Cijela politička strategija Zoran Milanovića bazirana je na premisi: ja sam najzgodniji i najpamatniji Hrvat koji je ikad živio! Do tog (samo njemu!) logičnog zaključka došao je poslije višedesetljetnih konzultacija sa svojim jedinim pravim savjetnikom: ogledalom!
Znajući da je zgodniji od Karamarka, odlučio je to dokazati i bezveznim afericama s bezveznim ženicama koje vjeruju da je on zgodan – jer je na funkciji! A svi znaju da funkcija daje pamet! Ili barem… moć! I zato se vozika državnim aviončićima i helikopterićima ka Krku i Grobniku, dakle oko Rijeke!
Zoran Milanović izgubit će parlamentarne izbore jer je lijenčina koji redovito priča totalne besmislice i potom gubi dane da objasni što je zapravo mislio – a nije mislio ništa! Slavko Linić – čovjek koji je stvorio Milanovića (ili mu barem dovoljno odškrinuo vrata), a koji sada baulja Zagrebom s plamtećom mržnjom i prijezirom u očima prema premijeru – nikad mu neće oprostiti partijsko poniženje i osvetoljubivo će čekati prvu priliku da ga (politički!) iscipelari. Ono što je Liniću posve neshvatljivo kod Milanovića je dubina i širina njegovog nerada i nepoznavanja bilo čega! Lijenost je najgora od svih ljudskih mana – jer uništava sve (potencijalne) dobre osobine!
Osnovna razlika između njih dvojice – zanemarimo sad fizički izgled! – je u tome što Milanović radi zastrašujuću štetu Hrvatskoj ne radeći ništa, a Linić jednako veliku štetu svojim predanim i posve bezveznim radom provincijskog računovođe, koji je majstorski uzimao kredite po najvišim mogućim kamatama na svjetskom tržištu kapitala! I koji je, u svojoj bezveznoj sitničavosti, kao ministar kažnjavao ljude na izlasku iz dućana jer nisu imali račune i zatvarao slastičarnice zbog dvije kune viška u kasi!
S takvim mizernim znanjem partijskog računovođe, Slavko je postavio temelje propasti grada Rijeke (koji je u terminalnoj fazi!), ali i vlade Zorana Milanovića! Čačić i Milanović svojim galamdžijskim ekonomskim primitivizmom i nasilništvom stvarali su iluziju da vlada nešto radi, a Milanović je pažljivim okretanjem lijevog, pa desnog polu-profila ostavljao utisak i da vlada “lepo izgleda”! Na (Milanovićevu) žalost, galamdžijski ekonomisti otišli su u magareću klupu, a tamo im se pridružio i kvartovski mangup “lepi Zoki”, čija vlada je proglašena za šestu najneefikasniju na svijetu! Osobno mislim da su podcijenili Milanovića – on je, neusmnjivo na čelu najneefikasnije vlade na svijetu!!!
No, pravi problemi za Hrvatsku nastupit će tek nakon što Zoki, “lep kao greh”, izgubi vlast i kad se na danjem svjetlu ukažu sva kreditna zaduženja ove vlade “male Syrize” (kako u Bruxellesu zovu zagrebačke bezveznjake, aludirajući na jahtaško ljevičarenje hrvatskih i grčkih cirkusanata!).
Slavko Linić, za kojeg su svojevremno u Rijeci govorili da je “najbogatiji podstanar Europe”, a koji nema ništa osim Ježićeve jahte (di je nestao taj povjerljivi nosač kufera s novcem, nećak onog nezaboravnog Marijana Kalanja, sekretara predsjedništva CK SKH i šefa Ivice Račana u osamdesetima?!) sprema se za izbore i čeka da Husky (čitaj Zoki – zbog boje očiju!) ostane u dubokom snijegu zimskih izbora…
Međutim, svakako treba spomenuti još jedan problemčić… Dok se Zoki konzultira s ogledalom, dio njegove “UDB-a friendly” stranke konzultira se s Beogradom oko toga kako ostati na vlasti hapšenjima ovih i onih, te promjenama zakona ovih i onih, po brzom i najbržem postupku, te uhljebljivanjem uhljeba po etničkom anti-hrvatskom ključu.
Hrvatsku čekaju katastrofalna jesen i još gora zima, uz šuštanje kožnih mantila, prijetnje javne i tajne, manipuliranja statističkim podacima, te bezbrojnim televizijskim lažima primatelja i nositelja štafeta! I poslije Tita – Tito!
Hrvatska je tako blizu grčkom rasulu, da nas može spasiti samo ogledalo… Kad premijer shvati da je kralj neradnika, a Hrvati da su prezaduženi zbog partijskih diletanata, onda će se dogoditi čudo… Rad je uvijek okrijepljujuće čudo… Čak i u najljepšoj zemlji na svijetu, s “lepim” premijerom… !
V. L./hrsvijet.hr
