“Stojim na vratima i kucam”, kaže Gospodin. Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni! Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.
Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi. Često olako prihvaćam taj dar. Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio, neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.
Svjesnost
Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine. Nauči me kako da te prepoznam u drugima. Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.
Riječ Gospodnja
Lk 1,39-56 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U Marijinoj molitvi nema lažne poniznosti. Prisutna je istinska poniznost spoznaje da sve što je u njoj ostvareno zapravo je ostvareno od Boga. Marija prihvaća u potpunosti veličinu svoga poslanja, radosno i s iščekivanjem. Gospodine, pomozi mi vršiti tvoju volju radosno i bez straha. Na tvoj poziv želim odgovoriti s ushitom ”Da!” siguran da će, dok krećem u nepoznato, moje putovanje biti praćeno tvojom preobražujućom prisutnošću.
Razgovor
Dar govora je izvanredan dar. Daj da taj dar mogu ljubazno koristiti. Neka budem spor na oštre riječi koje ranjavaju, riječi izgovorene u ljutnji.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova.
