»Temeljno značenje korupcije je dvoličnost, iskvarenost. I dok se u nas isticanjem pojedinih slučajeva čini da se korupcija želi suzbiti, postoji ona koja se pokazuje kao sustav, podržavan političkim odnosima, koja ima obilježja političke korupcije umrežene u državnim institucijama. Koliko ima samo zakona u našem zakonodavstvu koji u svojoj neusklađenosti pogoduju takozvanoj zakonskoj korupciji« – rekao je doslovno kardinal Josip Bozanić u homiliji koja je bila popraćena spontanim dugim pljeskom koji je značio slaganje većine okupljenih u crkvi sv. Marka s izrečenim naglascima na misi za domovinu na Dan državnosti.

Sa stajališta služenja općemu dobru države Hrvatske i svih njezinih stanovnika iznimno su bili važni i drugi izrečeni naglasci – poput upozorenja na nužnost »odmaka i otklona od ideologija zla dvadesetoga stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma«, odnosno na nužnost »prevladavanja totalitarnoga naslijeđa«, no to ipak nije privuklo takvu pozornost da bi urodila očitovanjem političara ili medija.

Izostanak reakcije na kardinalovo jasno i neosporno stajalište, izneseno isključivo s nakanom stvarnoga služenja općemu dobru cjelokupne hrvatske društvene zajednice, nastavak je sve češće prakse u hrvatskoj javnosti, po kojoj se smišljeno bitne, sudbinski važne teme ignoriraju ili potpuno marginaliziraju jer otvaranje tih tema nije po volji tzv. političkim elitama. Činjenica da je u Hrvatskoj sve više takvih tema za koje nema sluha ni garnitura na vlasti ni formalna opozicija otkriva s jedne strane da je glavna struja javnoga mnijenja apsolutno kontrolirana i usmjeravana, zapravo okupirana točno određenim političkim i ideološkim matricama, a s druge strane da po stajalištu onih koji kontroliraju hrvatsko društvo i njihovih slugu na vlasti i u opoziciji još uvijek nije došlo vrijeme da se na dnevni red stavi stvarna sudbina države Hrvatske, hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana. Onemogućavanje ili istjerivanje bitnih sudbinskih tema iz javnosti, premda se one sve češće i sve snažnije pojavljuju, otkriva da se u hrvatskom društvu ipak događa neizbježno i nezaustavljivo buđenje i da je sve izvjesnije da toj represiji nad javnim mnijenjem otkucava nasilno oteto vrijeme.

Već takav odnos prevladavajućega i kontroliranoga javnoga mnijenja prema sudbinskim hrvatskim temama dokaz je specifične hrvatske korupcije koja je prožela kako garnituru na vlasti tako i garnituru u formalnoj opoziciji, i koja je stvarni razlog zašto Hrvatska ni 25 godina od svoje samostalnosti ne može imati relevantne slobodne medije lijevoga i desnoga centra. Naime, upravo stvarno slobodni mediji, bili oni lijevoga i/ili desnoga centra, mogli bi biti u službi općega dobra, mogli bi se baviti i bavili bi se sudbinskim hrvatskim pitanjima, a upravo to ne odgovara onima koji kontroliraju hrvatsko društvo. Izvrsno je kardinal istaknuo da se »isticanjem pojedinih slučajeva čini da se korupcija želi suzbiti«, jer je činjenica da su sve to zapravo predstave za javnost u kojima više ili manje stradaju više ili manje krivi, redovito najprije politički otpisani pojedinci, a sama bit hrvatskoga koruptivnoga umrežavanja ostaje netaknuta. Takvom stanju pridonose i brojni pojedinci i skupine koji su vođeni neutaživom pohlepom pa im takvo stanje izvrsno odgovara jer – kako je doslovno rekao kardinal – »korupcija relativizira važnost institucija, pojedincima nudi privlačnost novca, bogatstvo pod svaku cijenu, kao vrijednost koja bi trebala zamijeniti čast i poštenje«.

Očito je da je Hrvatskoj potrebno stvarno oslobođenje od te specifične korupcije. Premda je – sa žaljenjem treba priznati – propuštena velika prilika koju bi donio da je održan referendum s pozitivnim ishodom o promjeni izbornoga zakonodavstva koji je prošle godine potaknula građanska inicijativa »U ime obitelji«, a koja je bila na sve moguće načine, vrlo nečasno, izigrana, hrvatsko društvo u cjelini, kao i svjesni pojedinci i skupine, što bude više insistiralo upravo na sudbinskim hrvatskim pitanjima, to će više slabiti aktere i protagoniste te specifične korupcije. Snaga političke korumpiranosti spriječila je prošle godine brže rješenje, brže izlaženje iz aktualnoga, nevidljivoga, ali stvarnoga ropstva umreženim skupinama, no sve stravičnije posljedice takvoga upravljanja Hrvatskom sve su vidljivije, sve su opipljivije na koži sve brojnijih hrvatskih građana, pa takvoj vladavini, htjele to tzv. političke elite ili ne, mora doći kraj.

S pravom je kardinal Bozanić u istoj homiliji upozorio: »Nesigurnost koja je prisutna u poslovanju, strah i odgađanja donošenja odluka ljudi na odgovornim mjestima, govori o ozračju u koje su naše društvo doveli korumpirani odnosi. Potrebno je i moguće je liječiti te odnose i mijenjati takav mentalitet.« Ta procjena, a lako je složiti se da je istinita i objektivna, raskrinkava sve rječite obmane sadašnje vladajuće skupine i medija koji su se podali tim obmanama, ali i obvezuje sve skupine koje su započele neformalnu predizbornu kampanju i koje žele osvojiti vlast u Hrvatskoj. Upozorenje da je potrebno i moguće liječiti koruptivne odnose i koruptivni mentalitet obvezuje sve hrvatske građane, sve institucije i osobito sve političare. Kardinalovo upozoravanje na katastrofalnu demografsku situaciju te na sve veći problem masovnoga iseljavanja najsposobnijih i najvitalnijih ljudi iz Hrvatske podsjećanje je na ono što je svima vidljivo i jasno i što ni političari, koliko god bili vješti, ne mogu više skrivati. Zato sadašnji model specifične hrvatske korupcije neumitno odbrojava svoje posljednje vrijeme.

Autor: Ivan Miklenić/Glas Koncila

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save