DA JE ZAVRŠILO DRUGAČIJE, DANAS BI SLAVIO 49. ROĐENDAN – Jean Michel Nicolier (1. 7. 1966)
Na današnji dan rođen je francuski dragovoljac HOS-a Jean Michel Nicolier koji je došao u Hrvatsku, svima nam pokazao kako se ona voli, a onda je za nju i umro.
Na današnji dan, 1. 7. 1966. rodio se čovjek. Upravo to je osnovna karakteristika francuskog heroja Jean Michel Nicoliera, koji je kao dragovoljac HOS-a pokazao što znači odvažnost i predanost, ali nadasve – ljudskost.
Mnoge su godine protekle dok Hrvatska nije shvatila veličinu mladog Francuza koji do danas nije pronađen. Vukovar koji je volio poput svog vlastitog grada, od nedavno ima most nazvan njegovim imenom i bistu…
Svaki školarac, turist ili slučajni prolaznik koji nogom kroči na most “Jean Michel Nicolier”, zaronit će u jednu od najljepših priča Domovinskoga rata s najtužnijim završetkom. Da je završilo drugačije, Jean bi danas slavio 49. rođendan.
Hrvatima bi ovaj datum trebao biti važan. Jer, da se tog dana nije rodio Nicolier, mi ne bi znali za potrebu čovjeka da pomogne potpuno nepoznatom narodu u potpuno nepoznatoj zemlji. Ne bi znali što je to stavljanje drugog čovjeka ispred sebe, niti što je to istinska žrtva. Da se na današnji dan nije rodio Nicolier, priča o Domovinskom ratu ne bi bila ista…
Jean Michel Nicolier je iz svog europskog, francuskog stana na vijestima promatrao vukovarske užase. Već je u drugom trenutku bio na zagrebačkom Glavnom kolodvoru gdje je postrojba HOS primala sve one koji su u sebi nosili dovoljno žara za borbu. Iako je Jean fizički bio oličenje dragog i pristojnog mladića koji ne skida osmijeh s lica, odmah je bilo jasno kako je riječ o velikom heroju. Jezična barijera za njega nije bila dovoljno velika prepreka. Preskočio ju je i uletio ravno u grotlo vukovarskog pakla. Za sobom je ostavio europsku bezbrižnost i uređenost, izlaske i francuske djevojke. Za sobom je ostavio želju da se u budućnosti zaposli u dječjem vrtiću i bavi odgojem djece. Braniti nevine i ugrožene, postao je njegov prioritet. Straže, ulične borbe, nespavanje, kupanje, hrana i piće kad i ako se stigne… A onda ranjavanje i vukovarska bolnica…
Možda najveću hrabrost ikada mladi je Francuz pokazao svojim ostankom, iako su mu se nudile prilike da napusti Vukovar. Mogao ga je napustiti s francuskom TV ekipom i onog dana kada su četnici banuli u bolnicu. Jeanov pogled nakon što se jedan od srpskih paravojnika očešao od njega u prolazu, bio je pogled oproštaja. Upravo tad uputio je Hrvatima, ali i svom životu posljednje zbogom.
Svjedoci kažu da je Nicolier prije smrti bio naročito brutalno mučen od izvjesnog Keme. Jean – Michel pretučen je gotovo do smrti, ali njegovim mukama tu nije bio kraj. Polumrtvog i izmučenog iz hangara ga je izvukao Spasoje Petković zvani “Štuka” i pred svima ga dokrajčio metkom u glavu. Mučitelj Kemo umro je prije nekoliko godina prirodnom smrću u selu pokraj Vukovara. Štuka i danas živi u Srbiji. Tijelo Jean Michel Nicoliera do danas nije pronađeno.
Autor: Snježana Vučković/dnevno.hr
