Kao zločinci osuđeni Josip Broz Tito i Zoran Milanović!

Sudionike i publiku Etičkog sudišta, njih oko 2 500 dočekala je dojava o bombi i uvredljivi grafiti. Suđenju su nazočili pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić i haški uznik Dario Kordić.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, (HNES) utemeljeno pri Hrvatskom žrtvoslovnom društvu, u okviru svoje stvarne nadležnosti provelo je postupak razmatranja etičke odgovornosti Josipa Broza Tita za djela genocida i drugih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, kao i njegovih ideoloških sljedbenika predvođenih Zoranom Milanovićem i o tome donijelo odluku o etičkoj osudi.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište ovu odluku temelji na znanstvenoj podlozi i na rezultatima provedene višemjesečne javne rasprave, pri čemu se polazilo od općepoznate činjenice da su brojni Hrvati tijekom Drugoga svjetskoga rata kao i u poslijeratnom razdoblju stradali samo zbog toga jer su bili neprihvatljivi jugokomunističkoj ideologiji.

Tu je zločinačku ideologiju osudio cijeli civilizirani svijet, pa tako i Vijeće Europe svojom Rezolucijom broj 1481 (25. siječnja 2006.). Iste je godine Hrvatski sabor donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. (“Narodne novine”, br. 76/2006.), pa je time formalno prihvatio preporuku parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

Četvrta javna sjednica HNES-a počela je u 10 sati. Predsjednik HBNES-a dr. Zvonimir Šeparović predstavio je suradnike kao i nazočne žrtve-svjedoke: Vinko Vice Ostojić, Marko Veselica, Nikola Štedul, Ante Glibota, Marko Veselica, Anto Kovačević, prof. Džemaludih Latić, Antun Kikaš….

images_cms-image-0000264091

Suđenju je nazočio i pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić, a prepuna dvorana Lisinski digla se na noge i poklonila haškom uzniku Dariju Kordiću koji je posebno pozdravljen.

Iako najavljen Janez Janša nije uspio doći, ali je njegov izaslanik nazočan Franc Breznik. Slovenci su u Lisinskom izvjesili nacionalne zastave i burno su podravljeni nekoliko puta, kao i Josip Šimunić, a Šeparovičć je uvodno izlaganje završio pozdravom ”Za dom”, na što dvorana glasno odgovorila “Uvijek!”

Govorili su potom Eva Kirchmayer Bilić, Marko Veselica, Nikola Štedul, Ante Glibota, Anto Kovačević. Džemaludin Latić i Mladen Pavković. Bilo ih je još pa se sudište razvuklo na više od tri sata. Prikazani su i filmovi o Titovim zločinima i posebno vrijedno, a manje poznato djelo, film Romana Laljaka o Hudoj jami, doskora nepoznatim zločinima Titovih partizana.

”U našem nastupu priložit ćemo dokazni postupak u kojemu će govoriti preživjele žrtve jugokomunističkog režima kojeg je predvodio diktator Josip Broz Tito, ali ćemo i dokazati opačine ovoga vremena danas’, rekao je Zvonimir Šeparović, predsjednik HNES-a koji je dodao da će se dokazati i apsolutno zanemarivanje teritorija, integriteta i vrijednosti Republike Hrvatske uz dokazivanje kulturocida kojeg predvode sljedbenici te ideologije na čelu s osuđenim Zoranom Milanovićem.

Prof.dr. Zdravko Tomac, jedan od članova HNES-a obrazložio je zašto se isti dan sudi i Zoranu Milanoviću ali i diktatoru i zločincu Josipu Brozu Titu.

‘U proteklih godinu dana Etičko sudište sudilo je Ivi Josipoviću, Stipi Mesiću, Vesni Pusić, Miloradu Pupovcu, Budimiru Lončaru, Vesni Teršelić, a sada je na red došao i Zoran Milanović.

