlje – drži Milardović.
Poput profesora Akrapa, i Milardović zastupa tezu da bi bilo poželjno da eventualni useljenici u Hrvatsku budu iz sličnog, nama bliskog sociokulturnog kruga, “radi otklanjanja napetosti”.
– Idealno bi bilo da u Hrvatsku dođu živjeti Česi, Poljaci, Mađari, ljudi iz bivše Jugoslavije, jer oni su slični nama. Mi jesmo troslojni: sredozemna smo, balkanska i srednjoeuropska zemlja. Mi smo i maslinovo ulje, i princez-krafna i ćevapi. Pa ako smo već takvi, bilo bi najlakše da nam dođu ljudi iz tih područja. Ali tko zna što nosi vrijeme – retorički završava Milardović, dodajući kako će, ako se ovakvi negativni trendovi nastave, premijer Zoran Milanović i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović “vladati praznim prostorom”, kao posljedica “opće zatvorenosti, nesposobnosti i forsiranja podobnosti”.
Izvor: Slobodna Dalmacija
