TIHOMIR DUJMOVIĆ: Zašto NE regijama
Budući da smo s ovom vlašću doživjeli neviđene blamaže, pažljivo sam pročitao posljednji Milanovićev intervju „Telegramu“ i ugodno me iznenadila Milanovićeva teza gdje kaže: „Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav imao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe.”
Sram te bilo s tim Tuđmanom
Zanimljivo da su baš taj dio intervjua momentalno napali brojni Josipovićevi medijski tjelohranitelji. S jedne strane je napadnut kletvom, “sram te bilo, ti ćeš nama hvaliti bilo kakav potez Tuđmanove vlasti”, a s druge strane se ismijavalo Milanovićevim strahovanjima vezanim uz regionalizaciju zemlje.
To ljevičarsko cerekanje povijesti usprkos, valja prokazati, jer upravo zahvaljujući naivnostima raznih Trumbića i Supila mi smo u nedavnoj povijesti platili krvavu cijenu. I oni su se jednako cerekali na sva matoševska upozorenja glede Jugoslavije, tretirajući ih nacionalno uskogrudnima!
I zastrašujuće je da unatoč krvavim cijenama koje smo kroz povijest plaćali istoj toj prostodušnosti, naivnosti i u konačnici političkoj gluposti ta naivnost i dalje živi. I docira!
Ta teza, “pa nećete valjda bježati od regionalizma, zar se uistinu bojite da će nas neki Talijani, Mađari ili Austrijanci osvajati, pa zar vam nije jasno da je to Tuđmanova paranoja”, sve to vonja starim dalmatinskim autonomaštvom koje nas je uvijek vodilo Italiji ili Beogradu. To je, naime, povijest pokazala.
Povijest uči da je politička arena uvijek bila zvjerinjak u kojem velika riba pojede malu i od talijanske okupacije Istre 1922. do ruske okupacije Krima, stalno gledamo političko povijesno ponavljanje istog. Isti ti prostodušni mozgovi su nas zgurali u prvu Jugoslaviju koju smo platili stotinama jama, ista ta naivnost nas je uvela u drugu Jugoslaviju koja je koštala stotina tisuća života da bi završila novim ratom.
Bezazleno? Kako da ne
Do kuda seže glupost kod Hrvata? Kad je to od nastanka zemljine kore povijest pokazala da Italija nema aspiracija prema Istri i Dalmaciji?
Što će Italiji paralelne općine u izgnanstvu koje imaju formirane baš za sve dijelove hrvatske obale koje su nekad okupirali, ako je sve tako trumbićevski nevino u tim relacijama? Ako je sve tako benigno, zašto postoji paralelna općina grada Zadra u Italiji?
I ako je sve tako bezazleno, što je svojedobno natjeralo talijanskog dizajnera Missonija da bude ništa manje nego predsjednik općine Zadar u egzilu?
Ne znamo, jer od stotina intervjua koji su s njim napravljeni nikad ga to od politički nepismenih novinara nitko nije pitao. A nikad ga nitko nije pitao jer se mi talijanskom iredentizmu ismijavamo kao da ne postoji. Unatoč „jučerašnjim“ jezivim iskustvima na tu temu!
Zadivljujuće je gledati kako se Orban bori za mađarsku državu, ali nema nikakvih dilema da krajnja desnica u Mađarskoj sanja „povratak“ Baranje. Zbog toga ne treba iskopati rovove prema Budimpešti, ali tu činjenicu trajno treba imati u glavi.
Pogledajte sva ta mrcvarenja s granicama od Slovenije do Srbije. Pogledajte ovaj skandal s međunarodnom arbitražom oko Pirana. Je li u trumbićevsko-Supilovoj naivnosti tako nešto bilo za očekivati?
Pa ta je glupa prostodušnost i infantilnost koštala BIH ravno stotinu tisuća zaklanih jer oni „jednostavno nisu vjerovali“ da će doći do rata. Pa se nisu za njega ni spremili.
Je li u trumbićevskoj naivnosti bilo za očekivati da će Momo Kapor pucati po Sarajevu? Ali, bilo je ljudi koji su upozoravali i na njega i na velikosrpstvo Aleksandra Tijanića. No, ondašnji orjunaši bi vas zatukli da ste to tada javno rekli!
A Tijanićevo velikosrpstvo je bilo takvo da mu je Milošević dao da mu vodi nacionalnu televiziju! Hrvatska ima državu jedva 25 godina i hrvatsko državotvorstvo realno ne funkcionira jer mi uopće ne znamo što znači imati i što znači voditi nacionalnu državu.
Smanjiti zagrebačke ovlasti
Što je Jakovčiću hrvatska država? Pa on koji bi bez Učke morao u Istru preko Slovenije nema elementarne nacionalne solidarnosti da bi podržao pelješki most, da o drugim relacijama ne govorim. Što je Stanimiroviću kao mogućem podbanu kakve slavonske regije, hrvatska država?
Što je hrvatska država Jozi Radošu koji je bio kadar predati tajni transkript snimke Miloševića medijima premda je bilo jasno da će time otkriti najveću hrvatsku tajnu, onu da ga baš mi tajno prisluškujemo?
I kad tim kadrovima predate pet hrvatskih povijesnih regija na upravljanje, s hrvatskom se državom možemo pozdraviti.
Pa nama je prije koju godinu ministrica kulture zabranila na sajmu knjiga u Leipzigeu samostalni hrvatski štand i poslala je hrvatsko izaslanstvo da nastupa na zajedničkom štandu regije! To je današnji nivo hrvatske nacionalne svijesti.
Mi se nakon polustoljetnog anacionalnog jugoslavenskog terora faktički tek učimo voditi nacionalnu državu i njome upravljati i proći će godine dok ne budemo zreli za regionalizaciju. Do tada ovu zemlju valja financijski decentralizirati jer su zagrebačke ovlasti ponekad uistinu monstruozne!
TIHOMIR DUJMOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
