NA DANAŠNJI DAN: 22. kolovoza 1642. počela je engleska građanska revolucija i uništenje katolika
22. kolovoza 1642. drži se početkom engleskih građanskih ratova. Ti ratovi smatraju se konačnom pobjedom parlamentarizma nad „božanskim pravom kraljeva“ na vladanje. Ovi ratovi su bili ujedno progon, ubijanje i etničko čišćenje preostalih katolika sa britanskog otoka koji su ostali nakon progona u 16. stoljeću i „anglikanske revolucije“, a osobito su veliki zločini do tada nepoznati u Europi počinjeni nad irskim katolicima. Zločini tzv. „naprednih revolucija“ poput engleske, francuske, pa i novijih komunističkih prestaju danas biti tabu tema moderne Europe.
Na današnji dan 22. kolovoza 1642. počeo je Engleski građanski rat koji se ponekad zove i Engleska revolucija, gdje je došlo do sukoba engleskog kralja Charlesa I i pristalica parlamenta.
Sukob je bio političke, ali i vjerske prirode jer se engleskog kralja, iako je bio poglavar Anglikanske Crkve, smatralo prikrivenim simpatizerom katolika.
Bilo je to vrijeme kada je na Otoku cvjetao fundamentalistički protestantizam pod nazivom puritanizam, koji je pod utjecajem kalvinističkih i drugih ideja zagovarao radikalno vjersko čistunstvo i moral.
„Parlamentarnu struju“ vodio je Oliver Cromwell čijom je zaslugom engleski kralj poražen i zarobljen.
Drugi Engleski građanski rat izbio je tri godine kasnije.
Kao posljedica ratova Engleska je postala republika, odnosno diktatura na čelu s Oliverom Cromwellom. Iako je cromwellovski režim nestao nedugo nakon njegove smrti te se Charles II. vratio na tron, rat je kao trajnu posljedicu ostavio napuštanje koncepta o „božanskom pravu kraljeva“, pa su svi budući engleski kraljevi bili prisiljeni vladati uz podršku parlamenta. Zato se smatra da je upravo engleski građanski rat zaslužan za stvaranje moderne demokracije na Britanskom otočju, odnosno koncepta liberalne demokracije u današnjem zapadnom svijetu.
Vjerska netolerancija i progoni vladali su Engleskom gotovo 150 godina. Engleska je tek 1679. ukinula smrtnu kaznu za herezu koja je postojala od odcjepljenja od Katoličke crkve, te su mnogi su katolici i ljudi čvrsta morala to platili glavom.
Tako su npr. zbog poricanja da je kralj Henrik VIII glava zemaljske crkve umjesto Petrovog nasljednika u svibnju 1535. javno su obješeni ili im je odrubljena glava: šest monaha kartuzijanaca, jedan monah iz reda svete Brigite, biskup Rochestera i sveti John Fisher.
Tragedija Iraca – ubijeno i umrlo 41 posto stanovništva
Cijenu građanskog rata su platili britanski katolici, a koji su u Cromwellovim ratovima u Engleskoj i Škotskoj bili sustavno proganjani i ubijani od malog broja onog što je ostao nakon „anglikanske revolucije“. Hrabrost i vjera britanskih katolika bila je velika, te je ta zemlja dala velik broj mučenika.
Cromwell se sa osobitom mržnjom oborio na katoličke Irce koje je smatrao i političkim i vjerskim protivnicima.
Procjenjuje se da je ukupan broj žrtava za vrijeme građanskih ratova u periodu 1642-1651. na engleskoj strani bio oko 84.000 u borbama i 100.000 u raznim bolestima, škotske ukupne žrtve se procjenjuju na 87.000 ljudi, dok su Irci doživjeli pravu agoniju od 618.000 mrtvih što je činilo 41 posto irske populacije (http://www.historyireland.com/cromwell/how-many-died-during-cromwells-campaign/).
Bila je to jedna od najvećih tragedija jednog naroda u svjetskoj povijesti uopće.
Cromwellovo istrebljenje katolika
Kao i kod francuske revolucije, „popratne žrtve naprednih revolucija“ bile su donedavno tabu tema javnih rasprava u svjetskoj javnosti. Posljednjih godina stvari se mijenjaju i na vidjelo izlaze „crne strane“ tih događaja, a koje su rezultirale tisućama ubijenih nevinih žrtava tih revolucija i u pravom teroru nad protivnicima režima.
Mnogi povjesničari i političari smatraju Cromwellove metode genocidnim ili blizu genocidnih. Tako poratno naseljavanje Irske protestantskim doseljenicima povjesničari Mark Levene i Alan Axelord smatraju etničkim čišćenjem, dok povjesničar Tim Coogan progon, ubijanje i otimanje zemlje katolicima smatra genocidom.
Čak i vrlo britanski orijentirani Independent govoreći o veličini tog zločina smatra da su pokolji u Droghedi i Wexfordu „Cromwellovi Hirošima i Nagasaki“.
Izjave poznatih povjesničara i osoba o Cromwellovom etničkom čišćenju i genocidu nad katolicima
Albert Breton sa Cambridge University (1995.) izjavljuje: „Oliver Cromwell omogućio je irskim katolicima slijedeće: genocid ili masovno preseljenje“.
David Norbrook u eseju o „Engleskoj republici“ (2000.) piše slijedeće: „On (Cromwell) postavio je temelje za nemilosrdni program raseljavanja irskih katolika koji je imao razmjere etničkog čišćenja“.
Momil John sa University of Toronto u povijesnom osvrtu „Ponovno pisanje o Cromwellu“ (Rewritnig on Cromwell, 2003.):“Naravno, Irci nikada nisu tako promatrali Cromwella . Većina Iraca sjeća ga se kao čovjeka koji je odgovoran za masovno klanje nevinih civila u Droghedi i Wexfordu. te kao odgovornog za najveće etničko čišćenje koje je ikad učinjeno u zapadnoj Europi do tada. U deset godina, postotak zemljišta koje su posjedovali katolici rođeni u Irskoj pao je sa šezdeset na dvadeset. U deset godina, vlasništvo nad dvije petine zemljišne mase prebačen iz nekoliko tisuća Irskih katoličkih zemljoposjednika u ruke britanskih protestanata.“
James Lutz u knjizi „Globalni terorizam“ (2004.): „Drakonski zakoni koje je primjenjivao Oliver Cromwell u Irskoj bili su rana inačica etničkog čišćenja. Katolički Irci su protjerani sa dijelovima otoka. Cilj nije bio preseljenje nego istrebljenje.“
Sam Winston Churcill o Cromwellu je rekao (1957.):
„Irska je sama do tada ponudila podnošljiv način života protestanata i katolika pod tadašnjim uvjetima. Nakon svega toga Cromwellovo je djelo trajno prokletstvo. Od terora, nepravednog otimanja zemljišta i naselja, do zabrana katoličke vjere, već opisanih krvavih djela, Cromwell je stvarao nove zidove između naroda i vjera. U najdubljim načinima izražavanja mržnje oni su tri stotine godina koristili rečenice poput „Nek padne Cromwellovo prokletstvo na tebe”. Nakon svega na nama još uvijek leži ‘prokletstvo Cromwella’.“
Izvor: narod.hr
