12. kolovoza 1995. – velika protuofenziva Srba prema južnim područjima oslobođenim Olujom

U noći 12/13. kolovoza 1995. počela je velika protuofenziva srpskih snaga na čelu sa ratnim zločincem generalom Ratkom Mladićem u namjeri povratka izgubljenog teritorija u oslobodilačkoj akciji Oluja.

Prva faza te protuofenzive trebala je biti ponovno osvajanje Bosanskog Grahova i presijecanje komunikacije prema Kninu, osobito osvajanjem prijevoja Derale koji još nazivaju „vrata Knina“.

U slučaju uspjeha prve faze nastavak operacije tekao bi prema Livanjskom polju i stvaranjem uvjeta za povratak Knina u srpske ruke.

Ta malo poznata, a slavna bitka Domovinskog rata trajala je tri dana i noći do 15. kolovoza 1995., a bila je pripremljena u okviru prije planirane velike srpske vojne akcije „Vaganj 95“.

Početni uspjesi Srba

Noću 12/13. kolovoz 1995. Srbi su prvo topništvom, pa kombiniranim djelovanjem pješaštva, tenkova i zrakoplova, uz pomoć srpskih specijalnih i udarnih vojnih postrojbi pokušali vratiti izgubljene položaje: presjeći komunikaciju Knin-Grahovo i ovladati strateški važnim prijevojem Derale. Upravo na tom prijevoju i cesti Drvar-Bosansko Grahovo izvršen je najžešći napad na položaje 141. brigade HV-a gdje su vođene borbe prsa o prsa. Hrvatske snage su bile prisiljene povući se na pričuvne položaje gdje dolazi do sukoba sa srpskim diverzantskim skupinama.

Prvi pokušaj hrvatskih snaga da vrati izgubljene položaje nije uspio, a dosta hrvatskih vojnika pogiba ili biva ranjeno.

Uspjeh Hrvatske vojske i slom Srba

14. kolovoza u pomoć 141. brigadi dolazi jedna satnija 7. brigade iz Varaždina i vraća neke izgubljene položaje, dok 4. brigada iz Splita presijeca komunikaciju Resanovci-Drvar, čime zadaje konačni udarac srpskim snagama.

Zapovjednik 2. bojne 141. brigade Ante Šilović osobno svjedoči o žestini borbe tih dana:

“Sam udar odobrio je general Mladić s ciljem zauzimanja Bosanskog Grahova i izbijanjem na područje prijevoja Derale, odnosno ‘kninskih vrata’, kako bi mogao dalje prema Livanjskom polju. Druga bojna sudjelovala je u zaustavljanju toga njegova nauma. Uz pomoć 7.gbr. pokušali smo vratiti položaje koje smo imali prije djelovanja vojske Republike srpske. Sam napad 13. kolovoza bio je izuzeto jak, imali su jake topničke snage, jake oklopne snage, bile su ubačene diverzantske snage i sve to uz potporu zrakoplovstva, gdje su u naletima dva borbena zrakoplova tukla naše topničke položaje. Borbe su toga 13. kolovoza trajale cijeli dan, navečer je u pomoć došla 7. gbr. , već sutradan, 14. kolovoza svi su položaji bili vraćeni, a 15. kolovoza uz pomoć 7. gbr. svi položaji pomaknuti su šest do sedam kilometara prema Drvaru.“

Poručnik Tonči Jelavić, pripadnik 1. satnije 1. bojne 141. brigade kaže da malo ljudi u Hrvatskoj uopće zna za ovu veliku akciju jer je bila poslije veličanstvene Oluje kada je čitava Hrvatska slavila, a poslije nje sve je drugo palo u zaborav: „To je bio jedini pravi kontraudar srpskih snaga nakon operacije Oluja, kada su nastojali zbog poljuljanog borbenog morala svojih postrojba, ali i očitog nezadovoljstva i osjećaja nemoći civilnog puka, vratiti izgubljene položaje i presjeći komunikaciji Knin – Bosansko Grahovo, te zauzeti važnu točku – prijevoj Derale, ući u Grahovo i ostvariti pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu“.

Pobjeda Hrvatske vojske u ovoj bitci otvorila je vrata prema Drvaru i ostalim uporištima srpske vojske u zapadnoj Bosni, a definitivno uništila srpske snove o povratku Knina i SAO Krajine. Zbog toga je sjećanje na ovu malo poznatu bitku Domovinskog rata jedan važan kamenčić kolektivne memorije hrvatskog naroda u velikom mozaiku koji se zove – slobodna Hrvatska.

Narod.hr

Odgovori

Skip to content