Milanović je postavio tempirane bombe idućoj Vladi!
Niz loše napisanih zakona neće riješiti niti jedan socijalni problem.
Izvanredna sjednica Sabora koja je održana na zahtjev Vlade najprljaviji je predizborni trik koji je napravljen u ovih četvrt stoljeća postojanja Republike Hrvatske. Niz loše napisanih zakona neće riješiti niti jedan socijalni problem. Umjesto toga za posljedicu će imati još veću socijalnu katastrofu u budućnosti, te takvu pravnu zavrzlamu koja bi mogla dodatno paralizirati domaće pravosuđe. Ovaj jeftini predizborni trik Milanovića i njegovih političkih partnera prava je tempirana bomba koja će eksplodirati nakon izbora.
Postoje samo dva moguća razloga zbog kojih se Zoran Milanović odlučio na potez koji neće hrvatskim građanima donijeti ništa dobrog. Prvi je očajnički pokušaj da građanima proda lijepu priču o tome kako je Vlada socijalno osjetljiva. Stvarnost je, nažalost, sasvim drugačija što smo svi na vlastitoj koži dobro osjetili protekle četiri godine. Drugi mogući razlog je da novu Vladu, koju željno očekujemo nakon izbora, uvali u probleme koji će biti tako veliki da će brzo morati odstupiti. U ovoj bipolarnoj političkoj podjeli to bi značilo opet povratak SDP-a i partnera.
Ako je suditi po sadržaju socijalnih zakona koji nisu pošteno ni raspravljeni u Saboru, nego su silom vladajućih ruku progurani kroz hitnu proceduru, ova druga opcija je vjerojatnija. Od Milanovića smo svašta navikli, ali ne vjerujem da postoji čovjek ili političar koji bi sebi želio ovakve zakone u mandatu dok bude ministar ili premijer. Takav politički hazarder još nije rođen. Zakon o stečaju potrošača nije ništa drugo nego kukavičje jaje onome tko preuzme odgovornost za državu nakon izbora.
Riječ je o vrlo važnom zakonskom aktu u kojem se u javnosti govori posljednjih 5 ili 6 godina. Na početku mandata ove Vlade jasno je bilo izrečeno da će taj zakon biti usvojen. Intenzivno je najavljivan početkom ove godine kad je kriza s blokiranim računima dosegla neviđene razmjere. Nakon toliko dugih priprema Zakon o stečaju potrošača došao je jedva koji dan prije raspuštanja Sabora, prošao kroz hitnu proceduru, što znači da nije bilo tri čitanja u kojima bi mogao biti kvalitetno raspravljen, te je prihvaćen uz brojne nedorečenosti i loše formulacije koje najavljuju njegovu neprovedivost.
Ako je Vlada mislila ozbiljno, ako je stvarno htjela pomoći prezaduženim građanima, zašto taj zakon u saborsku proceduru nije ušao još prošlog proljeća, ako ne i prije?! Tako je mogao biti raspravljen kroz tri čitanja i mogli su biti uklonjeni nedostatci kojih je previše. Nažalost, premijer i njegovi suradnici su tri godine sasvim zanemarivali socijalno stanje u državi. Uporno su odbijali suočiti se s posljedicama sulude odluke koja je omogućila izravno potpuno blokiranje računa putem Fine, bez prethodne obavijesti onome kome se račun blokira. Kad su konačno vidjeli da su državu doveli u stanje potpune financijske i gospodarske blokade, pokušali su popularnost kupovati lažnim socijalnim mjerama. Jedna od najkatastrofalnijih bio je plan o oprostu dugova. O njegovom neuspjehu govori i to što na kraju razdoblja njegove provedbe nitko iz Vlade nije izašao pred novinare i rekao nešto o rezultatima koje je taj plan dao.
Vlada je svojim lošim mjerama zaglibila toliko duboko da se na kraju odlučila na pravi kukavički potez. Sazvali su izvanrednu sjednicu Sabora i budućoj Vladi postavili polje nagaznih mina. Ostavili su joj u nasljedstvo zakon koji prezaduženim građanima izgleda jako lijepo. Kad se površno pogleda papir, reklo bi se da će svaki građanin koji nije u stanju plaćati svoje dugove otići u Finu, prijaviti imovinu i primanja i zatražiti stečaj. Nakon nekoliko godina krenut će ispočetka, bez dugova i problema. Skrivena opasnost ovog zakona je baš u tome što on nikog neće riješiti dugova. Na papiru sve izgleda sjajno. Doduše, ostaje i pitanje tko će to uopće zatražiti uz iznos koji bi mu trebao ostati za svakodnevni život, a koji nije dovoljan niti za malo kruha i pitke vode svaki dan.
Pretpostavimo da se nađe i poneki takav čarobnjak, ostaje pitanje što nakon osobnog stečaja. Naime, kad banka već u postupku osobnog stečaja ili nakon njega shvati da dužnik neće vratiti dug, ona će krenuti na jamce. Oni, naime, nisu dio postupka osobnog stečaja dužnika. Jamci mogu od dužnika tražiti povrat novca koji će oni morati dati banci zbog njegovog duga. I dužnik će dakle ipak na kraju vratiti taj dug, jer za njega novi osobni stečaj neće biti moguć. Da bi taj dug vratio morat će se ponovno zaduživati jer kako će inače vratiti ako nema otkud. Ako se opet ne zaduži izvisit će jamci, ali banka će se u svakom slučaju naplatiti. Eto to je taj Zakon o stečaju potrošača. Napravljen je tako da banke ne budu ni malo ugrožene, da nemaju nimalo rizika ni solidarnosti, a među dužnicima i njihovim jamcima će generirati stotine tisuća dugogodišnjih sudskih sporova. U svakom stečajnom postupku vjerovnici ostanu bez dijela svojih potraživanja u ime ozdravljenja dužnika. Po odredbama Zakona o osobnom stečaju banke neće ostati bez iti jedne lipe. Vlada tvrdi da će problem jamaca biti uređen naknadno. Zašto, nisu nam rekli. Sve to je bilo moguće urediti u jednom jedinom potezu, jednim zakonom, bez odgađanja.
Na koncu svega ostaje samo jedan zaključak. Vlada koja preuzme odgovornost za državu nakon izbora morat će raditi sasvim novi Zakon o stečaju potrošača. Kad bi ukinula postojeći bez donošenja novog zakona, to ne bi dobro odjeknulo među sve većim brojem socijalno ugroženih koji nisu svjesni podvale sadašnje Vlade. Izradom novog Zakona o stečaju potrošača na način da socijalno ugroženi budu stvarno zaštićeni, Vlada bi došla u sukob s moćnim bankarskim lobijem. To ne želi niti jedna Vlada u Hrvatskoj, bez obzira na političku opciju. Ova iduća, po svemu sudeći, morat će baš to. Ako preuzme ovaj i ovakav Zakon o stečaju potrošača preuzet će i dio odgovornosti za galopirajuću socijalnu katastrofu i potpunu blokadu pravosuđa zbog sporova koji će se gomilati kao posljedica problema što će ih ovaj propis proizvoditi. Ako uđe u sukob s bankarima šanse SDP-a za brzi povratak na vlast bit će znatno veće.
Zakon o osobnom stečaju nije dužnicima donio ništa dobro. Hitna saborska procedura za taj propis pokazala je samo jedno – Milanović se povlači s vlasti ostavljajući kukavičja jaja, odnosno nagazne mine budućoj Vladi.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
