MARLJIVI SIJAČI ZLA: Ovako je Bildt opisao ratne zločine nad Hrvatima i muslimanima!

ŠOKANTNO: Ovako je Bildt opisao ratne zločine nad Hrvatima i muslimanima, a ratnog zločinca okitio epitetima! 

Prijatelj ratnih zločinaca, suučesnik u tim zločinima, zagovaratelj četničke stvari te glavni promotor kandidature naše ministrice vanjskih poslova za funkciju glavnog tajnika UN-a, Carl Bildt, simpatizer Hrvatske nikako nije. Kako je dnevno.hr već pisao, Bildt je još nekada u više navrata tražio vojnu intervenciju UN-a i NATO-a protiv Hrvatske kako bi se očuvala tzv. SAO Krajina. Osim toga, kao mirovni posrednik Europske unije za bivšu Jugoslaviju 1995. je godine najstrože osudio oslobodilačku akciju hrvatskih oružanih snaga, a k svemu, bavio se svojevremeno i opravdavanjem srpskih ratnih zločina u Bosni. I danas, 23 godine od stravičnog masakra na Korićanskim stijenama, kada stotinjak tijela još nije ni pronađeno, a kamoli identificirano, sol na ranu dolijevaju dijelovi Bildtove knjige „Misija mir“, dakako, u opravdavajućem tonu zločina na prijedorskom području na kojem su pripadnici interventnog policijskog voda iz Prijedora, bosanskog grada pod nadzorom Srba, pobili više od dvije stotine civila. Točnije, Bildt se u svojoj knjizi osvrće između ostaloga na Duška Tadića, jednog od krvnika osuđenih za zločine u Prijedoru te u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, pred pravosuđem ICTY-a. No, u Bildtovim očima Tadić i njemu slični u nešto su drugačijem svjetlu od svjetla istine.

Opravdavajući navodi srbijanskih zločina iz Bildtove knjige

„Duško Tadić nije bio jedan od vodećih ratnih zločinaca. Rođen je 1995. godine u selu Kozarac. Njegova porodica je bila ugledna srpska porodica, u mjestu u kojem je inače potpuno prevladavalo muslimansko stanovništvo, ali u kojem je živio i jedan manji broj Srba. Kao i u mnogim drugim, i u njegovoj porodici bilo je sjećanja na svirepa zlodjela koja su hrvatske ustaške jedinice počinile nad Srbima u toku Drugog svjetskog rata, u godinama hrvatske (!) i nacističke okupacije. Majka mu je bila u Jasenovcu. Poslije Auschwitza, Jasenovac je u Drugom svjetkom ratu bio vjerojatno najužasniji koncentracioni logor smrti. Ubijanje je ovdije bilo pretvoreno u mašinski proces, a pucnjima u Jasenovcu nije nestao veliki dio jevrejskog stanovništva ovog dijela Evorpe, već i veliki broj Srba. Nitko ne zna tačno koliko je taj broj, i sama diskusija o tome između Beograda i Zagreba kontroverzna, ali činjenica da se radi o stotinama hiljada Srba, prvenstveno iz Bosne, koji su bili pogubljeni u Jasenovcu i logorima oko njega, teško da se može pobiti.

I nije samo u Jasenovcu zlo bilo stavljeno u pogon. I ime Kozarca bilo je povezano s masakrima nad Srbima. I s oca na sina, s majke na kćerku, prenosile su se priče o crkvama koje su, ispunjene narodom i molitvama, spaljivanje, o djeci koja su masakrirana, o hrvatskoj ustaškoj zastavi i muslimanskim SS jedinicama. I Duško Tadić bio je zadojen tim strahom zajedno s majčinim mlijekom. Što god da sam se dublje upoznavao s onim što se desilo, postajalo mi je sve jasnije da je tu ležalo jedno od objašnjenja za ono što je bilo tako teško razumjeti, naime, da se sve odigralo tako brzo i da je jedno društvo za samo nekoliko sedmica moglo zapasti u bezgranično barbarstvo.“

Gdje je reakcija odgovornih?

Jasno je dakle kolika je odgovornost komunističke vlasti u Hrvatskoj za ukorjenjivanje ovakvih priča u kolektivno srpsko sjećanje, koliki je njihov zločin što se lažima protiv vlasitoga naroda nikada nisu suprotstavljali nego ih podupirali. No, za našu je budućnost opasnije ono što se danas događa u Lijepoj našoj. U uvjetima kada su, presudom Haaškog suda, izgubili psihološku notu za daljnji specijalni rat protiv Hrvatske, oni zatvaraju oči i uši pred činjenicama i siju sjeme novog zla. U Hrvatskoj se i danas pokušavaju nametnuti razni pupovci, teršeličke, pusići koji neće prezati ni pred dodvoravanjima jednom Carlu Bildtu, ali i mnogo gorima koji nameću kojekakve slike o Domovinskom ratu i pokušavaju vodu natjerati „na svoj mlin“. Dužnost svih odgovornih u državi jest tome se suprotstaviti. No, zašto to ne čine?

Autor: dnevno.hr

Odgovori

Skip to content