KUKASTI KRIŽ NA POLJUD STIGAO IZ BEOGRADA
Kukasti križ na Poljudu djelo je Beograda i pete protuhrvatske kolone – Srbija je, uz pomoć petokolonaša u Hrvatskoj, napala Hrvatsku na isti način kako ju je napadala 90-ih – kada je krivotvorinama, diverzijama i lažima pokušavala dokazati da je Hrvatska nastavak Pavelićevog NDH, a Tuđman i Vlada demokratskog jedinstva da su ne samo ustaše, nego i nacisti.
Najveća strateška pogreška hrvatske politike je podcjenjivanje činjenice da Srbija nije odustala od svoje agresivne politike prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da nije odustala od stvaranja velike Srbije, od cilja kojeg je još prije Oluje jasno formulirao akademik Ljubo Tadić, jedan od tvoraca Memoranduma SANU-a iz 1986. i novog Memoranduma 2 iz 2012. koji na drukčiji način i u drukčijim uvjetima obnavlja sve bitne ciljeve iz Memoranduma SANU-a iz 1986. godine. Evo tih riječi akademika Ljube Tadića izrečenih na Kninskoj radioteleviziji šest tjedana prije Oluje 23. lipnja 1995.: “Borba za jedinstvo našega naroda najviši je zakon, a budući da je spas republike najviši zakon, oni koji taj spas republike ne poštuju moraju biti isključeni iz političkog procesa”. Akademik Tadić iz Knina je poručio: “Ja taj spas vidim u otvorenom, jasnom i nepokolebljivom programu za ujedinjenje svih srpskih država.” On je rekao da vidi i nada se svim srcem da će biti stvorena jedinstvena srpska država na Balkanu.
Šešeljevi “sinovi” vladaju Srbijom
Kukuriku koalicija koja vlada u Hrvatskoj ne shvaća da nema nikakvih promjena u velikosrpskoj politici od Miloševića do danas. Ključne u pozicije u Srbiji drže Miloševićevi suradnici. Ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, bio je tajnik Miloševića za vrijeme agresije. Na čelu Srbije je četnički vojvoda Tomislav Nikolić, a predsjednik Vlade Aleksandar Vučić osobno je, kao i Nikolić, sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Oni su Šešeljevi učenici i Šešeljevi “sinovi” i njihova strategija se ne razlikuje od Šešeljeve po sadržaju, nego samo po formi. U zadnje vrijeme nema ni po formi bitne razlike, jer je Srbija napala Hrvatsku na isti način kako ju je napadala 90-ih godina – kada je krivotvorinama, diverzijama i lažima pokušavala dokazati da je Tuđmanova Hrvatska nastavak Pavelićevog NDH, a da su Franjo Tuđman i Vlada demokratskog jedinstva ne samo ustaše, nego i nacisti.
Ta nova strategija, koja je ustvari stara strategija, formulirana je Memorandumom 2. U toj novoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu veliku pomoć Srbiji pružaju “ruska braća”, odnosno Putinova Rusija. Za vrijeme agresije na Hrvatsku, kada je stvarana Republika Srpska Krajina, kada se dio Srba u Hrvatskoj priključio četnicima i JNA u okupiranju dijela Hrvatske i etničkom čišćenju Hrvata (istjerano je oko 300 tisuća Hrvata), Milorad Pupovac optužio je Katoličku crkvu na čelu s kardinalom Franjom Kuharićem da je prisilno pokrstila više od 10 tisuća srpske djece.
Danas, 24 godine kasnije, imamo istu optužbu, koja je podlija i opasnija, jer ne dolazi samo od četnika i velikosrba, nego i od “braće Rusa” koji su razaslali u svijet optužbu protiv Hrvatske da je Katolička crkva pokrstila 30 tisuća Srba, dakle tri puta više nego za vrijeme rata.
Srpsko četničko vodstvo rehabilitiralo je četnike i pretvorilo ih je u antifašiste. Rehabilitiralo je i Dražu Mihailovića, a onda izbrisalo spužvom zaborava užasne četničke zločine u II. svjetskom ratu učinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Obnovilo je istu retoriku i iste optužbe kao i 90-ih godina i zato je Tomislav Karamarko u pravu kada upozorava sadašnju vlast da se po mnogo čemu vraćamo u 90-te godine. Tada su svim mogućim krivotvorinama, lažima i diverzijama pokušavali Tuđmanovu Hrvatsku pretvoriti u nastavak Pavelićevog NDH, Franju Tuđmana u novog Pavelića, a borbu za samostalnu državu sotonizirati lažnim optužbama da se želi rehabilitirati ustaštvo.
Prljave britansko-srpske podvale
Hrvatski narod mora imati povijesno pamćenje. Ne smijemo zaboraviti što su nam tada radili, jer ćemo onda analogijom shvatiti da nam i danas rade to isto.
