Hrvatska tako jasan govor nije čula od Tuđmanovih vremena
Trijumfalistički način na koji je predsjednica uzela „Oluju“ u svoje ruke, snažne poruke koje je poslala i istodobno Milanovićevo političko mucanje na mimohodu u Zagrebu, a osobito njegova gubitnička šutnja u Kninu, pokazuju svu Kolindinu superiornost kad se radi o samoj špici nacionalnog interesa nacije.
Jer, „Oluja“ je stožerna točka nastanka hrvatske države, onaj tko je ne poštuje, onaj tko je ne razumije i onaj koji nabijajući kompleks naciji zbog srpskih žrtava u “Oluji” stvara ozračje podjednake krivnje agresora i žrtve, realno “ljulja” temelje te države i uvijek će imati problema s najvećim dijelom nacije.
Prekinuta tortura
„Oluja“ je uistinu nulta točka, najveća hrvatska vojna pobjeda i povijesna poruka Srbiji i pobunjenim hrvatskim Srbima da više ne mogu biti gazde u Hrvatskoj. I dok je Tuđman „Oluju“ gledao kao najslavniju vojnu pobjedu bez bilo kakve mrlje, a Kolinda za „Oluju“ ističe da je „čista kao suza“, Mesić i Josipović ubijali su nacionalni entuzijazam pričama o hrvatskim zločinima koje su trpali u isti koš s agresijom (zato su Tadića isti dan doveli u Paulin dvor i na Ovčaru!).
No, Haag je prekinuo tu torturu, da bi se pokazalo da cijela ta jugoslavenska bulumenta de facto ne priznaje Haaški sud, pa su unatoč presudama tog suda nastavili govoriti i o masovnim hrvatskim zločinima i o etničkom čišćenju, premda je sam Haaški sud u koji su se zaklinjali odbacio takve optužbe!
Kod konačne presude Gotovini odbačene su sve optužbe da su hrvatske vlasti protjerale Srbe! Broj ubijenih civila je konstatiran na brojci 44, a za hrvatsku vlast se ističe da ne samo da nije poticala zločine, nego je aktivno djelovala protiv tih zločina!
Odbačena je teza o 20 tisuća spaljenih kuća! Ali, naša ljevica i danas priznaje samo sud svoje partije pa se ponaša kao da oslobađajuće presude Gotovini nema! U takvoj situaciji u Knin stiže Kolinda koja je tu politički pomela Milanovića!
Milanović je „pao“ već na mimohodu jer su njegove tamošnje poruke bile nemušte. U trenutku dok Srbija putnicima koji ulaze u Hrvatsku dijeli letke u kojima „Oluju“ tretira kao drugo ime za masovan zločin, u trenutku kad Srbija manipulira nogometnom federacijom pa na međunarodnim utakmicama želi organizirati minutu šutnje za srpske žrtve „Oluje“, u trenutku dok Šešelj pali zastavu ispred ambasade i poručuje da je domovinski rat bio tek prvo poluvrijeme, a studenti beogradske univerze provociraju hrvatske kolege glede zločinačke „Oluje“, Zoran Milanović tada konzekventno šuti.
Jasne poruke Srbiji
Iako su oči nacije upravo molećivo okrenute prema njima tražeći zaštitu od tih uvreda i prijetnji. Takvo držanje je u izbornoj godini put u siguran poraz. Jer, ne samo da Milanović o ovim provokacijama šuti, on paralelno završava pregovore o koaliciji s Pupovcem koji „Oluju“ odbacuje do razine da nikada nije nazočio obilježavanju te vojne pobjede. Milanoviću dakle ne smeta Pupovčev stav o “Oluji”, što sugerira da će sutra u slučaju pobjede afirmirati Pupovčeva stajališta o toj temi. Jer, SDSS-u su to kapitalna pitanja i nije realno da će ih preskočiti u koalicijskom dogovoru.
Vidjevši da evidentno gubi, Milanović grozničavo najavljuje svoj govor u Kninu, ali se, kad je vidio atmosferu, prepao naroda i zato mu je Đuro Glogoški na Thompsonovu koncertu i rekao da „su se neki u ratu prepali pa nisu krenuli u obranu, a i danas su se prepali naroda pa su odustali od govora“.
Kolinda je pak svojim nastupom u Kninu “pojela” Milanovića koji je hodajući unatrag na vrhovima prstiju iz Knina nestao bez i jedne izgovorene riječi! Bježeći jedva koji mjesec prije izbora od naroda u Kninu (kao što je od susreta s narodom bježao u Vukovaru), Milanović zapravo trči ususret izbornom porazu, jer je tim bijegom primio toliko golova da se ta gol-razlika više ne može nadomjestiti.
Kolinda je pak uzela stvar u svoje ruke i poslala jasne poruke i Beogradu i hrvatskim Srbima, pokazujući da i ovdje iz temelja mijenja politiku u odnosu na Josipovića. Naime, Hrvatska tako jasan govor nije čula od Tuđmanovih vremena. Beogradu je poručila da prestane lagati o „Oluji“, da Hrvatska nikada neće pristati na izjednačavanje krivnje i da je u temelju rata Miloševićeva velikosrpska politika.
Hrvatskim Srbima je, u kontekstu teza da su građani drugog reda, dala do znanja da uživaju maksimalna manjinska prava, takva da bi, kako je rekla, „bila uistinu sretna kad bi takva prava uživala hrvatska manjina u Srbiji“. Uza sve ove poruke kakve odavno nismo čuli još je pozvala branitelje na večernji koncert, na kojem je glavna zvijezda bio Marko Perković Thompson. Bilo je to držanje predsjednice koja svoj narod voli, brani i razumije.
Napad na Josipovića
Mesića u Kninu nije bilo i mudro je da se nije pojavio da ne iritira narod, a Josipović je doživio teški debakl. Na vrhu Kninske tvrđave časnica Hrvatske vojske koja je držala govor rekla je, među ostalim, da „nikakav konglomerat politika nije bio kriv za rat u BIH, nego srpska agresija“.
Time je otvoreno napala Josipovićevu tezu koju je on osobno kao predsjednik izgovorio u sarajevskom parlamentu. Da te vojska kojoj si do jučer bio vrhovni zapovjednik ovako otvoreno prozove i demantira, i to nasred Kninske tvrđave, upravo 5. kolovoza, to je stvarno pljuska kakva se rijetko viđa!
TIHOMIR DUJMOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
