Prije desetak dana u Splitu je održan još jedan neuspješan gay pride. Na veliku žalost organizatora na ovom je bilo dosad najmanje sudionika, a kako su ga Splićani još jednom zaobišli u širokom luku pa nije moglo biti nikakvog incidenta, imao je i prilično mizeran medijski odjek. U šarenoj grupici zatekao se splitski gradonačelnik te Nicole Davidson, zamjenica britanskog veleposlanika. Tek onako, da ne zaboravimo s koje strane „vitar puše”.

Dosad smo se stotinu puta upitali čemu taj šareni i skupi cirkus? Razloge, doduše nenamjerno, pokazuju sami članovi LGBT zajednice. Oni nam, naime, već godinama na sve načine pokušavaju podmetnuti novu antropološku paradigmu. O čemu se radi?

Druga polovica 18. stoljeća, uz velika otkrića na području tehnike, bila je označena i odbacivanjem metafizičke stvarnosti. Sve ono što se odnosilo na područje duha, sve transcendentno, odbačeno je i gurnuto u područje praznovjernog. Razum je trebao postati temelj i jedino mjerilo svega, a čovjek više nije bio zadan, nije bio slika Božja, nego se trebao ostvariti vođen prije svega svojim vlastitim željama i potrebama. Stoga nije čudno da su se, već prema razmišljanjima, afinitetima ili stupnju nečije znanstvene spoznaje, u određenom povijesnom trenutku razvile različite slike o čovjeku (za Freuda čovjek je instinktivno biće, za Heideggera tjeskobno, a za Sartra biće dosade). Sve ove slike utjecale su i na našu današnju predodžbu o čovjeku, a njima se u posljednje vrijeme pridodaje i ona LGBT zajednice u čijem se temelju nalazi rodna teorija (usp. Domagoj Matić-Ivan Koprek, Bioetička i ideološka pozadina “rodne teorije”).

No, pogledajmo koliko je rodna teorija, odnosno ta nova paradigma koja nam se nastoji podmetnuti, uistinu znanstveno utemeljena? Ako samo malo podignemo zavjesu satkanu od „goleme brige” za kojekakva prava i toleranciju svega i svačega, a koju nam pred oči stavljaju mediji i političari, odmah postaje razvidno da se iza sličnih projekata krije cijeli splet interesa, jaki lobiji i znatno veća priča nego se to u prvi mah čini. Sam gay pride, pod već spomenutom krinkom „borbe za prava”, treba poslužiti razaranju ili bar znatnom omekšavanju čvrstog nacionalno-vjerskog identiteta i postojećih vrijednosti, jer ih se u globaliziranom svijetu shvaća potencijalnim izvorištem konflikta. A svaki potencijalni konflikt klip je pod kotačima globalizacije. Kad se spomenuto razori i kad se implementiraju nove „vrijednosti”, konflikti, naravno, neće nestati, nego će postati potrošena roba koja više nikoga neće zanimati.

Međutim, čovjek će biti otkinut od svojih korijena i pretvoren u savršen poligon za svakovrsne eksperimente i manipulaciju. Njime će se moći u potpunosti ovladati jer će poput praznoglavog zombija upijati ponuđene sadržaje, a neće ih moći kritički procijeniti. Zato je bilo jako važno ući u škole (zdravstveni i građanski odgoj) i to već od najranije dobi. Projekt u svojoj biti (i to je ono najdijaboličnije u njemu) donosi pravu duhovnu smrt, a iza njega stoji ideologija koja se pokušava prikazati najsuvremenijom znanošću. No, svakodnevno svjedočimo da su prisila i ucjena oružja kojima se, kad drugačije ne ide, sve to nasilno ugrađuje u društvenu legislativu.

Rodna teorija zaživjela je devedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u. U prilog toj teoriji koja drži da je rod (gender) socijalna konstrukcija neovisna o biološkome spolu (sex), ili drugim riječima, da je čovjek biće povijesno uvjetovano, a ne biološki ili metafizički zadano, ne idu nikakvi empirijski dokazi. Štoviše, kad se uključi empirijska znanost spomenuta teorija poprima karakter jeftine ideologije. Naravno da se neke sposobnosti socijalizacijom mogu pospještiti ili prigušiti, ali isključiti biološku određenost daleko je od ozbiljne znanstvenosti. Drugim riječima, socijalizacija svakako nije odlučujući čimbenik.

Naime, dokazano je da već dječaci stari jedan dan, dulje gledaju mehaničke pokretne igračke (pokazajući nagnuće sistematiziranju), a djevojčice ljudsko lice (nagnuće empatiziranju). Razlog ovome leži u činjenici da je muški mozak tako definiran da je sposobnost sistematiziranja razvijenija od sposobnosti empatiziranja. Kod ženskog mozga je obrnuto.

„Richard Lippa (profesor psihologije na California State University, op.a.) napravio je studiju na iznimno velikome uzorku u kojoj je istražio spolne tj. rodne razlike, posebice spolni nagon, društvenu spolnost i visinu kao značajke biološke spolne uvjetovanosti odraslih muškaraca i žena. Podatke je prikupio iz 53 zemlje različitih dijelova svijeta na uzorku od 200.000 ispitanika. Svi parametri pokazali su konzistentne razlike među spolovima tj. rodovima u sve 53 zemlje. Rezultati nužno upućuju na zaključak da, iako je neosporan utjecaj različitih kultura i društava na ponašanje muškaraca i žena, biološke odrednice ipak igraju presudnu ulogu u različitosti muškoga i ženskoga spola tj. roda” (usp. isto).

Kao zoran primjer može nam poslužiti i podatak da je u nordijskim zemljama zabranjen tzv. NIKK (Nordijski rodni institut), jer su činjenice bile protivne njihovim ideološkim konstrukcijama i, možemo to slobodno reći, manipulacijama. Na vrlo simpatičan i jednostavan način razotkrio ih je norveški komičar Harald Eia, inače sociolog. Naime, gospodin Eia bijaše jako iznenađen činjenicom da je u tim zemljama došlo do još veće razlike između muškog i ženskog spola, usprkos višegodišnjoj rodnoj indoktrinaciji od strane rodnih ideologa i političara koji su se trudili potpuno dokinuti razlike među spolovima. Kad je krenuo istraživati tu nelogičnost vrlo je brzo razobličio ideologiju koja je iza svega stajala.

Uz već spomenuti problem duhovne smrti, ovdje nam se postavlja još jedan značajan upitnik vezan uz patetičnu šarenu pričicu koja glasi: svaka je spolna orijentacija jednako vrijedna kao i heteroseksualna. Ova konstrukcija koja jasno proizlazi iz uske povezanosti rodne teorije i spolne orijentacije, kad se, kako rekosmo, tvrdi da rod nije ovisan o spolu, nekima može biti simpatična. No, ona je potpuno znanstveno neutemeljena i, štoviše, nenaravna, jer se čovjek rađa s točno definiranim spolom (pustimo sad devijacije) koji je određen biološkim značajkama, koje, opet, imaju svoju točno određenu naravnu funkciju. Tvrditi drugačije, obična je manipulacija.

NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save