Prilikom pada Vukovara podmetnuli su strašnu krivotvorinu koju su Britanci lansirali cijelom svijetu. Sve britanske novine u vrijeme dok su udruženo četnička kokarda i crvena zvijezda petokraka radili strašne masovne zločine i genocid nad hrvatskim narodom u Vukovaru, optuženi su hrvatski vojnici da su masakrirali 41 srpsko dijete. Prikazane su i slike tog masakra. To su bile krivotvorine i faktično slike masakriranih Hrvata. Cilj toga je bio prikriti zločine i genocid u Vukovaru. Šest mjeseci Englezi i drugi nisu htjeli priznati da je iz Vukovara u logore u Srbiji odvedeno desetak tisuća Vukovaraca. Pomagali su Miloševiću i velikosrpskoj agresiji. Isto su radili i Rusija i ruska Duma (parlament) – pružali su podršku Srbiji i Miloševiću. Da bi stvorili privid ustaštva u Tuđmanovoj Hrvatskoj, da bi Tuđmana i Vladu demokratskog jedinstva optužili kao opasne ustaše i zločince minirali su zgradu Židovske općine i židovsko groblje na Mirogoju, kako bi za to optužili Tuđmana i hrvatsku vladu.
Milošević i velikosrpska politika u isto su vrijeme JNA potpuno pretvorili u velikosrpsku vojsku i donijeli sve odluke o uvođenju izvanrednog stanja i oružanom napadu na Hrvatsku kako bi navodno zaštitili Srbe u Hrvatskoj od “ustaškog noža” i novih pokolja koje Srbima prijeti od nove “ustaške države” na čelu s Tuđmanom.
Kadijevićev obračun s “novom ustaškom državom”
Prije nego što su Tuđman i HDZ došli na vlast, prije donošenja božićnog Ustava 22. prosinca 1990., prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, sve je već unaprijed bilo pripremljeno kako bi se, kako su tvrdili, onemogućilo stvaranje “nove ustaške države” te su bili pripremljeni vojni udari da se to spriječi. Tako je, primjerice, Veljko Kadijević, šef JNA, već 7. prosinca 1990. na TV Beogradu napao predsjednika Tuđmana i hrvatsko vodstvo zbog “obnavljanja fašizma i genocida protiv Srba”, a godinu dana kasnije pozvao je “na oružje patriote iz redova svih naroda i narodnosti da izvrše svoje obveze u obrani od fašizma i genocida na ovim prostorima”.
Dana 3. 10. 1991. Kadijević je proglasio neposrednu ratnu opasnost i primjenu Ratnog prava – jer “u Republici Hrvatskoj djeluje neonacizam” – koji je, tvrdio je Kadijević, “prijetnja srpskome narodu u Hrvatskoj” i Armija je “dužna zaštititi srpsko stanovništvo od progona i uništenja”. Kako bi se to ostvarilo moraju se poraziti “ustaške snage”. Kako bi “riješila” krizu, Jugoslavenska narodna armija je tri puta pripremila sve za vojni udar u Hrvatskoj (studeni 1990. – tzv. operacija Štit, 24. siječnja 1991. – na dan prikazivanja špijunskog filma o Špegelju, te u ožujku 1991.).
Vlada SRJ 1995. optužila Tuđmana za ubojstvo 12 Srba
Hrvatska je Olujom slomila velikosrpsku agresiju i JNA, ali velikosrpska politika je nastavila i dalje optuživati Hrvatsku na isti način kako je to radila 90-ih godina. Evo nekoliko primjera.
U ožujku 1995. godine Biro Vlade SR Jugoslavije uputio je širom svijeta “Memorandum o kršenju ljudskih i građanskih prava srpskog naroda u Republici Hrvatskoj”. U tom Memorandumu krivotvorinama i lažima tvrdi se da je tadašnja Tuđmanova Hrvatska ustaška, rasistička i fašistička. Pozivajući se na genocide u prošlosti tvrdi se da je na djelu novi genocid nad Srbima. O kakvim se lažima radi vidi se iz sljedećeg citata:
“Prema još nepotpunim podacima na teritoriji Republike Hrvatske registrovano je 95 logora za zarobljene Srbe, civile i vojna lica. Nemali deo tih logora bio je u pravom smislu reči koncentracioni kamp Pavelićevog tipa gde su vršena masovna mučenja i ubijanja Srba.” U dokumentu se čak ide tako daleko da se i predsjednika Hrvatske dr. Franju Tuđmana osobno optužuje za ubijanje “12 Srba iz sela Kip, opština Daruvar, u logoru smrti u Marijinom selu”.
