Oluja je srušila velikosrpsko i jugokomunističko carstvo

Velikosrpska ideologija, a tako i kolonijalni teror, započela je još od 1844. godine od Garašaninova Načertanija, i s različitim oblicima i intenzitetom traje do današnjih dana. Unatoč totalnoj obespravljenosti Hrvata po nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pitanju, te ogromnim žrtvama po hrvatski narod i samu Hrvatsku, vidimo da ta ideologija još nije poražena.

Njenoj dugovječnosti najviše je pridonijela „PETA KOLONA“, koja umjesto da s vremenskim odmakom slabi ona sve više jača. Naime, učesnici pete kolone, koju su činili i čine ORJUNAŠI, a kasnije JUGOKOMUNISTIČKI IDEOLOZI, bili su dobro plaćeni raznim statusnim položajima i velikim materijalnim privilegijama, kako za izdaju, a još više za zločine nad vlastitim narodom i sistematskoj pljački Hrvatske. To je razlog njihovog opstanka i gensko ideološkog umnožavanja. Zbog toga je velikosrpska ideologija egzistirala, kako u Kraljevini Jugoslaviji tako i komunističkoj Jugoslaviji. Srbima nije toliko važno kako se ona zove već je bitno da je centar vlasti u Beogradu i u rukama velikosrpskih ideologa.

Velikosrpski i jugokomunistički ideolozi bili su 1991. jedinstveni protiv rušenja Jugoslavije i stvaranje samostalne Hrvatske, a to su i danas. Hrvatski jugokomunisti bili su protiv rušenja Jugoslavije jer su u njoj uživali blagodati raznih privilegija, kao plaćenici u izvršenju zločina nad hrvatskim narodom i organizatori sistematske pljačke hrvatskih dobara, a sve u programu i interesu velike Srbije. Rušenjem Jugoslavije ruši se velikosrpsko carstvo, a ruše se statusne i materijalne privilegije hrvatskih petokolonaša. Uz sve to, na svjetlo dana izlazi bolna ISTINA o ogromnom zločinima nad hrvatskim narodom, sistematskoj pljački hrvatskih dobara. Time se okreće povijesna ploča srpsko-komunističkih laži kako su Hrvati, koji su cijelo stoljeće bili prisiljeni da se brane, zbog postojanja NDH, proglašavani zločincima i genocidnim narodom. Kako jedan velikosrpski ideolog kaže: „Od vremena Đingis Kana nije bilo takvih zločina koje su činili ustaše. Četnici su palili, pljačkali i klali sve što nije srpsko, a istovremeno, ustaše su proglašeni zločincima.

Što u stvarnosti simbolizira vojno oslobodilačka operacija Oluja, a posebno njena dvadeseta godišnjica? U kraljevskom gradu Kninu, nakon pobjedonosne operacije Oluje u kolovozu 1995. godine, hrvatski branitelji, kao pobjednička vojska, uz predsjednika dr. Franju Tuđmana, na kninsku tvrđavu postavili su hrvatsku trobojnicu kao simbol pobjede hrvatskog naroda nad stoljetnim koljačima. Za hrvatske branitelje i domoljubnu Hrvatsku „Oluja“ simbolizira oslobođenje Hrvatske i hrvatskog naroda od izravne srbočetničke agresije i od 45-godišnje velikosrpsko-komunističke tiranije. Jasno i logično, da „Oluju“ svi poraženi, kako Aleksandar Vučić kaže, doživljavaju kao dan žalosti za srpski narod. To je logično, jer agresor je pobijeđen, ali ne do kraja poražen jer su se u njegovu zaštitu stavili međunarodni moćnici koji su bili na strani velikosrpskih koljača, na čelu s Velikom Britanijom.

