STRATEGIJA KAOSA: Sanaderu sloboda, a pretvorbenim pljačkašima abolicija
Kad su se prije pet godina donosile ustavne promjene, upravo je intencija bila da se omogući da se ratno profiterstvo i gospodarski kriminal mogu uvijek kazneno goniti, odnosno da nema zastare. Vrlo neugodno sam iznenađen tumačenjem Ustavnog suda jer, ako se ova ustavna odredba ne može primjenjivati retroaktivno, nego samo za neke buduće ratove, onda ona nema nikakvog smisla i ne služi svrsi koju smo željeli postići. Ukratko, “džabe smo krečili” i mijenjali Ustav kad nam je kuća i dalje u posvemašnjem neredu – nezadovoljan je Josip Kregar, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe.
Smatra kako je Ustavni sud rušenjem odredbe o ratnom profiterstvu u slučaju bivšeg premijera Ive Sanadera srušio i Ustav u dijelu koji kaže da ratno profiterstvo ne zastarijeva.
– Ni na kraj pameti nam nije bilo da će se to tumačiti tako da se ne bi moglo kazneno goniti ono što je do 2010. godine palo u zastaru – veli prof. Kregar.
Suvišna odredba
S Kregarom se slaže i dr. Mato Palić, docent na Katedri ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku i stručnjak za ustavno pravo. On drži kako je upravo ovaj dio najsporniji jer ima puno širi opseg nego što je navedeno u obrazloženju Ustavnog suda.
– Ustavni sud tumači ustavnu normu, a ne zastarijevanje kaznenih djela, počinjenih u vrijeme Domovinskog rata, na način da ako je do lipnja 2010. nastupila zastara, onda je to konačno i nikakvim se tumačenjem to više ne može vratiti na početak, neće se moći sankcionirati počinitelji tih kaznenih djela.
To je zapravo jedna formalna amnestija svih onih koji su početkom devedesetih u pretvorbi i privatizaciji nezakonito stekli svoju imovinu – ocijenio je Mato Palić. Napominje kako je temeljna namjera ustavotvorca bila da se tom odredbom mogu sankcionirati kaznena djela za koja je nastupila zastara.
– Ako se ne mogu sankcionirati, onda je ta odredba u Ustavu suvišna. Ovim je tumačenjem Ustavni sud zapravo onemogućio da se ikada više pokrene postupak protiv bilo koga ako je nastupila zastara – komentirao je Palić.
Samo Sabor ima pravo…
Šokirana je i SDP-ova zastupnica Ingrid Antićević-Marinović, koja je prije pet godina glasala za promjenu Ustava. Tvrdi kako je Ustavni sud prekoračio svoje ovlasti.
– Nije u nadležnosti Ustavnog suda da ispituje ustavnost Ustava. Hrvatski sabor je zakonodavna i ustavotvorna vlast. Prema tome, to su prerogativi koji isključivo pripadaju samom Saboru, jedinom zakonodavnom tijelu, ali jednako tako i tvorcu samog Ustava – mišljenja je Antičević-Marinović.
Podsjeća kako su promijenili Ustav upravo zato da se omogući procesuiranje osoba koje su sudjelovale u ratnom profiterstvu čak i onda kada je nastupila po ondašnjem zakonu zastara.
ANITA BELAK KRILE
Trostruka nedodirljivost predsjednika vlade
Nekoliko je okolnosti u cijeloj priči oko presude Ustavnog suda po tužbi Ive Sanadera izrazito dvojbeno, po mišljenju naših sugovornika, redom pravnih stručnjaka s višegodišnjim stažom.
1. Ustav proglasili neustavnim
Prema tumačenju Ustavnog suda, proizlazi da kazneno djelo ratnog profiterstva i ustavne odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva vrijede samo za buduće ratove i buduće ratne profitere. Retroaktivna primjena zakonskih odredbi od početka je sporna pravnim stručnjacima, no upravo je u tome poanta, kažu naši sugovornici.– Uvođenje kaznenog djela ratnog profiterstva omogućava da netko bude procesuiran za kazneno djelo koje nije postojalo u vrijeme učina sporne radnje – pojašnjava jedan naš sugovornik. Drugi je aspekt činjenica da je izmjena Ustava uvela nezastarijevanje djela koja se mogu podvesti pod ratno profiterstvo, prije svega zloupotrebe u pretvorbi. Ustavni je sud praktički Ustav proglasio neustavnim i abolirao sve koji su haračili pretvorbom u ratno doba.