Kao krunski dokaz da je obnovljena ustaška država navodi se sljedeće: “Posebno opasan vid obnove ustaštva jeste uvođenje kune kao novčane jedinice u Hrvatskoj.”
Srbi jako vole memorandume, pa su ih i dalje masovno proizvodili. U svim tim memorandumima ponavljaju iste laži i krivotvorine.
Uoči početka rasprave pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu srbijanski MVP na čelu s Ivanom Mrkićem poslao je svim državama u svijetu novu krivotvorinu, nove laži i lažne optužbe protiv Hrvatske ponavljajući ponovno stare teze i optužbe koje traju već godinama. U tom Memorandumu Hrvatska je ponovno optužena za nacionalističku politiku jer “ne samo da sprječava povratak Srba, nego Srbe prisiljava i na iseljavanje”. Izmislili su da u Hrvatskoj djeluju snažno dobro organizirane ustaške organizacije koji vode antisrpsku politiku.
Srpske optužbe na međunarodnim sudovima
U međuvremenu su se dogodila dva značajna događaja koja su u prah i pepeo pretvorila sve te lažne srpske optužbe i memorandume. Na Haaškom sudu Gotovina, Markač, ali i Hrvatska, proglašeni su nevinima. Odbačena je optužnica da je Hrvatska utemeljena na zločinu i udruženim zločinačkim pothvatom. Još veću satisfakciju Hrvatska je dobila na Međunarodnom sudu pravde, jer je nedvojbeno utvrđeno da su Srbija, JNA i Crna Gora bili agresori na Hrvatsku, da je Hrvatska žrtva agresije. Utvrđeno je da je cilj agresije bilo stvaranje velike Srbije i otimanje dijelova teritorija Hrvatske koji su prethodno etnički očišćeni od Hrvata. Međutim, ni te presude najviših sudova Ujedinjenih naroda nisu promijenile velikosrpsku politiku. Isti oni akademici, u koje spada i Ljubo Tadić, izrađuju Memorandum 2, koji vrlo lukavo i sustavno obnavlja i ponavlja stare ciljeve u novom ruhu. Iako je Gotovina proglašen nevinim, državni dužnosnici Srbije i dalje ga tretiraju kao ustašu i zločinca, uspoređuju ga sa Šešeljem i srpskim generalima zločincima. I dalje na jednak način napadaju Bljesak i Oluju kao zločinačke pothvate. Ne odustaju od pretenzija na Vukovar i Baranju. Ne odustaju od stvaranja srpske autonomije u Hrvatskoj i pritiska da se Srbima vrati status konstitutivnog naroda. Nastavljaju politiku razbijanja Bosne i Hercegovine i stalno prijete odcjepljenjem Republike Srpske, koja je etnički čista država nastala zločinom. Oslanjaju se na Rusiju koja vidi šansu da još više učvrsti svoja sidra na Balkanu u nastojanju da postane ponovno velesila.
Ministar Vulin uz podršku predsjednika Vlade Vučića izvodi prave diverzije protiv Hrvatske.
Nije ministar Vulin provokator od jučer
Podsjetit ću da je Aleksandar Vulin, srbijanski ministar rada, u listopadu prošle godine na skupu obilježavanja spomena na žrtve ustaškog dječjeg logora u Sisku iznio užasne nečuvene laži i optužbe protiv hrvatskih branitelja, uspoređujući vukovarske branitelje s ustašama. Ministar Vulin je rekao: “Tko razbija ćirilične ploče, razbijao bi i dječje glave”. Time je optužio vukovarske branitelje da su opasni, potencijalni djecoubojice, čiji je idući korak razbijanje dječjih glava. Vulin je dalje rekao da zasad ne razbijaju dječje glave jer se boje da će biti kažnjeni, te je zaprijetio: “Ne može onaj tko razbija ćirilične ploče misliti da to ne će izazvati zlo, silu i nasilje, Jer ne zaboravimo, prvo su palili knjige a onda su palili ljude.” Time ministar Vulin predviđa da će hrvatski branitelji ne samo razbijati dječje srpske glave, nego da će i paliti ljude. Na te strašne optužbe izrečene u Hrvatskoj, na žalost, nitko od hrvatskih vlasti nije reagirao.
Na te strašne optužbe Hrvatska nije reagirala, a moralo se, u najmanju ruku, povući veleposlanika iz Beograda i Vulina proglasiti personom non grata. Srpsko četničko vodstvo ohrabreno nereagiranjem Hrvatske krenulo je dalje u svojim sve žešćim napadima.
