Postoje li čuda?
“Evangelički teolog Adolf Schlatter bio je vrlo pobožan čovjek. Pozvali su ga u Berlin u vrijeme kad je ondje naučavao Adolf von Harnack, veliki liberalni teolog. Evangelička je crkva time htjela malo ublažiti Harnackov liberalizam.
Harnack je doista bio plemenit čovjek. On je, iako je pozivanje Schlattera zapravo bilo usmjereno protiv njega, Schlatera primio ljubazno, rekavši da tako mora biti i da će se oni već sporazumjeti. I oni su doista dobro surađivali.
Jednom, na sastanku ili za vrijeme razgovora, kad je netko spomenuo razlike između dvojice teologa, Harnack je rekao: ‘Nas dvojicu, gospodina Schlattera i mene, zapravo dijeli pitanje čuda.’ Na to je Schlatter odmah povikao: ‘Ne, pitanje Boga. S pitanjem čuda postavlja se i pitanje Boga. Tko ne priznaje čuda, ima drukčiju sliku o Bogu.’“ Joseph Ratzinger
Čudo je događaj koji se ne može objasniti razumom niti obuhvatiti prirodnim zakonima. Izmiče i jednom i drugom pa ga smještamo u kategoriju nadnaravnog. Mnogi ljudi drže da su čuda moguća, no, veliki je broj onih koji su po tom pitanju izuzetno skeptični. Kod jednih ona izazivaju strahopoštovanje, a kod drugih podsmijeh.
Izazivala ona strahopoštovanje ili podsmijeh, činjenica je da evanđelja obiluju svjedočanstvima o brojnim čudesima koja je činio Isus. Činjenica je, također, da i danas mnogi događaji jednostavno izmiču uobičajenom poimanju materijalnog svijeta koji nas okružuje.
Prisjetimo se samo da je, primjerice, u Lurdu pohranjeno tijelo svete Bernardice, a u Lisieuxu tijelo svete Terezije. Oba tijela potpuno su očuvana iako ni na koji način nisu kemijski obrađivana. Kako je to moguće?
Poznate su i tisuće drugih čudesnih događaja. Spomenimo samo dva vezana uz euharistiju: ono u Sieni, u Italiji, koje se dogodilo 1730. godine i čudo u našem Ludbregu iz 1411. godine.
U Sieni su u jednom srebrnom kaležu bile pohranjene 223 male posvećene hostije. Lopovi su ukrali kalež, a hostije bacili. Međutim, nakon desetak dana one su sasvim slučajno pronađene – i to potpuno sačuvane. Shodno uvjetima u kojima su pronađene hostije su morale propasti ili bar biti jako oštećene. Međutim, to se nije dogodilo.
Konventualci su ih pohranili u crkvu sv. Franje. Budući da su bile bačene i nakon toga pronađene, zbog higijenskih razloga nisu njima nikoga pričešćivali. Vrijeme je prolazilo i prolazilo, a pohranjene se hostije nisu mijenjale. Nekoliko su puta znanstveno istraživane i podvrgavane uvjetima u kojima je moralo doći do promjene, no ona se nije dogodila. Sumnjičavci se i danas mogu uvjeriti da se s posvećenim hostijama iz Siene događa nešto zaista neobjašnjivo.
U Ludbregu se 1411. godine na jednoj svetoj misi dogodilo čudo pretvaranja vina u krv Kristovu. Papa Leon X. izdao je 12. ožujka 1513. godine bulu, odobrivši njome javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu.
Kad je papu emeritusa Benedikta XVI. novinar Peter Seewald 2000. godine, dakle u vrijeme dok je još bio kardinal, pitao o čudesima, on je odgovorio da kršćani vjeruju da Bog uvijek može učiniti čudo.
Koliko se pri tome zaista prekoračuju prirodni zakoni nije primarno pitanje. Važnije je shvatiti da Bog nije uzmaknuo nakon što je stvorio svijet. Nije se od svijeta odmaknuo u smislu da je stvorio nekakav mehanizam koji je podesio jednom zauvijek. Ne, Bog je i daje Stvoritelj i u svakom trenutku može činiti određene zahvate, zaključio je Ratzinger.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
