Hrvatsko društvo u rukama neokomunističkih struktura
Kada se raspravlja o stanju hrvatskoga društva, često se cijela rasprava svodi na svjetonazorske podjele, koje prema interpretaciji ovdašnjih vodećih medija “nije od primarne važnosti za Hrvatsku”.
Činjenica da su srednjoeuropske zemlje poput Mađarske, Poljske, Slovačke ili Češke uspjele umnogome neutralizirati centre moći, koji su svoj utjecaj crpile iz bivšeg nedemokratskog sustava, rijetko se u nas povezuje s njihovim očitim gospodarskim uspjehom.
Zemlje koje u tome imaju znatno manje uspjeha, imaju i osjetno lošije gospodarske rezultate od spomenutih. Možemo navesti Bugarsku, ili Rumunjsku, te naravno Hrvatsku.
U Hrvatskoj se nije uspjelo uspješno prebroditi naslijeđe komunizma; njegovi zločini gotovo da i nisu gonjeni. Komunizam je, doduše, doživio poraz, ali komunističke i neokomunističke strukture zadržale su svoju vlast, moć i utjecaj.
Poluge društvene moći i dalje u rukama (neo)komunističke elite
Ključne društvene poluge nalaze se čvrsto u rukama pripadnika neokomunističke elite, bez obzira na njihovu formalnu stranačku pripadnost. Štoviše, interesi ljudi iz spomenutog društvenog miljea gotovo su nedodirljivi.
Četiri su ključna temelja održavanja njihove društvene dominacije; pravosuđe, visoko školstvo, gospodarstvo i mediji. Uz to, zaleđe im drže tzv. NGO (“nevladine” udruge) koje se u velikoj većini slučajeva bave oblikovanjem javnog mijenja i stvaranjem povoljne društvene klime za spomenute strukture, te održavanjem društvenog statusa quo.
Kako Hrvatska nije uspjela uspostaviti neovisne pravne odnose u društvu, pravosuđe je podložno političkim utjecajima i korupciji. Osim toga prema spomenutoj ideološkoj matrici izrazito je selektivno u provedbi zakona.
Kao primjer, navedimo slučaj Matije Babića s lijevog internetskog portala, koji je proračun oštetio za oko 2,8 milijuna kuna i sve priznao. Zatvorska kazna od godinu dana, odmah mu je od strane tužiteljstva zamijenjena radom za opće dobro. Njegova suradnica Vana Šalov Violić, je od kraja kolovoza 2009. do kraja 2013. godine, na isti način izvlačila novac te tvrtku, oštetila za 2.357.280 milijuna kuna. Također se nagodila s tužiteljstvom pa kaznu od osam mjeseci zatvora kao ni Babić neće provesti iza rešetaka, već će raditi za opće dobro. A radi se o ukupnom iznosu kojim je nanesena šteta od 5.337.000 kuna.
Valja se osvrnuti i na visoko školstvo, koje se također čvrsto nalazi pod kontrolom kadrova, koji su ideološki formirani u bivšem sustavu. Poseban su i vrlo bitan primjer Odsjeci za povijest, na ključnim hrvatskim fakultetima. Cjelokupni taj sustav umnogome favorizira pripadnike neokomunističke elite.
U sektoru gospodarstva, većina tajkuna su ili komunistički direktori, koji su svoju moć prenijeli iz bivšeg sustava, ili njihova djeca. Time se financijski utjecaj uspješno zadržao u rukama spomenute povlaštene društvene kaste. Svojim financijskom moći, oni zadržavaju apsolutno privilegiran položaj u društvu, kako za sebe, tako i spomenute izabrane pripadnike njihove neokumunističke elite.
Medijska i kulturna hegemonija
Medijska slika Hrvatske je zapravo najizraziti primjer apsolutne dominacije lijeve svjetonazorske elite. Niti jedan iole važniji mainstream mediji ne nalazi se u rukama drugačije svjetonazorske ili političke opcije.
Na ovo se nadodaje i potpuna kulturna hegemonija u Hrvatskoj, prema modelu koju je razradio Antonio Gramsci, talijanski marksist, i prvi predsjednik Komunističke partije Italije. To je prema Gramsschiju sustav kojim se na vlasti održavaju kapitalističke političke elite, ne oslanjajući se isključivo na sirovu represiju. Najbolji primjer za ovakvo djelovanje predstavlja rad Olivera Frljića na mjestu intendanta HNK Ivana. pl. Zajca u Rijeci. Također i u domeni nakladništva i izdavaštva uspostavljena je gotovo potpuna kulturna hegemonija čime se krug hegemonije zatvara.
“Nova pravednost” – stare nepravde
Kada se sve ovo sublimira, ne može se izbjeći zaključak, kako je situacija duboke društvene nepravde u kojoj se nalazi hrvatsko društvo jedan od najvećih problema s kojima smo suočeni. Osjećaj nepravde je ono što običnog građanina najviše boli. Sada se vidi koliko je groteskno zvučio slogan bivšeg predsjednika o “Novoj pravednosti”. Hrvatsko društvo podjeljeno je na privilegirane, kojima je dopušteno gotovo sve, i koji se nalaze iznad zakona, i preostalu većinu stanovnika koja se nalazi daleko od javno proklamiranog društva jednakih mogućnosti.
Osim toga izmjenom odnosa, političkog utjecaja i moći, uspostavom politički neovisnog i učinkovitog sustava, postizanjem medijske ravnoteže, i dokidanjem kulturne hegemonije, stvorili bi se neophodni uvjeti da Hrvatska krene putem uspješnog gospodarstva i time omogući bolji život za sve svoje građane. Kao što pokazuju primjeri Češke, Mađarske, Poljske, i Slovačke, glavni preduvjet za takav iskorak je onemogućavanje bivših komunističkih struktura da cijelo društvo drže pod potpunom kontrolom. Kada se taj odnos izmjeni zaustaviti će se svakodnevna tužna kolona autobusa s cijelim obiteljima koje zauvijek napuštaju Hrvatsku.
Željko Sakić / Narod.hr
* Željko Sakić, 30.09.1970.g., Rijeka, sudionik Domovinskog rata od 1991.g., umirovljeni časnik HV, pisac. Roman “Olovni pokrivač” uvršten je u antologiju hrvatskog romana 20 stoljeća, akademika Krešimira Nemeca. Godinu dana bio bio je urednik informativnog programa na riječkom radio Trsatu. Osim književnog rada bavi se analitičkim praćenjem ključnih političkih fenomena u zemlji i inozemstvu.