Dakle, Zoran Milanović je došao sasvim slučajno na kraju kao jedan od preostalih Titovih sljedbenika. Njemu se sudi po dvije osnove; kao sljedbeniku, čovjeku koji je nakon 1700 otkrivenih grobišta i Hudinih jama imao snage ponavljati da je Tito najbolje što su Hrvati imali’ poručio je prof. Tomac koji je dodao da je osuđeni Milanović čovjek koji je očito onaj koji slijedi tu razornu ideologiju.’

Bitno je da znate, kaže Tomac da Milanović nije izdvojen od ove grupe Titovih sljedbenika koje smo već osudili.

Osudom Josipa Broza Tita posebno se bavio maestro Nikola Debelić koji je zajedno s profesorom Josipom Jurčevićem pročitao presudu Titu.

‘HNES djeluje u okviru Hrvatskog žrtvoslovnog društva pa smo na neki način njihova produžena ruka koja se bavi segmentom žrtvoslovlja. U tom smislu jasno je da je riječ o osudi totalitarizma i Josipa Broza Tita. Činjenica koja je jako eksplicitno pripremljena za izlaganje su žrtve Hudine jame, Jazovke itd, sveukupno oko 1700 pronađenih grobnica.”

O tim zločinima pisao je i prof. Jurčević u sjajnoj ali nadasve zataškanoj knjizi koja se bavi jugokomunističkim zločinima u kojoj je znanstveno dokazano da ta ista vlast koju mi ovdje osuđujemo krivac za preko 80 posto tih žrtava koje se nalaze u tim jamama.’ rekao je prf. Debelić koji ističe da su sve vlasti u Hrvatskoj do sada pokušale te zločine prikriti i zataškati, te da nitko osim prof. Jurčevića do sada nije znanstveno obrazložio taj genocid nad hrvatskim narodom.

HNES-1-lisinski

HNES posebnu pažnju pridodao je i svojevrsnom kulturocidu o kojem govori Eva Kirchmayer-Bilić, pijanistica, profesorica na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.

”Istražujući svoje područje ostala zapanjena kako se tijekom školovanja zakinuta za brojne informacije do kojih sam sama naknadno dolazila i onda sam se pitala zašto meni mnoge stvari nisu dostupne, tada sam shvatila kako je hrvatski narod do 20-ih godina 20. stoljeća imao izuzetno veliku razinu kulture, školstva što je naprasno prekinuto izbacivanjem inteligencije književnika, pogotovo svećenika koji su do tada obrazovali hrvatski narod, preko broja kulturnih društava, orkestara što je išlo do zapanjujuće visine kulturnih djelatnosti.

Nakon 45′-e sve to nestaje i dan danas mi osjećamo te posljedice” upozorava Kirchmayer-Bilić koja dodaje da je zanimljivo je da svi ti podobnici iz tog režima koji su gušili hrvatsku temeljnu kulturu živi i dan danas.

”Domovinski rat je prešućivan u svim segmentima tako i u području kulture. Važno je naglasiti da je kultura i obrazovanje pitanje hrvatskog identiteta. A ono čega smo najmanje svjesni je to da taj komunistički režim koji je itekako vodio brigu o kulturi i informacijama koje primamo i koje nas okružuju, djeluje i danas, čega današnje generacije uopće nisu svijesne.”

Recimo, na kraju da je goste HNES-a na ulaznim vratima Lisinskog dočako uvredljiv natpis (“ustaški dernek”), a neslužbeno samo sznali da je tijekom trajanja sudišta u dvoranu dojavljeno je da je postavljena i bomba.

Natpis na ulaznim vratima Linsinski je uklonjen, a na dojavu o bombi nije bilo zapaženih reakcija. Osim što su se mogli čuti komentari da je Titu suđeno na Bombaškom procesu pa i mrtav prijeti Hrvatima.

Izvor: maxportal.hr

Odgovori

Skip to content