Kako su i domaći jugokomunistički ideolozi, koje danas predvodi SDP sa svojom antihrvatskom koalicijom, bili protiv rušenje omiljene im Jugoslavije, logično je da i oni Oluju ne doživljavaju kao pobjedonosnu akciju, ali to ne izražavaju kao Vučić otvoreno, već prikrivenom raznim oblicima opstrukcije. Zbog tih i takvih okolnosti, u Kninu se redovno održavala protokolarna proslava, da li primjereno događaju ili ne, popraćena zvižducima, kao „pozdrav“ onima koji su u Knin dolazili samo iz protokolarnih razloga. Istovremeno, u Čavoglavama, u organizaciji hrvatskih branitelja, pod vodstvom Marka Perkovića Thompsona, s iskrenim oduševljenjem slavili su svi oni koji slave pobjedu hrvatske vojske nad stoljetnim hrvatskim neprijateljem i konačnom pobjedom hrvatskih domoljuba.

Jugokomunistička detuđmanizacija Oluje

Kako i na dvadeset godišnju proslavu Oluje primijeniti jugokomunistički program „detuđmanizacije“, za to su se pobrinuli Milanovićevi stratezi. Ovogodišnja proslava je posebna u toliko što se obilježava 20-a godišnjica Oluje, ali s tim da je na čelu oružanih snaga Hrvatske nova predsjednica gospođa Kolinda Grabar Kitarović koja voli svoj narod, hrvatske branitelje i samostalnu Tuđmanovu Hrvatsku. Kako je predsjednik vlade RH Zoran Milanović, sa svojom antihrvatskom jugokomunističkom koalicijom bio ideološki na liniji dosadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića, pa su lako usklađivali protokol proslave Oluje. Kako gospođa KGK ne pripada tom antihrvatskom klanu pa se od strane Vlade, pronalaze razni načini omalovažavanja Oluje, a i same predsjednice, sve do svođenja na neizbježnu protokolarnu formu. Tako su Milanovićevi stratezi zamislili da se u jednom danu održi vojni mimohod HV, koje politička elita ne može mimoići, a tako bi izbjegli zaslužene zvižduke i otežali, ili umanjili broj prisutnih u Kninu. Međutim, pod pritiskom hrvatskih branitelja Milanovićeva zamisao je prihvaćena kompromisno, tako da se vojni mimohod održati dan ranije, 4. kolovoza. Dakle, ipak je ostao onaj drugi, ali za njih veliki problem proslava Oluje u gradu Kninu. Kako nisu do kraja uspjeli u svom razbijačkom antihrvatskom naumu, krenuli su i drugim varijantama.

josipa9999

Josipa Rimac

Protokolom, koji se donosi po diktatu Vlade RH, pokušava se proslavu održati bez ičijeg govora da se onemogući gospođi KGK da u svom govoru iskaže svoje domoljublje i pljeskom mnoštva pozdravljena, a da se istovremeno izbjegne govor antihrvatskih ideologa, predsjednika Hrvatskog Sabora i predsjednika Vlade, koji su svjesni koju ideologiju predstavljaju, pa i očekuju zaslužene zvižduke. Vidimo da su to zadnji trzaji velikosrpsko komunističkih ideologa, uz razne podmetnute „svastike“, razna tradicionalna hapšenja, ali nadajmo se da je to stvarno zadnji trzaji jugokomunističke vlasti u demokratskoj Europi. U cilju rušenja posljednjih ostataka zločinačkog režima u demokratskoj Europi, i njemačko sudstvo ide u prilog tomu da do kraja raskrinka recidive zločinačkog režima, koji je svoje tragove ostavio u preko 1700 masovnih grobnica, sa simbolima djevojačkih pletenica u rudniku „Barbarin rov“.

U cilju zaštite digniteta Oluje – Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja, hrvatski domoljubi, na čelu sa hrvatskim braniteljem Markom Perkovićem Thompsonom, proslavu iz Čavoglava sele u kraljevski grad Knin kako bi spriječili jugokomunističke pokušaje obezvređivanja Oluje, za hrvatski narod najsvjetlijeg dana slobode. Tako se u Kninu očekuje preko 200 tisuća domoljuba, ali i tu ih dočekuje protokolarna Milanovićeva zamka. Prema događajima o selidbi proslave Oluje iz Čavoglava u Knin, vidimo da se Milanović, preko ministra obrane RH g. Ante Kotromanovića, suprotstavio snagama gradonačelnice Knina, gospođe Josipe Rimac.