Svjedoci smo novih napada na hrvatsku politiku. Iz dana u dan susrećemo se s cinizmom, prijetvornošću, bezobraštinom srbijanskoga predsjednika Tomislava Nikolića, premijera Aleksandra Vučića, šefa diplomacije Ivice Dačića, a naročito ministra rada Aleksandra Vulina. Srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić govori o hrvatskim političarima kao ljudima koji su okovani u prošlosti te podmeće da hrvatska politika i političari priželjkuju, a možda se već i pripremaju za novu blistavu akciju kako bi Hrvatska ostala u potpunosti bez Srba, kako bi istjerali i one Srbe koje nisu istjerali Bljeskom i Olujom. Premijer Vučić, koji je već ranije uspoređivao doček Ante Gotovine, koji je branio domovinu, koji nije bio agresor, koji je oslobođen svih optužbi, s dočekom Vojislava Šešelja, ratnog zločinca koji je haračio po Hrvatskoj kao agresor i koji je govorio da svakoga tko je protiv velike Srbije treba odmah ubiti. Vučić brani svoga ministra Vulina, koji je Gotovinu proglasio ustašom na ciničan i podmukao način, pitajući je li mi Hrvati stvarno vjerujemo da netko u Srbiji može lijepo govoriti o Gotovini, te onda ponovno uspoređuje Gotovinu i srpske zločinačke generale, pitajući se kako to da nitko ne govori lijepo o srpskim generalima. Vučić brani Vulina, koji ne priznaje presudu Haaškog suda po kojoj Oluja nije bila zločinački udruženi pothvat.
Srbija šalje Vulina u RH na Pupovčev poziv
Na sve to Hrvatska ponovno ne reagira i onda je logično da se agresija Srbije pojačava. Srbi ponovno šalju na poziv Milorada Pupovca Vulina na komemoraciju žrtvama u Jadovnu. I tu Vulin održava skandalozni govor u kojem blaženog Alojzija Stepinca ne samo proglašava ustašom nego se i zgraža kakvo je to nebo u kojem bi se zajedno trebali naći kardinal Alojzije Stepinac i 14 tisuća poklane srpske djece. I na te strašne optužbe nema iz Hrvatske odgovarajuće reakcije. Državni dužnosnici ne shvaćaju ozbiljno o čemu se radi te još jedanput pokazuju svoju nesposobnost da na prikladan način štite hrvatske nacionalne interese.
Hipnotizirano državno vodstvo nema reči na provokatorsku politiku Srbije
Dakle, da još jedanput zaključim: od miniranja Židovske općine do Vulinovih diverzija nema ništa novo, sve je to ista politika. Premijer Vučić brani Vulina,, opravdava njegov govor i sam na jednak način ne tako grubim riječima, ali istim sadržajem optužuje kardinala Stepinca. I na to nema nikakve reakcije iz Hrvatske.
Naše državno vodstvo kao da je hipnotizirano. Tvrdi da to nije naš problem, a ministrica vanjskih poslova i dalje tvrdi da neće mijenjati politiku prema Srbiji. A premijer Zoran Milanović šuti kao da ima flaster na ustima. Postavlja se pitanje zašto? Pa zato što njegovoj strategiji “mi ili oni”, da pod svaku cijenu ostane na vlasti, dobro dođu napadi iz Rusije, Srbije, Velike Britanije, da je Hrvatska ustaška država, jer to tvrdi i Milanović koji ide tako daleko da kaže ako HDZ pobijedi onda će se i promjenom Ustava Hrvatska i službeno proglasiti ustaškom državom! Ministrica Pusić Hrvatsku već vidi kao fašiziranu državu. A bivši predsjednik Josipović kao zmijsku ustašku dolinu. Peta kolona likuje – jer napad iz Rusije, Srbije i Britanije dao joj je za pravo za njihove lažne optužbe.
U tom kontekstu treba analizirati i pojavu sofisticiranog kukastog križa kao novu diverziju protiv hrvatskog naroda i hrvatske države s ciljem da to bude krunski dokaz pred cijelim svijetom kako je Hrvatska fašizirana i ustašoizirana.
Dakle, taj kukasti križ, kao velika diverzija, odgovara svima onima koji Hrvatsku lažno optužuju da je ustaška država. To nije djelo huligana, to je djelo zločinačkog uma koji je nastavak svih ovih dosadašnjih diverzija, od miniranja Židovske općine preko raznih memoranduma do proglašavanja kardinala Stepinca ustašom. Zato se s pravom postavlja pitanje kako je moguće da policija treba petnaest dana da pregleda snimke nadzornih kamera i utvrdi kako je ta diverzija napravljena. Odgovor se sam nameće. Treba im toliko vremena kako bi izbrisali dokaze, jer kukasti križ ova vlast želi zlouporabiti kao ključni argument da fašisti, nacisti i ustaše imaju podršku HDZ-a i da se spremaju doći na vlast.
Autor: Zdravko Tomac/7Dnevno
