VJEKOSLAV KRSNIK: Zoran Milanović ustraje na zaoštravanju s oporbom
Posljednji događaji na političkoj sceni kao zagrijavanje pred početak službene predizborne kampanje pokazali su da Zoran Milanović na čelu svoje Kukuriku koalicije iako svjestan gubitničke pozicije ne namjerava zakopati koplje u trnje . Štoviše pokazao je da je spreman upotrijebiti sve raspoložive poluge moći koje još uvijek ima kao premijer, što znači da će ih koristiti i u idućim mjesecima uoči službenog početka predizborne kampanje.
Ključni događaj koji navješćuje takav scenario dogodio se na Markovom trgu u sukobu sa 100-postotnim invalidima Domovinskog rata koji već šest mjeseci u šatoru u Savskoj ulici u Zagrebu traže smjenu ministra branitelja sumnjive ratne biografije Predraga Matića. Ne samo da je on ignorirao te njihove zahtjeve, nego je na njih poslao jake interventne snage policije pojačane policajcima srpske nacionalnosti dovedenim iz Siska i Vukovara. Njegov ratnohuškački glasnogovornik Peđa Grbin čak je spomenuo moguće prolijevanje krvi u tom sukobu. Doduše valja istaknuti kako su branitelji s huškačkim Josipom Klemmom prevršili mjeru ostajući bespotrebno ili izazivački na Markovom trgu nakon zakonskog termina.
Da uistinu nije došlo do prolijevanja krvi treba zahvaliti nekolicini svećenika i fratara. Premijer je ipak nakon šest mjeseci pristao na razgovore s braniteljima, ali taj njegov potez samo je dokazao da on vodi igru, po starom političkom receptu, ako se jedan problem ne može riješti formira se komisija. Branitelji moraju biti svjesni da ih Zoran Milanović svojim tvrdoglavim odbijanjem smjene Predraga Matića vuče za nos, pa bi s njihove strane najbolje bi bilo da to obznane javnosti. Time bi više poentirali nego dozvoljavajući da ih Zoran Milanović beskorisnim razgovorima i dalje vuče za nos.
Sve to ukazuje da upornost i ustrajnost Zorana Milanovića koje graniče s medicinskom dijagnozom, ali to je problem odgovornosti SDP-a, ne treba jednostavno otpisati.
U tom kontekstu valja procijenjivati optužbu Josipa Manolića da je predsjednik HDZ-a Tiomislav Karamarko bio suradnik Udbe, iako je sam Josip Manolić bio i te kako važan naredbodavac u bivšoj jugoslavenskoj tajnoj policiji. Istodobno podignuta je i optužnica protiv zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmete i njegovih suradnika, a u taj širi kontekst se, htio ne htio, uključuje i bivši premijer Nikica Valentić svojim idejama o velikoj koaliciji. Zoran Milanović se dakle, na čelu Vlade Kukuriku koalicije i na čelu države koju je Europska unija proglasila najproblematičnijom uz Grčku odlučio boriti za vlast koju gubi svim mogućim sredstvima.
Podizanje optužnice protiv Božidara Kalmete može biti najava drugih represivnih mjera koje Zoran Milanović kao protagonist polukancelarskog upravljanja državom može upotrijebiti protiv vodeće oporbene stranke. Pored svega toga u zraku visi optužba protiv HDZ-a kao zločinačke organizacije, a kao potencijalni optuženici u USKOK-ovim ladicama nalaze se i drugi visoki dužnosnici HDZ-a. Pitanje je samo tajminga kad će to Zoran Milanović iskoristiti s obzirom da predstojeći politički događaji tijekom ljeta i uoči predizborne kampanje, kao što su proslava Dana pobjede, jubilarna Sinjska alka, zatim europski Dan sjećanja na žrtve komunizma, a potom obljetnica pada Vukovara, po svojim implikacijama idu na ruku Domoljubnoj koaliciji na čelu s HDZ-om.
Ako je u slučaju sukoba na Markovom trgu Zoran Milanović u krajnjoj liniji čak računao na mogućnost izvanrednog stanja, onda, bez obzira na sadašnju gubitničku poziciju Kukuriku koalicije, ne treba isključiti njegovo daljnje zaoštravanje političke klime u zemlji, što mu preostaje kao jedini instrument opstanka na vlasti.
Vjekoslav Krsnik