Kako grad Knin nema izgrađenu infrastrukturu – parkirnog prostora za veliki broj gostiju, koji se objektivno očekuje u Kninu, gradonačelnica Knina Josipa Rimac, svjesna takvog stanja, pokušava i taj problem na vrijeme riješiti. Ako se radi o proslavi Oluje kao vojno oslobodilačke operacije, logično je za očekivati da hrvatska vojska, opremljena tehničkim sredstvima, izvrši pripremne radnje za potrebna parkirna mjesta očekivanih gostiju. U tom pravcu, gospođa gradonačelnica Knina pokušava uspostaviti kontakt s Državnim odborom za organizaciju proslave 20. obljetnice Oluje. Konkretno, već mjesecima ne može dobiti ministra obrane Antu Kotromanovića člana tog odbora s kojim želi dogovoriti da hrvatska vojska, svojom raspoloživom tehnikom, pomogne napraviti improvizirana parkirališta za vozila tolikog broja gostiju. Kako se g. Kotromanović već duže vrijeme ne javlja gospođi gradonačelnici na njen poziv, što govori da je ministar Kotromanović dobro ocijenio tko ga je postavio za ministra, pa služi gazdi koji ga plaća ministarskom plaćom. Međutim, g. Kotromanović treba znati da za sve što se oko nas i s nama događa, ima jedno zlopamtilo, a to je ta nesmiljena povijest koja ne prepoznaje ni babu ni stričeve pa tako neće zaobići ni detuđmnizatore svega onoga što je stvoreno u Domovinskom ratu.

U taj tefter hrvatske povijesti, posebno za 20. godišnjicu Oluje, biti će upisani velikim slovima cjelokupna Milanović – Josipovićeva antihrvatska svita kao realizatori detuđmanizacije. Sigurno, da će u tom povijesnom tefteru, zapaženo mjesto dobiti i ideološka i genska slijednica porodice orjunaša Anđelinovića, koja kao ministrica vanjskih poslova Hrvatske ne reagira na ofenzivu Srpske vlade, na čelu pročetničkim ideologom Aleksandrom Vučićem koji kaže da je za Srbe Oluja dan sjećanja na prognane i stradale Srbe. Moglo bi se reći, posebno stradale one koji su se čak iz dalekih krajeva bratske Srbije uputili u Hrvatsku da pale i ubijaju sve sto nije srpsko. A u svojoj agresivnoj najezdi, malo su se zanijeli u Srebrenici gdje su ostali debeli tragovi genocida. Doduše, genocid je učinjen i na Ovčari, ali to će se odvest u zaborav onih ideologa koji su se u Hrvatskoj zalagali da Hrvatska povuče tužbu protiv Srbije za učinjeni genocid na Ovčari i diljem spaljene i razrušene Hrvatske.

Istovremeno, nema odgovora Pusićkine i Milanovićeve vlade, da je samo iz Republike Srpske etnički očišćeno oko 200.000 Hrvata i pola milijuna Bošnjaka. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, kao četnički vojvoda, osobno je s puškom u ruci bio sudionik agresije na Hrvatsku, a hrvatski komunisti prihvaćaju njegove optužbe protiv hrvatskih domoljuba i ne reagiraju kad Nikolić kaže da je Vukovar srpski grad. Milanovićev bivši ministar obrazovanja Hrvata, g. Željko Jovanović, tim četničkim vojvodima nosio je školske udžbenike na verifikaciju.

Stoga je razumljivo da Milanovićev ministar policije ne može spavati bez ćirilice u Vukovaru, pa se zalagao da se dvojezične ploče, suprotno članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnim manjinama, noću postavljaju po krvavom Vukovaru.

Ivan Runje/hrvatski-fokus.hr

Odgovori

Skip to content