IVICA ŠOLA: Milanović i Braun po Hitlerovom receptu
Ovdje, dakako, ni u snu ne pomišljam staviti znak jednakosti između Milanovića i Hitlera, već samo skrenuti pozornost na PR-ovske identičnosti na tragu recepta Hitlerova izbornog uspjeha
Nikako mi nije jasno divljenje novom Milanovićevu PR magu, Soroševu magistru, Alexu Braunu, koji je stvorio ‘novog Milanovića’ i novi domoljubni SDP, stranku koja u liku ministra Lalovca bije bitku u ime malog čovjeka protiv pohlepnih bankara. Baš ‘soroševski’.
Švicarski franak i hrvatska zastava, plus dvije jušne žlice Tuđmana, eto ti genijalnosti Braunove PR gastronomije. Osovina – domoljublje i borba protiv krupnog kapitala – na gnostičkom principu ili mi ili oni je recept, koji je davno prije Alexa Brauna, prakticirao – Adolf Hitler.
Ili mi ili oni
U studiji pod nazivom ‘Sloboda u kompleksnom društvu’ Karl Polanyi pokazuje kako je Hitler, i bez PR stručnjaka tipa Braun, svoju ‘kampanju’ gradio na dva stupa: to je borba protiv bankara (čitaj Židova) koje naziva ‘kreditorska kozmopolitska klasa’ koja ‘ne poznaje ništa drugo osim profita’, i na domoljublju, budući da je, kako dalje tvrdi Hitler, ‘Domovina za njih samo riječ’.
Fascinantno je daje udarajući po svojim protivnicima na skupu u Vukovaru Milanović na sadržajno isti način kao i Hitler predbacio lažno domoljublje HDZ-u govoreći: ‘Domoljublje nije osam latiničnih riječi’. Ili, kako reče Hitler: ‘Domovina je za njih samo riječ’.
‘Ili mi ili oni’ fraza je koju je Hitler, od ludovanja po bavarskim pivnicama do ‘sleta’ u Hildesheimu, više puta izgovorio. Slično kao i Lenjin koji je s Hitlerom dijelio antikapitalističku retoriku i djelovanje u ime žrtava pohlepnih kapitalista, a to su radnici i ‘dužničko roblje’.
Ovdje, dakako, ni u snu ne pomišljam staviti znak jednakosti između Milanovića i Hitlera, već samo skrenuti pozornost na PR-ovske identičnosti na tragu recepta Hitlerova izbornog uspjeha, a koje je, prema medijima, u SDP instalirao Braun. Braunova ‘originalnost’, kao i Hitlerova u vrijeme duboke ekonomske krize i pogaženosti nacionalnog ponosa, zapravo je igranje na populističku sigurnu kartu u situaciji gospodarskog propadanja: Udri po buržujima sa zastavom u ruci stisnute pesti.
Sve donedavno iz Milanovićeva svjetonazorskog kruga govorilo se kako je ‘Domoljublje zadnje utočište hulja’. To je i neformalna krilatica Soroševa ‘Otvorenog društva’ (Braun je studirao i kod Soroša u Budimpešti).
Što se pak ‘pohlepnih banaka’ tiče, Milanović je 2012. godine u Bukureštu na upit o grčkoj krizi nahvalio ‘naše’ banke kojima treba zahvaliti da se nama neće dogoditi ono što se događa u zemljama na jugu Europe ‘jer imamo dosta stabilan bankarski sustav’. 2015. (izborne) godine promijenio je retoriku i prema bankama, i prema domoljublju. Slučaj ‘švicarac’ uz fetu Tuđmana i pet dekagrama zastave Braunov je recept za uspjeh.
Briga za malog čovjeka
Da ne bude zablude, o bankama nemam nimalo bajno mišljenje, dapače, o tome drugom prilikom, no još manje bajno mišljenje imam o PR strategiji na matrici Hitlerova demagoškog recepta u kojem su i domoljublje i briga za ‘malog čovjeka’ tek izborne finte. Sjetiti se domoljublja i ‘švicarca’ na kraju mandata čista je manipulacija na temelju ‘dijagnoze’ Nicolasa Gomeza Davile koji kaže: ‘Narod ne bira onog koji se brine za nj, već onog koji ga nadrogira’, koji ga ‘našmrka’, u ovom slučaju, domoljubljem i ‘švicarcem’.
Još više od ‘originalne’ PR strategije Alexa Brauna, zanimljivo je Milanovićevo sotoniziranje HDZ- a, stranke koja mu je dala posao, koja ga je ‘školovala’, da bi 1999., kad je brod počeo tonuti, prepoznao promjene i učlanio se u SDP.
Osim što se pokazuje kao nezahvalno HDZ- ovo dijete, Milanović je, kako napisah, tipičan Hrvat iz političke nomenklature: Posao je dobio preko veze, sredio mu ga tata kod Tuđmana, pa s faksa odmah u Ministarstvo vanjskih poslova.
Za razliku od svojih vršnjaka koji su mahom bili mobilizirani, on je, kao tatin sin, ipak bio predodređen za drugačiju biografiju i sačuvao svoju stražnjicu od gelera.
Dok je živ trebao bi svako jutro najprije otići na Mirogoj i poljubiti nadgrobnu ploču Franje Tuđmana, a ne mu samo, zbog braunovske dosjetke, dati Zračnu luku Zagreb. Tuđman ga je poslao i u Bruxelles gdje je mladi Zoran učio svoje prve diplomatske korake.
Porez i domoljublje
Što se domoljublja tiče, jedina je istina da kada se plaća porez svatko želi biti što manji domoljub. Recimo, da se umjesto za 25 posto bude domoljub za 20 posto plaćenog poreza. Ne treba domoljublje mistificirati. Prema svim fiskalnim i parafiskalnim nametima, u Hrvatskoj je domoljublje preskupo da bi ga se poput Milanovića jeftino prodavalo.
Ni Lalovac ni Linić nisu nam omogućili jeftinije domoljublje, e da bi ga sada Milanović prodavao na akciji. Kao i socijaldemokraciju. Takav braunovski GMO Milanović je neuvjerljiv, on je domoljublje pretvorio u zadnje utočište političkog marketinga. Hulje su zahvaljujući njemu i Braunu ostale bez posla.
Autor: dr. Ivica Šola/Slobodna Dalmacija/direktno.hr