Inače, Ustavni sud nije iznad Ustava, nego presuđuje u okviru onoga što određuje Ustav.2. Premijer ne može primiti mito
Dilema je li premijer službena osoba, smiješna je, kažu pravnici s kojima smo razgovarali. U čl. 89. stavak 3. Kaznenog zakona stoji da su službene osobe izabrani ili imenovani dužnosnik u “Uredu predsjednika, tijelu, uredu i stručnoj službi Vlade RH…”. Za naše sugovornike ova je odredba dovoljno jasna, a razjašnjavanja u koja se upušta Ustavni sud predstavljaju prekoračenje njihove nadležnosti jer ulaze u obrazloženje pojedinih činjenica iz pravomoćne presude, dakle u meritum stvari.Ustavni sud nije sud trećeg stupnja. Sve o čemu oni raspravljaju u ovom dijelu obrazloženja spada u domenu Vrhovnog suda, koji se o tim činjenicama već izjasnio. Da ljudima bude jasnije, većina ustavnih sudaca nikad nije sudila.
Da bi se uklonile ove dvojbe, smatraju naši sugovornici, bilo bi dobro da Sabor donese vjerodostojno tumačenje zakona u kojem će otprilike reći: da, i premijer i ministri su službene osobe u smislu čl. 89. KZ-a i mogu počiniti kazneno djelo primanja mita. A Hrvatska će dobiti još jednu potvrdu da je riječ o uvrnutoj zemlji prepunoj tragikomičnih apsurda.3. Vlada može samo politički odgovarati
Prema tumačenju Ustavnog suda, Vlada za ugovore koji donose dugoročnu štetu državi može odgovarati samo politički. Odnosno, sud se ne može baviti štetnim posljedicama odluka izvršne vlasti, odnosno ne može ispitivati jesu li pojedini ugovori protivni interesima RH, a u okviru ispitivanja optužbi za primanje mita. Zaključak toliko apsurdan da o njemu ne treba ni posebno razglabati.4. Premijer ne odgovara za ono što čini kao predsjednik stranke
Ustavni sud osigurao je trostruku nedodirljivost predsjednika Vlade, koji je kod nas uvijek i predsjednik vladajuće stranke. Dakle, u nekoj zamišljenoj, iskarikiranoj situaciji, premijer bi, tražeći mito, trebao reći: “Daj mi pare, ali ne meni kao premijeru, nego za stranku. Zauzvrat, evo ti naftno polje.” Ako bi potom taj premijer pao i bio uhićen zbog primanja mita, ne bi mu se moglo suditi:1. kao premijeru, jer nije službena osoba,
2. kao predsjedniku stranke, jer ni kao takav nije službena osoba,
3. sud ne bi ni u kojem slučaju smio istraživati je li riječ o poslu protivnom interesima RH, i time štetnom poslu, jer za takvo što postoji samo politička, a ne i pravna odgovornost.5. Kako su Mađari znali
Još prije mjesec dana, 25. lipnja, Janos Lazar, ministar ureda mađarske vlade, pred mađarskim parlamentarnim Odborom za nacionalnu sigurnost kazao je kako “postoje određeni znakovi koji ukazuju da nepravomoćna presuda koja je donesena u slučaju tužbe protiv Sanadera neće nužno zadovoljiti standarde koje postavljaju viši sudovi”. Bilo je to dobrano prije nego što su se u Hrvatskoj mogle čuti bilo kakve najave da će Ustavni sud poništiti suđenje Sanaderu. Upravo ova činjenica baca debelu sumnju na odluku Ustavnog suda u kojem većini sudaca mandat završava ove godine, a koja je u mnogim svojim aspektima, nakon neviđene (i prozirne) pravne akrobatike u slučaju Milana Bandića, srušila neke od temelja pravnog poretka.M. KAVAIN
Izvor: Slobodna Dalmacija
